Postovi

Prikazuju se postovi od prosinac, 2015

2015. u nauci, drugi dio

Slika
Međutim, nisu svi ove godine dobili ono čemu su se nadali - 3. juna je ponovo pušten u pogon LHC, ovaj put na 13 TeV. Naučnici se nadaju da će sudari na ovim energijama donijeti dokaza kako je model proširenja standardnog modela - poznat kao supersimetrija - dobar put. Međutim, LHC je otkrio čestice koje baš i nije tražio - jedna je pentakvark (iz podataka koji su nastali u prethodnom ciklusu rada) i još jednu česticu za koju nisu sigurni šta je, ali ne i očekivane čestice supersimetrije. Antropologiji je u 2015. išlo mnogo bolje - otkriveni su jedan novi australopitekus ( Australopithecus deyiremeda u maju) te jedna nova vrsta iz roda Homo ( Homo naledi , septembar). U Britaniji je odobren postupak 3-roditeljskog IVF-a, koji se sastoji od toga da treća osoba donira jajnu stanicu sa zdravim mitohondrijama , dok nuklearna DNK bude od para koji pokušava dobiti dijete i izbjeći da dijete naslijedi vrlo opasna oboljenja koja su posljedica mutacija na majčinoj mitohondrijalno

2015. u nauci, prvi dio

Slika
Kraj je godine, svi smo malo stariji, tersaviji i tako to, a portali su shvatili kako je vrijeme da se obrati pažnja i na vijesti iz nauke, pa sad svi trče da objave spiskove naučnih dostignuća 2015. godine. Do tada nikad nisu čuli za CRISPR/Cas 9 tehniku editivanja genoma, o kojoj QoS uporno piše od osnivanja, niti se se potrudili prenijeti neku vijesti iz nauke valjano...ali pred Novu godinu i naše portaldžinice vide kako se konj potkiva, pa i oni dignu nogu i prekopiraju članke. Ova godina je svakako bila u znaku obilježavanja stogodišnjice od publikovanja Einsteinove Opšte teorije relativiteta (o čemu portalndžinice nisu mnogo znale, pa, sem par izuzetaka, nisu ni objavile tekstove koje slave ovaj događaj). Da ne duljimo - QoS je napravio seriju postova o Opštoj teorije relativiteta, sve sa vlastitom ilustracijom čika-Einsteina. Tekstove možete naći na linkovima ovdje , ovdje , ovdje   (stvari koje ste krivo mislili o Einsteinu) i ovdje   (kako GPS koristi teoriju relativ

Otkriven novi mehanizam nastanka tumora

Slika
Kada su se naučnici počeli ozbiljnije baviti pitanjem uzroka kancera, javilo se nekoliko teorija nastanka ovih degenerativnih promjena stanica. Jedni su govorili da su virusi uzročnici, drugi da su u pitanju neke hemijske supstance, pa su te supstance nazvali "kancerogene". Zatim su se javile teorije prema kojima rak nastaje usljed zračenja, naročito usljed radioaktivnog zračenje. Četvrta teorija geneze tumora je pokazala kako postoje geni koji uzrokuju tumor. Ovi geni - onkogeni - su mutirani (slučaj sa BRCA genima) ili imaju visoku ekspresiju u stanicama tumora.  Međutim, prekjučer je u časopisu Nature objavljen rad koji je pokazao još jedan mehanizam nastanka raka. Grupa naučnika sa Broad Institute i Massachusetts General Hospital su, proučavajući tumore mozga uzrokovane mutacijom na genu koji kodira enzim izocitrat dehidrogenazu (IDH), pronašli neobičan mehanizam koji kontroliše način "uvrtanja" hromatina.  Postoje mehanizmi unutar hromatina, na g

Marsovi pratitelji

Slika
Mars i njegovi mjeseci, Image via futurism.com Fobos, jedan od dva Marsova mjeseca (drugi je Deimos), nestaće za nekih 20-40 miliona godina i njegovi ostaci će formirati prsten oko Marsa, sličan onome oko Saturna. Mars će tako postati jedina planeta u unutrašnjem dijelu Solarnog sistema koja će imati prstene. Ovako predviđaju Benjamin Black i Tushar Mittal sa University of California, Berkley, a svoja predviđanja temelje na proučavanju djelovanja sila koje Fobos "vuku ka Marsu. Oni su primijenili geološke modele kako se stijene drže zajedno i izračunali da će se Fobos raspasti prije nego što udari u Mars. Prsten koji bi nastao pri raspadu Fobosa bio bi stabilan nekih 1-100 miliona godina. Rad je objavljen u časopisu Nature Geoscience u novembru ove godine. Fobos                                                 Fobos obiđe planet Mars tri puta dnevno, a orbitira svega 6000 km iznad planete. Marsu se približava brzinom 1.8 cm godišnje. Naučnici predviđ

Chico Mendes - buntovnik sa razlogom

Slika
Chico Mendes sa sinom Santinom, by Miranda Smith, via Wikimedia Commons Na današnji dan, 22.decembra 1988. ubijen je Chico Mendes. Francisco Alves Mendes Filho, poznatiji kao Chico Mendes, bio je brazilski aktivista, jedan od prvih koji je skrenuo javnost na problem uništavanja amazonskih tropskih šuma. Danas, brazilski institut za zaštitu biodiverziteta nosi ime po ovom heroju -  Instituto Chico Mendes de Conservação da Biodiversidade "At first I thought I was fighting to save rubber trees, then I thought I was fighting to save the Amazon rainforest. Now I realise I am fighting for humanity." - Chico Mendes Mendes je naslijedio posao svog oca - postao je sakupljač kaučuka, "seringueiro" (vezano za temu kaučuka, preporučujem roman Vicky Baum, "Kaučuk"). Na plantažama gdje je rastao kaučuk nije bilo škola, djeca skupljača su bila nepismena i očigledan cilj ovog poteza bilo je imati nepismenu masu koja sluša i ne shvata da je eksploatisana

SMOG: neprijatelj zdravlja

Slika
Ovako, u ovom postu neću napisati ništa pametno, senzacionalno niti novo. Ali ovaj post je bitan. Sarajevo, Zenica, Tuzla, Lukavac...svi ovi gradovi su već decenijama žrtve smoga. Smoga - ne magle jer ovo što udišete nije magla. Djelimično je tako zbog industrijalizacije, postojanja termoelektrana, željezara i fabrika...međutim, konkretno u Sarajevu, kada je fabrika Vaso Miskin Crni prestala raditi - smog je ostao. Ovi gradovi su ove godine, kao nijedne prije, danima u neprobojnom smogu. Prijašnjih godina, smog bi ovdje bio nekih par dana. Sada smo mjesec dana u smogu. Gušimo se. Da se niko nije usudio da sad kaže "udis'o sam ja i gore i mot'o, pa mi ništa nije bilo". Jer pojma nemate šta je to smog i šta nam donosi. Vidim majke koje "šetaju " dječicu na "svježem zraku", da im nisu ništa, čak ni šal, stavile preko nosa. Djeca od tek koji mjesec su izložena ovoj gadosti, umjesto da budu kući i ne mrdaju dok se situacija ne popravi

Biokompatibilni senzori - Wearables 2.0

Slika
Izvor: Acreo/BioCom Lab Kista (čita se /šista/) je jedno predgrađe Stockholma. Tamo se nalazi jedan od dva najveća gradska šoping-centra (jednako bezlična), metro stanica više nije ispod zemlje - znak koji vam poručuje da se nalazite na pristojnoj udaljenosti od centra grada, nekih 40-50 km, ali i da ste još uvijek u gradu jer imate metro. E, pa ta Kista je tehno-centar ove regije - mjesto obiluje raznoraznim IT firmama, IT priručnim univerzitetima, ali i biotehnološkim firmama.  Jedna od tih firmi je i Acreo/BioCom Lab koja, u saradnji sa  Linköping University  (mislim da se ovo izgovara /linčeping/, neka mi pomogne neko od raje iz Švedske, Rodney pomogaj) radi na razvoju senzora koji bi, primjerice, mogli detektovati signale da se tijelu događa srčani udar. Mali uređaji - flasteri ili čak implantati mogu osjetiti da se arterije počinju ukrućivati, što je neposredni znak da nastupa srčani udar ili detektovati da se bliži epileptični napad te automatski otpuštati lije

Možda nova čestica?

Slika
Parovi fotona (zeleno) sugeriraju da postoji čestica od 750GeV, Izvor: CMS/CERN Možda je Veliki hadronski sudarač (LHC) nehotično detektovao novu česticu. CMS i ATLAS detektori, koji su 2012. detektovali i Higgsov bozon, su 15. decembra objavili kako od ponovnog uključenja LHC-a u junu ponovo imaju neke signifikantne rezultate. Oba eksperimenta su detektovali neobičan i neočekivan snop parova fotona od 750 gigaelektronvolti (GeV) energije, koji su nastali nakon međusobnih sudara protona. Ovaj subatomski "krš" je ostatak neke teže čestice, vrlo vjerovatno nekog bozona, ali ne Higgsovog bozona. Kada kažete "bozon" ljudi odmah tu riječ povežu sa Higgsovim bozonom. Međutim, Higgsov bozon je tek jedna od čestica koje spadaju u bozone. Bozoni su subatomske čestice koje odgovaraju Einstein-Boseovoj statistici, odnosno, čestice koje imaju cjelovit spin. U bozone spadaju i fotoni, gluoni, Higgsov bozon te baždarni bozoni (W i Z bozoni). Ako je LHC stvarno

Djeca žrtava genocida mogu naslijediti markere traume u svojoj DNK - epigenetika holokausta

Slika
                                                                     Sad, kada smo načeli temu epigenetike, red je se ponekad osvrnemo na par značajnijih radova iz ovi oblasti. Većina studija o epigenetici su jako recentne i ova oblast doživljava procvat. Podsjetimo se - epigenetika otkriva markere na DNK koji nisu geni, a koji mogu utjecati na to da li je neki gen "izložen" unutar navoja, tj. da li je dostupan za transkripciju. Jer ako gen, usljed kondenziranosti hromatina nije dostupan za transkripciju, on je na poziciji "isključeno". Neki faktori, koji mogu dospjeti u nukleus stanice, poput metilnih skupina, imaju utjecaja na način na koji je hromatin kondenzovan, a ti faktori u stanicu dospijevaju iz vanjske sredine - preko hrane, pića, vazduha, možda i iz kozmetičkih proizvoda i sl. Međutim, ne samo da smo mi "proizvod" međudjelovanje naše okoline i genetike, neko smo i "proizvod" djelovanja gena naših roditelja i njihove okoline.

Epigenetika

Slika
Metilacija DNK (metilirana dva citozina), by Christoph Bock (Max Planck Institute for Informatics) via WikimediaCommons  Mutacije su nasljedne promjene genetičkog materijala - to nauče i djeca u osnovnim školama. Na našim fakultetima učite o genima, o genomu, o kodirajućim i nekodirajućim dijelovima DNK, o transkripciji i translaciji DNK, o duplikaciji DNK...ali do kraja studija vam niko ne spomene epigenetiku i epigenetičke promjene. Mislim da do dan-danas na PMF-u epigenetiku nisu uvrstili u kurikulume. Dakle, šta su to epigenetičke promjene i šta je predmet proučavanja epigenetike? Zašto treba insistirati da epigenetika uđe u fakultetske kurikulume ? Prije par godina, veliki problem genetike je bilo otkriti kako se geni "pale" i "gase". Ovo turning on/off ili "genetički prekidač" mi, iz ove oblasti, nazivamo ekspresijom gena. Naime, nakon projekta sekvencioniranja humanog genoma, otkrivanje kako se reguliše funkcija gena bio je sljedeći

Spermatozoidi "pamte"

Slika
Muškarci, vaši spermići znaju da li ste debeli ili ne.  Bar tako sugerira nova studija, objavljena u magazinu Cell metabolism .  Prekomjerna tjelesna težina je poremećaj metabolizma, ali ova studija uspostavlja veze između utjecaja vanjskih faktora (u ovom slučaju debljine, koja je, ne zaboravimo, uslovljena okolinom) i epigenetičkog reprogramiranja. Epigenetika je tema kojom se želim baviti u narednim postovima. Kako se kod nas na fakultetima ni ne spominje, tako ću morati dati poseban tekst o ovome. U osnovi, epigenetičke promjene DNK su one promjene u kojima se ne mijenjaju geni, nego način na koji je DNK upakovana - da li DNK kondenzirana ili opuštena, što utječe na ekspresiju gena. Kondenziranje ili opuštanje navoja DNK ovisi o tome da li je neki dio DNK metiliran, a metilacijom se reguliše da li je neki gen "uključen" ili "isključen". Ovoj studiji treba oprezno pristupiti, jer je uzorak mali, a ktomu još da prostite, veoma je teško proučavati epi

Biti isti, biti poseban, biti tvrđi od dijamanta

Slika
Karbon je element koji ne prestaje da iznenađuje. Osim što je osnova nekoliko miliona vrsta organskih molekula, karbon ima i nekoliko alotropskih varijanti - može tvoriti nekoliko oblika sa potpuno različitom strukturom i fizičko-hemijskim osobinama. Najpoznatije alotropske varijante karbona su grafit i dijamant, ali ne treba zaboraviti ni fulerene (najpoznatiji je bakminsterfuleren , C 60  ) niti grafen - spoj koji je jedan od rijetkih "dvodimenzionalnih" materijala jer se sastoji iz samo jednog sloja atoma. Prije par dana, porodici karbonovih alaotropskih varijanti se pridružio još jedan materijal, kojeg su na North Carolina State University, gdje je sintetiziran, "krstili" kao Q-karbon. Rad o ovom novom materijalu objavljen je u časopisu Journal of Applied Physics početkom decembra ove godine. Mikrostruktura Q-karbona Ono što je zanimljivo reći za Q-karbon jeste to da je sa trona najtvrđeg materijala zbacio dijamant. Naučnici procjenjuju

Personalizirane vakcine protiv tumora

Slika
Personalizirane vakcine protiv raka su nešto što zvuči isuviše dobro da bi bilo istinito. I zaista je tako - u principu i teoriji, ovako nešto bi moglo postojati, ali još je vrlo teško razviti efektivnu personaliziranu vakcinu protiv raka. Princip rada vakcine je da se u tijelo ubrizga mala količina oslabljenog uzročnika bolesti ili nekog djelića uzročnika te da se tako T-limfociti, odgovorni za imunološki odgovor, "istreniraju" kada dođe do stvarnog prodora uzročnika. Jedan od segmenata u lancu imunološkog odgovora su dendritske stanice koje imaju citoplazmatske nastavke nalik dendritima kod nervnih stanica. Nalaze se po cijelom tijelu, sa izuzetkom mozga i rožnjače, a uloga im je da "hvataju" antigene (uzročnik bolesti ili njihovi produkti) u svojevrsnu "mrežu", zatim "evidentiraju" tako što "prikupljaju" fragmente "uhvaćenog" patogena/uzročnika i putuju u limfne čvorove ili slezenu gdje podstiču imuni odgovo