Kako djeluje imunološki sistem: stečeni imunitet, vakcinacija i limfociti


izvori vector images: www.flaticon.com


Svake sekunde, vaš organizam je u opasnosti. Od infekcija nas prilično štiti koža, te disajnu organi, kao i veoma niska pH vrijednost u želucu. Međutim, kada bismo imali samo ovu zaštitu, ne bismo dugo poživjeli, osim da nam naprave balon u kojem ćemo živjeti u strogo kontrolisani sterilnim uslovima.

Hmmm...objasniti imuni sistem u samo jednom postu? Da probamo. Skoncentrisaću se samo na adaptivni (stečeni) imuni odgovor, koji se razvio kod kičmenjaka, a koji je ne samo da razara uzročnika, nego ga i pamti.

                          


Ok, s jedne strane imamo antigen, a sa druge antitijela. Antigen je bilo šta što može pokrenuti imuni odgovor - čestica prašine, polen, virus, bakterija. To je ono na šta reaguje imuni sistem, tako što na kraju stvara antitijela - visokospecifične proteine koje jednim imenom zovemo imunoglobulini (a kojih, zapravo, ima nekoliko tipova). Suštinski, antitijelo ražaluje antigen tako što se veže za specifično mjesto na antigenu, po principu ključ-brava:




Eh sad, odakle organizmu antitijela?


To je trenutak da se vratimo malo na urođeni imuni sistem - na stanice (ponajviše određene stanice krvi) i vidimo šta sve tu ima. Mislim da svi već znate da to ima neke veze sa bijelim krvnim zrncima - leukocitima, jer se nešto i spominjalo po školama. Međutim, leukociti nisu jedna monolitna, uniformna grupa stanica - postoje oni koje pod mikroskopom i nakon bojenja vidimo kao stanice pune nekih tačkica - granula i oni leukociti koji tih granula nemaju. Ove sa granulama nazivamo granulirani i, prema načinu bojenja - da li više vole boje sa niskom ili višom pH vrijednošću ili su, pak neutralni, mi te granulirane stanice nazivamo eozinofili, bazofili i neutrofili. Stanice koje nemaju granule su ili monociti (postaju makrofagi, tj. "veliki ždrerači" - jedu uljeze) ili su limfociti. To sve skupa izgleda ovako:


Izvor: Wikipedia/Wikimedia commons By BruceBlaus

Za ovo o čemu pričamo, zaboravite eozinofile, neutrofile, bazofile i monocite. Sad nam trebaju limfociti. 

Zapravo, ni limfociti nisu jednolika grupa stanica. Njih dijelimo na T i B limfocite te natural killer stanice. Pitate se što T i B? Jedno od boljih pitanja koje možete postaviti u okviru ove problematike. Vidite, postoji nekoliko organa koji, međusobno povezani, stvaraju imuni odgovor. Tačnije, stvaraju stanice imunog ogovora. To su timus, slezena, limmfni čvorovi i koštana srž. B- limfociti nastaju u koštanoj srži (bone marrow), a T - limfociti u timusu. Inače, timus je vrlo zanimljiv organ - najveći je u djetinjstvu, a zatim u pubertetu polako atrofira i biva zamijenjen masnim tkivom. Zapravo, zbog ovoga, najveća proizvodnja T-limfocita i najveće diferencijacija T-limfocita jeste u djetinjstvu. 


T limfociti se dijele u dvije podvrste, CD4 + i CD8 + stanice. CD4 + su pomoćne T stanice ("helper" T cells) koje pomažu aktivnost drugih imunoloških stanica oslobađanjem citokina. Citokini utječu na sazrijevanje sazrijevaju B limfocita, koje postaju plazma stanice i stvaraju antitijela. CD8+ su citotoksične T stanice ("killer") koje ubijaju inficirane stanice.

Sad malo da ostavimo i T - limfocite i pozabavimo se B - limfocitima. B- limfociti su oni koji prozivode antitijela. I to ne uvijek, samo kada su aktivirani. Sazrijevanje B-limfocita se odvija u koštanoj srži, ali se njihova aktivacija dešava u limfnim čvorovima. 

Na staničnoj membrani B-limfocita nalazi se specifičan kompleks receptora, BCR (B-cell receptors), koji ima sposobnost da na sebe veže specifično antitijelo. Aktiviranje B-limfocita se (najčešće) odbija preko T-limfocita, tako što T-limfociti "predoče" B-limfocitima antigen, a antigen može biti čitav virus ili bakterija ili određeni specifični dio virusa/bakterije. Te T-limfocite nazivamo "pomoćnici" (T-helper). Preko niza proteina (CD40L i citokina), T-limfociti stimulišu proliferaciju B-limfocita. Tada se u B-limfocitima dešavaju dvije stvari - jedna je intenzivna biosinteza imunoglobulina (antitijela, obično su to imunoglobulini klase M, IgM) i dioba stanica koje će također proizvoditi antitijela. 

Međutim nakon borbe sa antigenom, neke stanice umiru, kako ne bi načinile previše štete organizmu. Ipak, dosta B-limfocita preživi, uspava se , ali "pamti" antigen tj. pamti 3D struktiru čestice koja je napala organizam i ti B-limfociti mogu stvarati imunoglobuline koji su specifični za taj antigen, ako se antigen ponovo pojavi u organizmu. Međutim, tada cijeli proces ide malo drugačije - nema posredovanje T-limfocita. Ipak, ovdje ću napomenuti kako postoje i memory T-helper stanice, koje također pamte antigen.

Vakcine ništa ne imitiraju. Vakcine samo stimuliraju prirodni odgovor organizma. Zapravo, vakcinom mi "pokažemo" patogen našim B-limfocitima u kontrolisanim uslovima (živi oslabljeni uzročnik ili neki njegov dio) te B-limfociti mogu proizvesti antitijela prije nego što dođe do zaraze 

Za kraj:





Primjedbe

  1. Interesantna interpretacija i zanimljiva animacija!

    OdgovoriIzbriši
  2. Mozete li detaljno objasniti nacin na koji deluju nove vakcine (pentaxim)? Nacin na koji ta vakcina "pokazuje patogene b limfocitima"?

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Klitoris: vrh ledenog brijega užitka

Cryo-Save u BiH: misterija nestalih matičnih stanica

Ne, nije tačno da potpuno vakcinisani zdravstveni radnici imaju 251 puta veće virusno opterećenje i da su opasnost za nevakcinisane