Quantum of Science

*tekst je prvobitno objavljen na Analiziraj.ba Nekad (a to nekad nije baš tako rijetko, nažalost) na društvenim mrežama se mogu naći postovi poput ovog: „Iko voljan odraditi seminarski za 30 eura? Ili pak ako znate nekog ko radi, proslijedite mi u inbox“. U potajici, studenti raspravljaju o načinima kupovine seminarskih, pa čak i dodiplomskih i diplomskih radova, profesori su svjesni postojanja ovog problema, ali se o samom problemu ne priča javno. Da stvar bude gora, problem postoji i u srednjoškolskom obrazovanju, jer neki učenici pribjegavaju kupovini maturskih radova. O svemu tome svjedoči i ovaj zapis sa jednog bloga, u kojem autorica bloga promovira pisanje za „bogate, ali lijene“ učenike i studente kao legitiman modus vivendi u datim okolnostima, i ne samo to – ona je ponosna na to što se uspjela „snaći“: Zaposlena sam od svoje 18. Od prevođenja i pisanja seminarskih i maturskih lijenim, a imućnijim studentima  do (...) Prvo sam „proširila“ glas da mi pisanje ide,

Prema radu objavljenom sredinom novembra u stručnom časopisu Nuclear Technology , pod naslovom „A Nuclear Jet at Chernobyl Around 21:23:45 UTC on April 25, 1986“ , reaktor 4 nuklearnog postrojenja u Černobilu nije uništen u eksploziji pogona za paru, nego u nuklearnoj eksploziji. Naime, dugo je vladalo mišljenje da je uzrok katastrofe bila eksplozija ne-nuklearne prirode, a da se najveći dio štetne radijacije oslobodio u požaru nakon eksplozije. Ovaj n uklearni požar trajao je 10 dana, a oslobodio je oko 400 puta više radijacije nego atomska bomba bačena na Hirošimu. Kišni radioaktivni oblaci prešli su preko dijelova Ukrajine, Bjelorusije i jugozapada Rusije. Oblaci radioaktivne prašine zaustavili su se tek nad područjem Skandinavije.   Međutim, analiza podataka Švedske odbrambene agencije, koju su proveli Švedski meteorološki i hidrološki institut te Univerzitet u Stockholmu, dovela je do stvaranja nove hipoteze – da je inicijana eksplozija, prva od dvije zabilježene, bila ek

Hemičari ono što se događa u hemijskim reakcijama opisuju pomoću hemijskih jednadžbi/jednačina. Hemijske jednadžbe se mogu pisati pomoću formula jedinjenja ili tekstualno, ali je važno da svaki put kada napišemo jednadžbu, ta jednadžba bude tačno napisana i izjednačena. Tvari u prirodi mogu stupati u međusobne reakcije a proučavanje i opisivanje ovog međudjelovanja tvari jedan je od zadataka hemije. Kada šibica gori, to je jedna hemijska reakcija. Dešava se oksidacija glave šibice i ta reakcija je prilično burna što vidimo jer se razvija plamen. Reakcija oksidacije jednog metala, magnezijuma, čak je još burnija. Neke reakcije su toliko burne da moramo biti veoma oprezni kada ih radimo kako nam tvari koje reagiraju ne bi oštetile oči ili kožu. Recimo, voda se nikad ne smije sipati u jaku kiseline kao što je sumporna upravo zbog toga. Zapamtite pravilo „voda u kiselinu je VUK“ i to se ne smije raditi. Kako hemičari opisuju hemijske reakcije Hemičari to čine

Nova studija sugerira da rak jajnika ne nastaje u jajniku, nego u jajovodu. Studija, objavljena krajem oktobra u časopisu Nature Communications pod nazivom „ High grade serous ovarian carcinomas originate in the fallopian tube “ pokazuje kako su sumnje da rak jajnika započinje negdje drugo bile opravdane. Rak jajnika je jedan od najzloglasnijih tumora, a razlog tome je činjenica da se ovaj oblik raka obično dijagosticira tek u kasnoj fazi, a biomarkeri koji bi omogućili ranu dijagnostiku još nisu pronađeni. Međutim, naučnici su možda tražili biomarkere na pogrešnom mjestu – u tkivu jajnika, a ne jajovoda. Rak jajnika je peti po redu najčešći uzrok smrtnosti žena, a manje od 30% žena ima šansu da nakon dijagnosticiranja poživi još 10 godina. Za sada jedini gen za kojeg je utvrđena snažna korelacija sa rakom jajnika jesu mutirane varijante BRCA gena te niz mutacija drugih gena povezanih sa sposobnošću stanice da popravlja svoju DNK. Naučnici su analizirali uzorke stanic

Naučnike koji proučavaju Mars 2011. godine zainteresirale su neobične tamne pruge koje se pojavljuju na površini planete. Tamne linije su uočene kamerama NASA-inog  Mars Reconnaissance Orbiter (MRO). Linije ne postoje tokom cijele marsovske godine,  n ego  se javljaju sezonski, u proljeće i kasno ljeto, kada ekvatorijalni pojas Marsa prima najviše Sunčeve svjetlosti. Sama ova pojava se zove  Reccuring Slope Lineae   (RSL). Identifikovano je oko 50 regiona na planeti gdje se ovo događa. Naučnici su p retpostavili su da linije dolaze od toka nešto malo vode i da ukazuju na cikluse vode na Marsu koji bi mogli podržati primitivne oblike života, poput mikroba. NASA je 2015. potvrdila da se radi o vodi. Međutim, rad objavljen nedavno u Nature Geoscience dovodi u pitanje hipotezu da na Marsu postoji dovoljno vode u tečnom stanju da podrži život bakterija. Prema ovom radu, RSL su "potoci" pijeska. Međutim, autori ovog rada ne odbacuju u potpunosti tezu da vode na Mar

Brian Madeux prima gensku terapiju zasnovanu na zink-fingers Akronim CRISPR je do sada ušao u uho svima onima koji iole prate vijesti iz nauke i jasno je da ovaj tehnika editovanja genoma postaje sine qua non . Imuni sistem nekih Arhea bakterija, pomoću kojeg one mogu izrezati virusnu DNK iz svog genoma predstavlja univerzalni sistem sekvenci i enzima koji svoj posao radi čak i u genomu eukariotskih bića, uključujući čovjeka. Ova tehnika izrezivanja DNK je napravila revoluciju u svijetu biotehnologije i možda će se jednog dana, uz posebne etičke okvire, moći koristiti i za genske terapije. Preporučujem da odgledate ovaj video:  U novembru 2017. je objavljen i prvi snimak koji pokazuje CRISPR-Cas9 u akciji . Sam video je prvi put pokazan u junu 2017. na CRISPR konferenciji u Big Sky, Montana. Već samo u ovoj godini, mogli smo čitati vijesti o nevjerovatnim upotrebama CRISPR tehnike, koja polako izguruje iz upotrebe druge tehnike editovanja, poput zink-fingers. Međ

Pojava da su neke patogene bakterije razvile rezistentnost na do sada poznate antibiotike, navela je naučnike da pokušaju naći nove molekule koje bi mogle poslužiti kao antibiotici. Danas se pokušavaju izolovati i proizvesti molekule koje sintetiziraju različiti močvarni organizmi , a koje ovim organizmima omogućavaju da prežive u sredinama bogatim bakterijama, Također, neke bakterije proizvode molekule koje imaju svojstva antibiotika ako se u njihovom susjedstvu nađu drugi sojevi bakterija.  Upravo to se dešava kod bakterije iz roda Micromonospora , ali samo u prisustvu bakterije iz roda Rhodococcus . Obje bakterije žive na nekim morskim beskičmenjacima. Naučnici sa Univerziteta Wisconsin-Madison su u radu pod naslovom " Co-culture of Marine Invertebrate-Associated Bacteria and Interdisciplinary Technologies Enable Biosynthesis and Discovery of a New Antibiotic, Keyicin" , objavljenom u ACS Chemical Biology , pokazali kako Micromonospora , uzgajana u kulturi zaje

MRSA je jedan od najvećih strahova bolničkog osoblja i pacijenata. Meticilin-rezistentni zlatni stafilokok ( Staphylococcus aureus ) izaziva infekcije koje je teško liječiti standardnim antibioticima. Dok se prepozna da se radi o antibiotik-rezistentnom soju, možda već bude prekasno. Očekivali bismo da se MRSA soj razvio nakon početka primjene meticilina u medicini - meticilin je otkriven kasnih pedesetih godina prrošlog vijeka, kao tada najnoviji pripadnik beta-laktamske generacije antibiotika. 1959. je ušao u kliničku upotrebu, a već 1960. su zabilježeni prvi slučajevi rezistencije. Međutim MRSA se razvila čak prije nego li je meticilin otkriven, sugerira rad objavljen u julu 2017. godine u Genome Biology , pod naslovom " Methicillin-resistant  Staphylococcus aureus   emerged long before the introduction of methicillin into clinical practice ". Matthew T. G. Holden sa University St Andrews, Catriona P. Harkins i njihove kolege su sakupili 209 uzoraka meticilin-rez

Osobina svih ćelija jeste da rastu, razvijaju se, a kada narastu do određene veličine, onda se dijele, tj. razmnožavaju se i prilagođavaju se svojoj okolini.  Kako bi sve to bilo moguće, ćelije moraju stvoriti mnogo jedinjenja, pa stoga ćeliju možemo usporediti sa nekom fabrikom koja nešto proizvodi. Ovo je posebno bitno za eukariotske ćelije, jer je njihova dioba znatno složenija od diobe prokariotskih ćelija, a eukariotske ćelije su i do 100x veće od prokariotskih ćelija, što znači da troše više energije i više energije moraju proizvesti. Unutar eukariotske ćelije bismo mogli razlikovati neke finije strukture, koje podsjećaju na membrane i mjehuriće a koje imaju određenu ulogu u ćeliji. Te strukture zovemo organele, što bi značilo „mali organi“. Naime, organi u organizmu su strukture koje se sastoje od tkiva, a tkiva se sastoje od ćelija i zato ne smijemo reći da ćelije imaju neke svoje organe. Ove strukture unutar jedne jedne ćelije funkcijom podsjećaju na organe, pa k

Ćelija, ili kako ste to još kod nas kaže, stanica, a na engleskom cell, osnovna je jedinica građe svih živih bića. To znači da sve što je živo ima ćelije. Naučnici koji proučavaju građu ćelije tj. stanice zovu se citolozi, a nauka kojom se bave citologija.  Zahvaljujući tome što su jači i razvijeniji mikroskopi pomogli naučnicima da bolje ispitaju građu ćelija, danas znamo da sve ćelije nisu iste, ali da imaju neke zajedničke osobine. Ćelije su od vanjske sredine odvojene jednom pregradom, koju mi zovemo ćelijska membrana ili opna, odnosno, stanična membrana. Riječ „membrana“ se mnogo češće korisiti nego „opna“. Baš sve ćelije imaju ovu strukturu, koja štiti ćeliju, ali joj istovremeno i omogućava komunikaciju sa vanjskom sredinom. Preko membrane, u ćeliju ulazi voda, gasovi, razne molekule i preko nje se tvari štetne za ćeliju izbacuju vani ili se produkti ćelije, koji trebaju nekim drugim ćelijama u istom organizmu također izbacuju u transportni sitem organizma, kakav j

Lijevo: obična jabuka, desno: ArcticⓇ Apple, izvor: Okanagan Specialty Fruits Genetički modificirane jabuke "Arctic Apples" vrlo brzo dolaze na police američkih supermarketa. Ove jabuke su jedan od rijetkih GMO koji na police dolazi kao cijeli produkt, a ne kao rafinirana ekstrahirana materija "iz GMO", kakve su lecitin iz genetički modificirane soje ili glukozno-fruktozni sirup iz GMO kukuruza. Osim ArcticⓇ  Apple, na američkom tržištu se kao cijeli prozivodi prodaju i GMO šampinjoni te GMO brzorastući losos.  Po čemu se ove jabuke razlikuju od jabuka na koje smo navikli? Kada običnu jabuku isječete na kriške, ona posmeđi. To je zbog prisustva enzima zvanog polifenol oksidaza (polyphenol oxidase, PPO), koji ubrzava polimerizaciju o-kinona, materija prirodno prisutnih u voću i povrću. Polimerizirani o-kinoni daju crne, smeđe i crvene pigmente koje mi percipiramo kao smeđu boju na isječenom voću. Ovaj enzim je naročito prisutan u šampinjonima, j

Nula ili ništica je valjda broj koji najviše mrzimo - nula na računu, nula na utakmici. Međutim, nula je jedan od najvećih izuma matematike. Danas uzimamo zdravo za gotovo prisustvo nule tj. "ičega", ali su postojala vremena kada čovjek nije znao za nulu. Zapravo, radi se o jednom veoma apstraktnom pojmu za čije je shvatanje potrebna jedna evolucija svijestNula je već dugo prisutna u algebri, ali nije bilo jasno njeno porijeklo niti kada se zapravo prvi put javila u ovom obliku.  Bakšali rukopis Najstariji rukopis u kojem je nula napisana slično današenjem obliku, jeste Bakšali rukopis (Bakhshali manuscript) koji datira iz 3. vijeka naše ere. Datiranje pomoću radioaktivnog karbona je pokazalo kako je ovaj rukopis upravo iz tog perioda. Prije se nije moglo sa sigurnošću reći otkada datira Bakšali rukopis - naime, komad brezove kore na kojem je ispisan rukpis sastoji se iz nekoliko dijelova, koji su različitog porijekla i starosti. Analiza iz 2017. je utvrdi

Kada hemičari kažu „elektronska konfiguracija“ oni misle na način na koji su elektroni raspoređeni oko nukleusa atoma. To je raspored elektrona jednog atoma. Elektroni osciliraju oko nukleusa velikom brzinom te kažemo da je to elektronski oblak. Međutim, elektronski oblak nije jednostavno nacrtati niti u takvom prikazu možemo dobro vidjeti elektrone pa zato , radi lakšeg i jednostavnijeg prikaza, crtamo elektrone u kružnicama oko nukleusa. Ovaj način prikazivanja atoma zovemo Bohrov dijagram. Međutim, različiti elektroni unutar istog atoma se nalaze na različitim udaljenostima od nukleusa. Zapravo, kao da elektroni svojim putanjama pri velikim brzinima omotavaju nukleus atoma, pa zato ove putanje nazivamo elektronski omotač. Elektronski omotač se sastoji od ljuski tj. energetskih nivoa. Ovdje nije slučajno da hemičari kažu kako se radi o energetskim nivoima – naime, različite ljuske imaju različitu energiju. Prva ljuska, ona najbliža nukleusu, ima najmanju energiju.