Postovi

Prikazuju se postovi od lipanj, 2018

Odnos dva gena i metastaze

Slika
Kapošijev sarkom, MMP14 protein obojen zeleno, PROX1 magenta, izvor:  Ojala lab / UNIVERSITY OF HELSINKI Interesantna je analogija između kancera i procesa rasta i razvoja: jedan patološki i jedan fiziološki proces dijele mnogo zajedničkih regulatornih mehanizama. Recimo, i za rast i razvoj i za nastanak i rast tumora, potreban je proces neoangiogeneze tj. stvaranja novih krvnih sudova. Također, i za jedan i za drugi proces potrebni su faktori koji reguliraju migraciju stanica, jedina je razlika što će tokom rasta i razvoja migirirane stanice producirati nova tkiva i organe, a kod raka će dovesti do metastaza na zdrava tkiva i organe.  U radu koji dolazi sa Univerziteta Helsinki, objavljenom 22. juna 2018. u časopisu Scientific Reports , pod naslovom  "PROX1 is a transcriptional regulator of MMP14" , proučavana je regulatorna os procesa koji doprinosi migraciji stanica, pa tako i stvaranju metastaza. Ovdje je pokazalo kako protein PROX1 regulira djelovan

Čudni oblici nukleusa: nobelijum

Slika
Obično kada crtamo atom i njegov nukleus, crtamo ih okrugle. Međutim, brzo se pokazalo da atomi nisu okrugli, da je statistika određivanja putanje i mjesta elektrona oko nukleusa mnogo kompleksnija i zasnovana na zakonitostima kvantne fizike.  Međutim, nukleusi atoma, sastavljeni od protona i neutrona također nisu okruglasti. No, da bi išta mogli shvatiti vezano za nukleuse atoma, moramo imati veoma osjetljivu opremu. Nukleusi atoma čiji je atomski broj (broj protona u nukleusu) veći od 100 se raspadaju veoma brzo, što ih čini veoma nezgodnim za bilo kakva proučavanja.  Ipak, naučnici su uspjeli stati ukraj i ovoj osobini težih nukleusa: njemački tim sa  GSI Helmholtz Centra za istraživanja teških jona u Darmstadtu se malo igrao za laserima i izotopima nobelijuma, hemijskog elementa atomskog broja 102, i uspjeli su izvršiti određena mjerenja ovih atoma kada su oni jonizirani.  Nobelijum (No) je radioaktivni element, nazvan tako u čast Alfreda Nobela, a postoji u

Protuotrov kod trovanja antifrizom je votka?

Slika
Trovanja antifrizom su rijetka, jer - zašto bi odrasla osoba poželjela popiti antifriz? Međutim, ponekad se dešavaju trovanja, posebno kod djece ili kućnih ljubimaca. Naime, etilen glikol, glavni sastojak antifriza, ima slatkast okus i, ako je na dohvat ruke ili se prospe, može završiti tamo gdje ne treba. Antiotrov za trovanje antifrizom je, nećete vjerovati - votka. Ili bilo koje drugo žestoko alkoholno piće sa visokim udjelom etanola: rakija, viski, džin... Kako bismo razumjeli šta se ovdje događa, potrebno je shvatiti neke osnovne stvari o enzimima, njihovom djelovanju, metabolizmu etilen glikola te inhibitorima enzima.  Enzimi su tvari koje ubrzavaju hemijske reakcije u živim bićima tako što smanjuju energiju aktivacije - energiju koja je potrebna da bi molekule međusobno počele reagovati. Svi enzimi su po hemijskom sastavu proteini, što znači da se sastoje iz velikog broja aminokiselina povezanih peptidnim vezama i još nekim hemijskim vezama koje formiraju t

TED - ideje vrijedne širenja

Slika
TED je skraćenica za „Technology, Entertainment, Design“ (tehnologija, zabava, dizajn) i predstavlja niz konferencija u kojima različiti govornici, različitih okupacija govore o nekim idejama. TED konferencije organizuje neprofitna Sapring Fondacija pod motom „Ideje vrijedne širenja“. Ove konferencije su u početku bile fokusirane na pitanja iz oblasti tehnologije i dizajna, ali su kasnije proširene i na oblast nauke i kulture te razne druge akademske discipline. Kako izgledaju TED talk? Svaki govornik ima maksimalno 18 minuta da prezentira svoje ideje, istraživanja ili rad na što je moguće zanimljiviji i dinamičniji način. Može koristiti prezentacije, ali se smatra da je talk bolji što govornik koristi manje „pomoćnih sredstava“ kao što su slike i videi, već tu vrstu pomoći koristi samo onda kada se mora, kada je u funkciji predavanja. U TED talk je vrhunac majstorstva opčiniti publiku samo svojom pričom, ne biti dosadan i monoton bez šarenila slika i video-materijala. Ipak,

Nedostatak etike antiveksera eskalira

Slika
( ovaj tekst je, vrlo malo izmijenjen, prvi put objavljen na portalu Analiziraj.ba 5.5.2018.) Dio javnosti koja aktivno prati epidemiološku situaciju u regionu ovih mjeseci je bio fokusiran na pojavu niza slučajeva morbila (male boginje, ospice, krzamak). Nažalost, premda su morbili idealan kandidat za eradikaciju, iako čovječanstvo ima sve mogućnosti da iskorijeni ovu nimalo bezazlenu virusnu bolest, ona perzistetno postoji u populaciji i izaziva manje ili veće epidemije, gotovo redovno sa nekoliko smrtnih slučajeva. Uzrok pojava epidemije treba tražiti u nepovjerenju prema vakcinama zbog čega opada obuhvat imunizirane populacije. Imunizacija protiv morbila se postiže cijepljenjem sa 2 doze MPR (morbili, zaušnjaci i rubeola) vakcine, prema kalendaru imunizacije. Međutim, postoji mala populacija osoba koje ne mogu biti vakcinisane iz nekog razloga. Djecu, ali i odrasle koji nisu primili vakcinu i nisu preležali bolest, štiti fenomen zvani kolektivni imunitet . Ovo je

Micelarni deterdženti?

Slika
Slika: http://cosmetics-uk.com Prvo su se pojavile razne micelarne vode za skidanje šminke. Onda su se pojavili i micelarni šamponi za kosu. Zadnji krik mode su micelarni deterdženti za pranje veša . Sve ovo zvuči veoma "high tech", ali stvar je u tome što ove reklame reklamiraju deterdžente kao da su micele deterdženata sasvim nova, do sada nepostojeća tehnologija. Međutim, praktično se svi deterdženti baziraju na posojanju micela. Micele su sferno grupisane molekule deterdženta u vodi. Imaju dva dijela -  okruglasti dio koji je hidrofoban ("ne voli vodu", ali zato "voli" masti) dok je izduženi dio hidrofilan ("voli vodu"). Zapravo, neki deterdženti u suštini  JESU  micele:  deterženti uklanjaju masne mrlje tako što hidrofobni kraj molekule prodire u masnu mrlju, dok repovi ovih molekula isplivavaju iz masne mrlje. Prilikom centrifugiranja, usljed stalnog brzog kretanja i postojanja centrifugalne sile, koja djeluje od centra ro

Meteori puni dijamanata dolaze sa nerođene planete

Slika
Almahata Sitta meteorit. Image credit: Peter Jenniskens Tim sa Švicarskog federalnog instituta za tehnologiju o Lozani ( Swiss Federal Institute of Technology)  koji je predvodio Farhang Nabiei, otkrio je porijeklo minijaturnih dijamanata pronađenih  jednom meteoritu. Meteorit dezignacije  2008 TC 3   koji je ušao u Zemljinu atmosferu 7. oktobra 2008. eksplodirao negdje 37 km iznad Nubijske pustinje i raspršio se u mnogo komadića. Dosta tih fragmenata spada u rijetke ureilite , nazvane tako prema mjestu  Новый Урей   u Rusiji gdje je jedan takav meteor pao 1886. Ovakvi meteoriti u sebi nose male dijamante, tzv. "nanodijamante", koji su promjera nekoliko mikrona. Sam 2008 TC se rasprsnuo na stotine komadića i prikupljeno je oko 600 fragmenata tog meteor, ukupne mase od oko 10 kg. Najpoznatiji fragment ovog meteora nosi naziv "Almahata Sitta" , prema željezničkoj stanici u blizini koje je pronađen. Peter Jenniskens pored jednog od fragmenata 200

Pingelap: ostrvo slijepih za boje

Slika
Pingelap, slikan infracrvenim svjetlom, photo credit: Sanne De Wilde Ostrvce Pingelap je atol u nedođiji Pacifika, minijaturni raj Mikronezije, površine oko  1.8 km²  u vrijeme plime.  Kao i svako tropsko ostrvo, Pingelap je pun boja - tu je azurno nebo, tirkizno more, zelene krošnje palmi...ukratko, sve ono što očekujete na jednom tropskom ostrvu. Međutim, jedan dio mještana Pingelapa (Pingelapažana?) ne vide te boje, vide samo crno, sivo i bijelo.  Naime, dobar dio stanovnika Pingelapa  ima nasljednu ahromatoplaziju (akromatoplaziju), sljepilo za boje, zbog toga što nemaju funkcionalne čuniće na retini, nego samo imaju štapiće. Da vas malo podsjetim gradiva osnovne škole - čunjići i štapići su stanice čula vida pomoću kojih percipiramo svjetlosne podražaje. Pomoću štapića percipiramo intenzitet svjetlosti, a pomoću čunjića boje.  Sljepilo za boje kod mještana Pingelapa je autosomalni recesivni genetički poremećaj , to znači da se incidencija poremećaja poveć

Samoubistvo kao imitacija

Slika
Posljednjih mjeseci gomilaju se naslovi o samoubistvima u BiH, s nekoliko slučajeva mlađih osoba čime je medijska pažnja još i veća; gotovo kao da se radi o još jednom vidu demografskih promjena kroz koje prolazi ova zemlja, još sumornijem nego što su definitivni masovni odlasci mladih u neke druge, ali bar ovozemaljske krajeve. Nedavno su u prvi plan došli slučajevi samoubistava srazmjerno poznatih osoba na Zapadu: sestre jedne princeze, dizajnerke, kuhara.   Prije nekoliko godina me po povratku s puta u Mostar dočekala vijest da je sa sarajevskog nebodera u kojem sam stanovao, i to s mog sprata, nepoznat mlađi muškarac skočio u smrt. Par godina kasnije, još jedan muškarac koji nije stanovao tu, odabrao je isti neboder za posljednje trenutke svog života. Samoubistva su vječito goruća tema u domenu mentalnog zdravlja. Možda se u žanru naučnog novinarstva očekuje da se predstavi neka nova spoznaja, ali nije naodmet nekad u prvi plan staviti nešto što se smatra klasikom u da