Quantum of Science

Postoji jedno važno pitanje, toliko važno da je odgovor na njega objavljen u prestižnom naučnom časopisu. To pitanje glasi "zašto mačke vole mačju travu"? Mačke vole određene trave, koje zovemo "mačija metvica" ili "mačija trava" - u njima se vole valjati i počnu ponašati na vrlo kratko vrijeme malo čudno, kao da su drogirane. Ove trave ne treba miješati s mačijom pšenicom ili drugim žitaricama koje mačke grickaju kako bi poboljšale probavu.  Čini se da mačja metvica ( Nepeta cataria ) i kod nas manje oznata srebrna loza ( Actinidia polygama ) iz porodice kiwija (mini-kiwi), aktiviraju opioidni sistem mačaka poput heroina kod ljudi.  Još jedna trava koja čini da se mačke ponašaju čudno je i odoljen ( Valeriana officinalis ), ali više korijen nego sama biljka.  Utrljavajući se u iridoide - hemijske spojeve koji štite ove biljke od lisnih uši, mačke se izgleda štite od komaraca. Naučnici su hemikalije testirali, iskušavajući domaće i divlje mačke i leoparde

Naučnici imaju više podataka o novom soju virusa SARS-CoV-2 koji se pojavio u Britaniji. Ova varijanta ima nekoliko mutacija i naučnici naglašavaju koliko su važni praćenje i genetičko sekvencioniranje virusa kako bi smo ovakve stvari otkrili što je moguće prije. Svjetska zdravstvena organizacija je potvrdila kako je nova varijanta pronađena i u Danskoj, Nizozemskoj te Australiji. Poslije je detektovana i u Indiji, a istovremeno s uK varijatnom, javila se i južnoafrička varijanta. Ovaj oblik je, prema preliminarnim zaključcima oko 70%  zarazniji  jer ima veći afinitet za ljudske ćelije.  Naučnici iz nekoliko britanskih naučnih institucija su 19. decembra izašli s   izvještajem   o preliminarnoj genomskoj karakterizaciji ovog novog soja virusa, nazvanog B.1.1.7.​ Da li je opasniji i smrtnosniji? Zavisi šta ko pod tim podrazumijeva - da više ljudi dobija težu kliničku sliku ili nešto drugo. Za sada nema takvih dokaza, da je bolest izazvana ovim novim sojem teža. Međutim, morate imati na

U rubrici " Lifestyle ", na Klix, objavljen je tekst kako su učenice iz Tuzle pronašle učinkovit lijek za upalu pluća i dobile nagradu - zlatnu medalju - za to na takmičenju u Indoneziji. Osim što nisu pronašle lijek, jer se lijekovi ne pronalaze tako. Nagrada je zaslužena za trud i ohrabrenje, ali ovo niti je naučni rad niti se smije u medijima prikazivati kao "učinkovit lijek". Da se prvo razumijemo jednu stvar - nauka nije takmičenje učenika niti sportaša niti se vrednovanje naučnog rada radi preko dobijanja nekakvih "medalja". Vrijednost naučnog rada se mjeri mjestom objavljivanja, a to mjesto mora biti peer-reviewed naučni časopis, dakle časopis u kojem radove recenziraju kolege iz te naučne oblasti. Medalje i nagrade u nauci, poput Nobelove nagrade, Einsteinove, Fieldsove - dobijaju se nakon mukotrpnog rada i dokazivanja na tom naučnom polju, i da - objavljujući radove u peer-reviewed časopisima. Ako nije objavljeno u nekom takvom časopisu, žao mi je

Antitijela su specifični proteini iz klase imunoglobulina koji se vežu za pdređena mjesta onog što naš organizam doživi kao "strano tijelo". U slučaju COVID-19, to je Spike-protein, protein šiljka virusa SARS-CoV-2, koji se vezuje na receptor ACE2 na našim ćelijama. Stoga je to u ovom slučaju receptor-binding protein (RBD). U drugim slučajevima to može biti neki drugi patogen, zrno polena ili neki protein iz hrane a RBD protein je neki drugi protein.  Odbrana organizma zavisi od količine antitijela - ako ih nema dovoljno, imunološki odgovor nije dobar. Ali klinička slika kod COVID-19 ne ovisi samo o količini antitijela, nego - i o brzini njihovog nastajanja. Ako se ona jave u prvih 14 dana infekcije, pacijent ima bolje šanse za preživljavanje. U radu grupe naučnika s Univerziteta Yale, koji je postavljen na preprint platformi  medRxiv pod naslovom " Kinetics of antibody responses dictate COVID-19 outcome"  i čeka stručne recenzije stručnjaka iz date oblasti (još ni

U proteklih godinu dana, naučnici su rekordnom brzinom saznavali neke stvari o virusu SARS-CoV-2: vrlo brzo je sekvenciran genom virusa te prepoznat i dešifrovan ključni protein virusa, Spike protein, pomoću kojeg on inficiran naše ćelije. Ali jedno od ključnih pitanja je to zašto neke inficirane osobe imaju blažu kliničku sliku, a neke vrlo ozbiljnu, zbog koje moraju biti hospitalizirane i koja dovede do teških oštećenja pluća. Naravno, dio odgovora leži i u tome s koliko virusa je osoba zaražena, što ovisi o tome da li se držala mjera, koliko je virusa bilo u zraku, koliko dugo i koliko blisko je bila s inficiranom osobom...ali postoje i neke individualne stvari vezane za određene druge mehanizme, čak regulatorne mikro RNK molekule.  Naučnici iz neprofitnog naučnog istraživačkog centra u Arizoni   Translational Genomics Research Institute (TGen) su možda na putu da bolje shvatimo zašto se ovog događa. Rezultati njihove studije, objavljeni u mSphere , žurnalu Američkog mikrobiološko

Jednojajčani blizanci ipak nisu posve genetički jednaki. U prosjeku se jednojajčani blizanci razlikuju za 5.2 genetičke promjene, navodi se u radu objavljenom u januaru ove godine u Nature Genetics pod naslovom  " Differences between germline genomes of monozygotic twins ". Razlike se javljaju u ranim stadijima razvoja, prije nego što se formira masa stanica.  Ovo otkriće je važno jer se jednojajčani blizanci često proučavaju kako bi se utvrdilo jesu li određene osobine, bolesti ili stanja rezultat genetike ili utjecaja okoline. Inače, ispravniji naziv za jednojajčane blizance bi bio monozigotni jer nastaju iz jedne oplođene jajne stanice - zigote.  Smatralo se da su jednojajčani blizanci genetički isti, pa su se razlike u njihovom zdravlju smatrale proizvodom njihove okoline. Novo otkriće sugeriše da bi neke genetičke promjene mogle također objasniti razlike između blizanaca. Naučnici na Islandu dešifrirali su kompletan genom 381 para jednojajčanih blizanaca. Od toga je

Istraživanje koje su vodili Univerzitet u Birminghamu i Birminghamska ženska i dječja fondacija NHS Foundation Trust otkrilo je novi uvid u biološke mehanizme dugoročnih pozitivnih efekata dojenja na prevenciju poremećaja imunološkog sistema kasnije u životu. Poznato je da je dojenje povezano s boljim zdravstvenim ishodima u dojenačkoj dobi i tokom cijele odrasle dobi, a prethodna istraživanja pokazala su da je kod djece koja dobivaju majčino mlijeko manja vjerovatnost da će kasnije u životu razviti astmu, pretilost i autoimune bolesti u poređenju s onima koji se hrane isključivo adaptiranim mlijekom. Međutim, do sada su imunološki mehanizmi odgovorni za ove učinke bili vrlo slabo razumljivi. Znamo da se preko placente i majčinog mlijeka prenose imunoglobulini majke - antitijela, ali bilo je nekih nepoznanica o tome zašto dojenje djeluje tako blagotvorno i prevenira poremećaje imunološkog sistema djeteta. U ovoj novoj studiji naučnici su prvi put otkrili da se specifična vrsta imunolo

Rezistencija na antibiotike se danas često naziva „tiha pandemija“, a odnosi se na pojavu da mnoge patogene bakterije stiču otpornost na postojeće antibiotike. Svjetska zdravstvena organizacija je proglasila ovu pojavu jednom od 10 najvećih prijetnji čovječanstvu, problemom koji se mora hitno adresirati. Antimicrobial resistance - AMR - odnosno, "rezistencija na antibiotike" nastaje kao posljedica evolucije bakterija koja im daje otpornost na nama do sada poznate lijekove koji na različite načine uništavaju bakterije.Takve bakterije, koje imaju otpornost na lijekove, nazivamo "superbakterije" (superbugs). Nemamo novih antibiotika i malo se ulaže u pronalaženje novih antibiotika te nam je sada jedini način borbe racionalna upotreba do sada postojećih lijekova. Neke od bolesti koje su uzrokovane bakterijama su tuberkuloza, veliki kašalj, tetanus, niz bakterijskih spolnih bolesti te kuga. Danas već ima nekoliko tipova uzročnika tuberkuloze koji su rezistentni na anti

  S početkom imunizacije protiv COVID-19 vakcinom proizvođača Pfizer/BioNTech, a potom i Moderna, počele su i dezinformacije o tome kako djeluje ovaj tip vakcina. Ovo cjepivo, kao i jedno drugo – ono američke kompanije Moderna - imaju isti generalni princip djelovanja – to su mRNA (iRNK) vakcine. Međutim, kako nikada do sada nisu postojale ovakve vakcine, tako se ljudi boje ove nove tehnologije, što je pogodno tle za razvoj pseudonaučnih objašnjenja koja unose paniku i štete naporima okončanja pandemije.   Kako vakcine uopšte djeluju? Vakcine su bezbjedniji način da svom imunološkom sistemu „pokažemo“ neki po nas opasni antigen te da nakon ovog izlaganja naš imunološki sistem stvori antitijela koja neutraliziraju taj antigen i stvori memorijske stanice koje pamte taj antigen. To što izaziva reakciju našeg imunološkog sistema može biti cijeli virus ili bakterija– inaktiviran(ne može se replicirati) ili samo oslabljen (može se replicirati) ili samo jedan njegov dio. Taj dio može

Donedavno smo morali naglašavati da nema genetički modificiranog paradajza - bio je jedan, sorta zvana FlavrSavr (flavor saver, "spasilac okusa", paradajz koji je imao produženi život na policama supermarketa), ali joj je patent istekao, i više se ne proizvodi. No Japan je odlučio da napravi svoj GMO paradajz i to, ni manje ni više, ljekovit.  Japanska start-up kompanija Sanatech Seed Co, u saradnji s Univerzitetom Tsukuba, razvila je novu sortu genetički modifikovanog paradajza koji će postati prva GM hrana u komercijalnoj upotrebi u Japanu, a koja je razvijena korišćenjem tehnike editovanja genoma. U poređenju s konvencionalnim sortama paradajza, ovaj je modifikovan tako da proizvodi pet puta više gama aminobuterne kiseline (GABA), molekule čija se funkcija u ljudskom organizmu povezuje s regulacijom prenosa nervnih impulsa i kontrolom normalnih vrednosti krvnog pritiska. Konvencionalni paradajz ima gen koji ograničava razinu GABA. Kompanija je koristila tehnologiju za ur

Odgovor: ne znamo. Nekoliko medija je izvijestilo da j 25-godišnja pacijentica iz Milana koja se ljekarima obratila zbog čudnih promjena na koži, s blagim kašljem identificirana kao "patient zero" za COVID-19 u Italiji. Ovi tekstovi su se oslonili na izvještavana lista La Repubblica, koji se oslonio na jedna Research Letter objavljeno 7. januaru 2021. u časopisu British Journal od Dermatology . U tekstovima nije sporno da je kod djevojke pronađen dokaz infekcije virusom SARS-CoV-2, ali u radu naučnika iz Milana nije napisan zaključak da je ona prvi pacijent obolio od COVID-19 u Milanu.  U novembru 2019. na dermatološki odjel je došla 25-godišnjakinja s urtikarijom, koja se žalila na blag bol u grlu.  Prvo su ljekari posumnjali na lupus, a PCR test nije rađen - naravno u to doba još nije bilo PCR testova na novi virus niti spominjanja novog virusa. Međutim, u julu 2020. kako su se počeli javljati COVID-19 pacijenti s dermatološkim promjenama, ljekari su se sjetili pacijentice

Već mjesecima kruži jedna te ista neistina o virusu SARS-CoV-2: da nije nikada izoliran i da nije prepoznat Kochovim postulatima. Zanimljivo je da oni koji to tvrde, istovremeno, praktično u istoj rečenice sebi skoče u usta i kažu kako je virus mutirao "toliko i toliko puta" te da se ne mogu zbog toga razviti vakcine. Recite vi meni - kako je moguće da se ustanovi da je virus mutirao, ako nije izoliran, pa mu genom sekvenciran? Kako je moguće da taj virus ne postoji jer nije izoliran, pa da je onda mutirao jer postoji? Schrodingerovi virus, očito... Prvo da se pozabavimo Kochovim postulatima. Njih je 1890. postavio njemački mikrobiolog Robert Koch, poznat po otkriću uzročnika tuberkuloze. Zapravo on je, zajedno s Friedrichom Loefflerom redefinirao kriterije uzročno-posljedične veze bolesti i uzročnika, koje je postavio Jakob Henle. Kochovi postulati glase: 1. Mikroorganizma mora biti u izobilju u svim organizmima koji pate od te bolesti, ali ne bi ga trebalo naći u zdravim or