Hemija arome trešanja



Trešnje su jako popularno voće, a i one, poput jagoda, šljiva, jabuke, kruške, dunje, malina, kupina, kajsija breskvi - spadaju u porodicu ruža - Rosaceae. Trešnje pripadaju rodu Prunus u koji spada i koštunjavi badem (Prunus dulcis), ali i višnja. 

Neki kultivari trešnje se uzgajaju isključivo zbog cvjetova, poput ornamentalnih - japanskih kultivara, a koji ne proizvode plod. Takva su Prunus serrulata (Prunus jamasakura). Trešnje - slatkih, krupnih svijetlocrvenih plodova imaju naučni naziv Prunus avium, dok su višnje - kiselije i nešto manjih plodova Prunus cerasus.

Trešnje su se dugo uzgajale u području Azije, primjerice u Anatoliji, u grčkoj regiji Kerasous, od čijeg naziva i potječu različiti evropski nazivi za trešnju - latinski cerasu, francuski cherise, engleski cherry. Poslije su trešnje donesene u Rim, a kasnije su se raširile i u Evropi. Zanimljivo je da su trešnje u Englesku došle tek za vrijeme vladavine Henrija VIII, koji ih je okusio u Flandriji, pa naredio da se ovo voće počne uzgajati u Engleskoj. 

Crvena boja plodova trešnje dolazi, kao i kod drugih crvenih i ljubičastih plodova i biljnih dijelova uopšte, od pigmenata iz grupe antocijanina. Kod trešanja je to ponajviše cijanidin-3-o-rutinozid, a kod višnje je zastupljeniji cijanidin-3-o-glikozilrutinozid. Zanimljivo je da višnje imaju više anticijanina, pa im to daje i jaču boju.

Trešnje imaju i dosta šećera u sebi, i to nešto više glukoze (52%) od voćnog šećera fruktoze (42%). Ostali šećeri prisutni u ovom voću su saharoza (obični, invertni šećer, disaharid sastavljen od molekula fruktoze i glukoze), galaktoza i maltoza. 

Imaju i dosta vlakana, oko 2.1%, a ta vlakna nisu ništa drugo nego složeni šećeri kakva je celuloza, a koji čine stanične stijenke.

 

Jedan manji dio arome svježine trešanja dolazi od heksanala, koji i čistom obliku predstavlja zelenkastu tekućinu mirisa pokošene trave. Onu slatkastu voćnu aromu trešnjama daju heksanol i heptanol.

U košticama trešanja i višanja, ali i drugog voća iz ove porodice, poput kajsija, breskvi i jabuka, nalaze se otrovne tvari - cijanogenični glikozidi, posebno amidalin, koji se pogrešno predstavlja kao neka "ljekovita tvar", ali se radi o pseudonaučnoj, šarlatanskoj tvrdnji. Međutim, treba znati da se amigdalin u našem probavnom sistemu raspada, i oslobađa se hidogen cijanid. Naravno, ako pojedete 2-3 koštice trešanja neće vam ništa biti, ali oni koji nestrpljivo pojedu trešnje zajedno s košticama će imati probavne tegobe, moguće i trovanje. Posebno je bitno da se ne daju cijele trešnje kućnim ljubimcima (recimo psi) jer je za njih i manja količinanego za nas pogubna. 

Izvor infografike: Compound interest

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

O serološkim testovima na novi koronavirus

Sastav Pfizerove i Modernine RNK vakcine i osobine RNK vakcina

Greške jednog Nobelovca: Luc Montagnier