Praktični značaj Ramanovog raspršenja



Ramanovo raspršenje ili Ramanov spektar, Ramanov efekat je promjena frekvencije uočena kada se svjetlost rasprši u prozirnom materijalu. 

Kada monohromatsko ili lasersko svjetlo prođe kroz prozirni plin, tekućinu ili kruto tijelo, pa se posmatra spektroskopom, normalna spektralna linija ima povezane linije duže i kraće valne dužine, koje se nazivaju Ramanov spektar. 

Takve linije, uzrokovane gubitkom ili dobivanjem energije fotona u elastičnim sudarima s molekulama tvari, variraju od tvari do tvari. U suštini, to je promjena svjetlosnog snopakoja nastaja usljed njegovog prolaska kroz molekule, odnosno atome.

Stoga se Ramanov učinak primjenjuje u spektrografskoj hemijskoj  kvantitativnoj i kvalitativnog analizi analizi te u određivanju molekularne strukture. 

Ovo je u najkraćim crtama objašenjenje Ramanovog raspršenja, naravno cijela situacija je komplikovanija. Evo kako izgleda to kod vode: 



Ramanov efekt je dobio ime po indijskom naučniku Chandrasekhara Venkata Ramanu, koji ga je potvrdio 1928. uz pomoć svog studenta Kariamanikkam Srinivasa Krishnana. Dana 16. februara 1928. poslali su Nature rad pod naslovom ,,Nova vrsta sekundarnog zračenja", koji je objavljen 31. marta.

Raman i Krishnan su 1930. dobili Nobelovu nagradu za fiziku za svoje otkriće Ramanovog raspršenja. Učinak je teoretski predvidio Adolf Smekal 1923. godine.

Raman je rođen 7. novembra 1888. a preminuo je 21. novembra 1970.


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Sastav Pfizerove i Modernine RNK vakcine i osobine RNK vakcina

Klitoris: vrh ledenog brijega užitka

Ne, nije tačno da potpuno vakcinisani zdravstveni radnici imaju 251 puta veće virusno opterećenje i da su opasnost za nevakcinisane