Film Don't look up: nauka i parodirana slika današnjice



Film „Dont' look up“, odnosno „Ne gledaj(te) gore“ definitivno je obilježio kraj 2021. godine.  Parodija, satira o neumitnom kraju naše planete i civilizacije usljed udara komete, koji se možda mogao izbjeći da je svijet više slušao naučnike i da su bogati i moćni bili manje pohlepni, ima više slojeva i interesantno je da film djeluje kao Rorschachov test – svako u njemu vidi ono što je njemu važno. Ovaj film nije ni Von Trierova Melanholija ni Armagedon ili Deep Impact, a možda je po žanru i ironičnosti najbliži još jednom filmu iz 2021. „Silent night“. Neki su film proglasili dostojnim nasljednikom filma Idiokratija iz 2006. godine i satirom modernog društva, a drugi ga smatraju površnim, banalnim, dok treći traže u njemu greške koje nisu u skladu s naukom.

Izvorno, film je bio zamišljen kao parodiranje našeg odnosa prema opasnostima klimatskih promjena, a onda je zapravo proširen na bilo koju neposrednu opasnost i potencijalni odgovor na nju. Dosta puta se čulo da je „film toliko nadrealan da je realan“. Međutim, koje su naučne činjenice u ovom filmu zaista prikazane i postoje li projekti koji bi promijenili trajektorije po Zemlju opasnih objekata?


Šta je asteorid, šta meteor, a šta kometa i šta je veća opasnost?

Za početak, vrlo je interesantan odabir nebeskog tijela koje će izazvati katastrofu: u većini naučnih i filmskih scenarija radilo bi se o asteroidu, ali u Don't look up, to je kometa. U suštini, mimo planeta i njihovih satelita i zvijezda kao velikih svemirskih objekata, postoje i komete, asteroidi i meteori. Da ne bude zabune – tvorci ovog filma ipak nisu radili napamet – kao konsultant za nauku na filmu je bila dr Amy Mainzer, glavna na NASA-inoj misiji Near-Earth Object Wide-field Infrared Survey Explorer (NEOWISE) koja se upravo bavi praćenjem objekata koji prolaze blizu Zemlje.

Glavna razlika između asteroida i kometa je njihov sastav, kao i ono od čega su napravljeni. Asteroidi se sastoje od metala i kamenja, dok se komete sastoje od leda, prašine i stjenovitog materijala. Upravo je to razlog zašto iza kometa ostaje sjajan „rep“.  Kada je daleko od Sunca, kometa je poput stijene koja se kreće u svemiru. Ali kada se približi Suncu, toplina isparava plinove komete, uzrokujući da ona emitira prašinu i mikročestice (elektrone i jone). I asteroidi i komete nastali su rano u istoriji Sunčevog sistema, prije otprilike 4.5 milijardi godina.

Asteroid je mali stjenoviti objekt koji kruži oko Sunca, a dosta njih je smješteno u asteroidnom pojasu. Asteroidi su manji od planeta, ali su veći od meteora. Meteor je zapravo „mali komadić“ asteroida ili kometa, inače nazvan meteoroid, koji izgori pri ulasku u Zemljinu atmosferu. Meteori imaju različite dimenzije, od sasvim malih kamenčića, do nekih koji imaju ozbiljnije dimenzije. Jedan od poznatijih je onaj koji je 2013. udario u Čeljabinsko područje Rusije. Još jedan poznati udar je Tunguska eksplozija iz 1908. godine. Procjene su da je meteor koji je izazvao Tunguski događaj imao promjer 65 metara i jačinu oko 12 megatona, a onaj iz Čeljabinska „jedva“ 20 m.

Astrofizičar dr Brian Cox u videu  u kojem objašnjava nauku ovog filma potvrđuje da bi i komete bile realna opasnost po život na Zemlji. Mi zamišljamo komete kao svijetla, fascinatna tijela koja se svakih nekoliko godina „vrate“, odnosno ponovo prođu kraj nas, ali to ne znači da su ona predvidiva i da im se ne možemo naći na putu. Ophodno vrijeme možda najpoznatije komete, Halejeve komete, iznosi 75 godina, a za druge komete to vrijeme je duže ili kraće.

 

Stvarni svijet: ne bi bilo usamljenih naučnika

Kao što se u filmu naglašava, Planetary Defense Coordination Office (PDCO) stvarno je tijelo, a osnovano je nedavno, 2016. godine. Oni rade monitoring objekata koji prolaze u blizini Zemlje (NEOs – Near Earth Objects), a to znači sve ono što nam je u krugu od 30 miliona milja tj. oko 42.3 miliona kilometara. Upravo spomenuta dr Mainzer ima svoj udio u tome. Oni posebnu pažnju pridaju potencijalno opasnim objektima (sve veće od 30 - 50m) za koje podaci govore da će se približiti Zemlju na nekih 5 miliona milja (8 miliona kilometara).

Ako se utvrdi da bilo koji potencijalno opasni objekt ima značajnu mogućnost utjecaja na Zemlju (veću od 1% u sljedećih 50 godina), PDCO će pripremiti obavijesti koje NASA šalje Izvršnom uredu predsjednika, Kongresu SAD-a i drugim vladinim odjelima i agencijama. 

Čak je razvijen i algoritam postupanja u slučaju da proračun pokaže veliku vjerovatnoću udara, a zasniva se na ekonomskom utjecaju udara takvog objekta. Postoje opcije skretanja objekta , a postoje i planovi evakuacije područja koje bi bilo pogođeno, ako bi se radilo o nekom manjem objektu. Postoji i radno tijelo koje se zove Near-Earth Object Impact Threat Emergency Protocols (NITEP) Interagency Working Group (IWG) odnosno NEOITEP IWG, radna grupa koja radi na stvaranju mjera  akcija u ovakvim slučajevima.  

Ovo znači da u takvim slučajevima neće biti usamljenih naučnika koji će moliti da ih neko čuje i primi. Također, više je vjerovatno da će objekt detektovati PDCO, nego neka istraživačka grupa gdje se naučnici bave drugim stvarima – eksplozijama supernovih, otkrivanjem  egzoplaneta, no ni to nije nemoguće. U filmu je opasna kometa bila slučajno otkriće ljudi koji su se bavili skroz desetim stvarima.

Također, u takvom slučaju nije gotovo nimalo vjerovatno da će odluke biti na čelnicima SAD-a – u takvoj situaciji UN bi koordinirao i druge vlade te druge svemirske agencije. Rusku, evropsku, kinesku, japansku, kanadsku, indijsku, UAE i to upravo onim Sporazumom o svemiru kojem je prije par godina pristupila i Bosna i Hercegovina, što je kod nerazumnih ljudi izazvalo podsmijeh. No upravo takvi sporazumi daju okvir međunarodnog djelovanja u situacijama opisanim u filmu.

 

Preusmjeravanje asteroida

U stvarnosti postoji Test dvostrukog preusmjeravanja asteroida  (Double Asteroid Redirection Test (DART) Mission) koji je NASA-ina svemirska misija za testiranje metode planetarne odbrane od objekata blizu Zemlje. 

DART je još jedan primjer saradnje državnog i privatnog sektora te zainteresiranosti milionera za ovakve stvari (i naravno svoju zaradu) – misija je lansirana 24. novembra 2021. sa SpaceX  Falcon 9 rakete kao uostalom i dosta NASA-inih misija zadnjih godina. Cilj DART misije je testirati da li je udarom u asteroid Didymos (koji inače nije prijetnja Zemlji) moguće promijeniti trajektoriju tog tijela. Udar od pola tone bi napravio malu promjenu kursa, koja bi, s vremenom, postala veća. Ovaj udar bi se trebao dogoditi 26. septembra 2022.godine.

Direktor BASH-a iz filma, Peter Isherwell, neka je vrsta amalgama Steva Jobsa, Marka Zukerberga, Jeffa Bezosa, Elona Muska i Billa Gatesa i zapravo je slika i prilika našeg nekritičkog odnosa prema tehnokratiji. 

U pandemiji su najbogatiji ljudi svijeta postali još bogatiji, to je činjenica, kao što je činjenica i zaslijepljenost ljudi širom svijeta ovim ljudima. Postoje čitave „sekte“ Apple obožavatelja. No činjenica je i da ovi superbogati ljudi ipak nešto pokušavaju, ma koliko neke od tih ideja zvučale suludo – terafikacija Marsa, naprimjer. 

Musk je postigao ono za što smo prije mislili da je nemoguće – stvaranje raketa koje se mogu ponovo upotrijebiti, a sada je, izgleda, zainteresiran i za proces vještačke fotosinteze, odnosno prikupljanja viška  ugljičnog dioksida iz atmosfere i njegovo pretvaranja katalitičkim putem u gorivo. Ovaj proces bi, ako bude komercijalno izvediv u većim razmjerama, možda bio bolje rješenje za klimatske promjene nego dogovori vlada o smanjenju emisija.

 

Rudarenje nebeskih tijela

Rudarenje nebeskih tijela je također nešto što film obrađuje. Zapravo, ta želja moćnika da posegnu za praktično neograničenim resursima je na kraju i dovela do katastrofe.

I dok su komete zapravo više ledene stijene, sami asteroidi su prilično bogati metalima koji bi nam kao civilizaciji trebali. Zato je ideja rudarenja ovih nebeskih tijela jako primamljiva. Zlato, molibden, tungsten, iridijum, paladijum, rodijum, platina – samo su neki od dragocjenih metala kojima su asteroidi bogati. Na Zemlji ima manje ovih materijala nego na asteroidima, jer, iako su izgrađeni od istih početnih materijala u toku rane evolucije naše planete, neki važni metali su potisnuti u jezgro naše planete gdje su nepristupačni, sve dok ih vulkanske erupcije ne izbace. Zemljina kora nije toliko bogata ovim materijalima, a osim erupcija, još jedino udari asteroida obogaćuju Zemljinu koru takvim tvarima.

No, iako je nekoliko misija donijelo materijal s asteroida, poput japanskih misija Hayabusa 1 i 2 te NASA-ina misija OSIRIS REx koja treba na Zemlju donijeti uzorak, radi se o malim količinama. Mi nemamo mogućnost da nam tehnologija donese značajnu količinu rada s asteroida jer se radi o skupim i dugim misijama. Jedino bi iole bilo moguće razbiti neki objekat koji prolazi u blizini Zemlje i onda sakupiti njegove ostatke koji bi popadali po planeti, ako bi se uopšte mogli locirati, što znači da je i ova ideja zapravo samo utopija. Postojala bi i opcija da se materijal doveze do orbite Mjeseca ili Internacionalne svemirske stanice. Ali sve i da se rude mogu ekstrahirati, danas ne postoji proces prerade, odvajanja metala od jalovine pri nultoj gravitaciji. U suštini, bilo bi dobro kada bi moglo tako nešto da se radi, ali ne možemo.

 

Nedosljednosti

Sheldon Cooperi među nama su, pak, skrenuli pažnju na nekoliko stvari u filmu koje su pogrešne s naučne strane, primjerice da se kupola opservatorije ne otvara neposredno pred posmatranje, nego ranije kako bi se izjednačila temperatura. Ili da se supernove ne traže teleskopom Subaru. Zatim, da nije moguće odrediti mjesto udara bez poznavanja orbite ili da bi se objekt te veličine uočio čak i ranije te da pravi udar ne bi izgledao onako kako je prikazano. Naravno, ovaj film ima svoju filmsku logiku, a neke stvari se moraju prilagoditi gledaocima – recimo, kupola se otvara pred posmatranja da bi to bio znak gledaocima da će se desiti nešto na nebu što je značajno za film.

Iako su bogati i moćnici glavni negativci u ovom filmu, zapravo u filmu su svi negativci – od moćnika, high-tech imperatora, preko smušenih naučnika koji ili nemaju dovoljno dobre komunikacijske vještine ili i sami igraju na tankoj žici između onog što moćnici žele da oni kažu i što sami žele reći (što smo imali često puta prilike vidjeti u kriznim štabovima), do medija, društvenih mreža i, napokon, do „malog čovjeka“. Ova slika je harmsovski predimenzionirano ono što se zaista događa u stvarnom svijetu i veliko upozorenje za našu civilizaciju.

 

Ovaj tekst je originalno objavljen na Glas Amerike u januaru 2022.

Pročitajte i ovaj tekst iz Conversation

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Klitoris: vrh ledenog brijega užitka

Cryo-Save u BiH: misterija nestalih matičnih stanica

Ne, nije tačno da potpuno vakcinisani zdravstveni radnici imaju 251 puta veće virusno opterećenje i da su opasnost za nevakcinisane