Carl Sagan: iskra inspiracije





Carl Sagan je američki astronom i egzobiolog te pisac popularno-naučnih knjiga. Nama je poznatiji kao popularizator nauke, naučni komunikator kroz svoju seriju emisija Kosmos i kroz popularne knjige, ali ne zaboravimo a je on bio i vrsan naučnik. Rođen je 9. novembra 1934.  u Brooklinu.

Njegove studije su imale dalekosežne efekte. Bio je koautor naučnog rada o opasnostima nuklearne zime. Istraživao je atmosferu Venere, sezonske promjene na Marsu, površinske uslove na planetima i pobudio zanimanje za svemir svojom televizijskom serijom Kozmos. Sagan je bio vodeća figura u potrazi za vanzemaljskom inteligencijom. Pozvao je naučnu zajednicu da velikim radioteleskopima "sluša" signale inteligentnih vanzemaljskih oblika života. Sagan je također igrao istaknutu ulogu u svemirskom programu SAD-a, svojim sudjelovanjem u ekspedicijama svemirskih letjelica Mariner, Viking i Voyager.

Saganov otac. Samuel Sagan,  došao je u SAD imigriravši iz Ruskog Carstva, s područja današnje Ukrajine. 

Sagan je pohađao Univerzitet u Chicagu, gdje je diplomirao i magistrirao fiziku 1955. i 1956., te doktorirao astronomiju i astrofiziku 1960. Od 1960. do 1962. bio je stipendist astronomije na Kalifornijskom unverzitetu, Berkeley, a od 1962. do 1968. radio je na Harvardu i Smithsonian Astrophysical Observatory.

Carl je jevrejskog porijekla, ali on nije bio praktikujući vjernik. Zapravo je pokazivao skeptiizam prema svim oblicima konvencionalne konceptualizacije Boga kao neke vrste nadnaravnog razumnog bića. 

"Neki ljudi misle da je Bog golem, svijetloputi muškarac s dugom bijelom bradom, sjedi na prijestolju negdje gore na nebu i užurbano zbraja pad svakog vrapca. Drugi - na primjer Baruch Spinoza i Albert Einstein - smatrali su da je Bog u biti ukupni zbroj fizičkih zakona koji opisuju svemir. Ne znam ni za jedan uvjerljiv dokaz da antropomorfni patrijarsi kontrolišu ljudsku sudbinu s neke skrivene nebeske točke gledišta, ali bilo bi ludo poricati postojanje fizičkih zakona.", napisao je Sagan u svojoj knjizi Brokin mozak.

Ovo znači da on nije bio ni ateist. Zapravo tvrdio je da nema dokaza ni da Bog postoji ni da ne postoji, što je bliže agnostičkoj poziciji. 

O Saganu je teško pisati novi tekst, jer nikada ne znate kuda će vas odvesti istraživanje ovog zanimljivog čovjeka - da li u smjeru religije, nauke, borbe protiv pseudonauke i antinauke, u svijest naučne fantastike. 

Međutim, i Sagan je podložan kritici. Bio je opčinjen traženjem tragova vanzemaljskog života, što je možda i razumljivo s obzirom na eru napona svemirskih istraživanja u njegovo doba. 

On se počeo zanimao za mogućnost života izvan Zemlje i Search for extraterrestrial intelligence (SETI), kontroverznim istraživačkim poljem i projektom radioteleskopa na čijem je unapređenju mnogo učinio. Nadovezujući se na raniji rad američkih kemičara Stanleya Millera i Harolda Ureyja, pokazao je da se aminokiseline i nukleinske kiseline — građevni elementi života — mogu proizvesti izlaganjem mješavine jednostavnih hemikalija UV zračenju. Neki su naučnci kritizirali Saganov rad, tvrdeći da je bilo nerazumno koristiti resurse za SETI, fantastični projekt koji je gotovo sigurno osuđen na neuspjeh. SETI radi i dan- danas i još ništa od izvanzemaljskog života nije otkriveno, ali svakako je projekt imao zanimljivih zapažanja. SETI i danas budi znatiželju onih koji žele vjevati da postoje vanzemaljci. Jedan važan teleskop u sklopu ovog projekata, Arecibo u Portoriku, se urušio 1. decembra 2020.  i neće biti obnovljen.  

Sagan je pomogao  u odabiru mjesta slijetanja na Mars za sonde Viking i kodirao je poruke sa Zemlje koje su bile priključene na sonde Pioneer i Voyager koje su lansirane izvan Sunčevog sustava. Sagan je umro od upale pluća, komplikacije kancerozne bolesti koštane srži, u 62. godini, 20. decembra 1996.

On je bio jedan od najpopularnijih načnika sedamdesetih i osamdesetih i sigurno je mnogo djece inspirisao da krenu u nauku, i možda postanu naučnici. Danas se on shvata kao jedan od modela naučnog komunikatora. 

Sagan je koristio svoju slavu i u političke svrhe, kao u svojoj kampanji za nuklearno razoružanje i njegovom protivljenju Strateškoj obrambenoj inicijativi predsjednika SAD-a. Ronalda Reagana. Godine 1983. bio je koautor rada koji je uveo koncept "nuklearne zime", katastrofalnog globalnog zahlađenja koje bi proizašlo iz nuklearnog rata. Sagan je također bio koautor knjige The Cold and the Dark: The World After Nuclear War (1984). Bio je zagovornik racionalnosti, snažno se zalagao protiv prema pseudonauke i okultizma, najopsežnije u svojoj posljednjoj velikoj knjizi, Svijet progonjen demonima (1996.), sa značajnim podnaslovom Nauka kao svijeća u tami.

Još jedna poznata knjiga  mu je Pale Blue Dot: A Vision of the Human Future in Space, a Pale blue dot je i naziv njegovog poznatog govora te ujedino i nadimak naše  planete - nadimak koji je Sagan dao čuvenoj fotografiji Voyagera 1, načinjenoj 14. februara 1990.

Ovo je jedan od njegovih napoznatijih citata:

“Jedna od najtužnijih lekcija istoriji je sljedeća: ako su nas dovoljno dugo zavaravali, skloni smo odbaciti svaki dokaz o zavaravanju. Nismo više zainteresirani da saznamo istinu. Šarlatan nas je zarobio. Jednostavno je previše bolno priznati, čak i sebi, da smo preuzeti. Jednom kad šarlatanu date moć nad sobom, gotovo je nikada nećete dobiti natrag.”




Primjedbe

Popularni tekstovi

Energetski nivoi atoma i konfiguracije

Alkalna voda: porez za one koji nisu pazili na časovima hemije ili su imali loše nastavnike

Studija koja širi paniku: Wakefieldova studija o povezanosti MPR (MMR) vakcine i autizma-mitovi i zablude