Kartezijanski mozak
René Descartes, rad Fransa Halsa iz 1648. ego sum, ego existo , quoties a me profertur, vel mente concipitur, necessario esse veru Naučnici su često skloni redukcionizmu: vole rastavljati stvari, pa onda iz tih dijelova indukcijom zaključiti nešto više, izvući neko pravilo koje vrijedi za više različitih slučajeva, nešto univerzalno iz pojedinačnog. Recimo, pokušavaju zaključiti šta to genija čini genijem, šta ga izdvaja iz ostatka populacije. Pokušavaju naći fizičku, anatomsku, fiziološku, genetičku osobinu koja je nekoga učinila tako posebnim, tako sjajnim umom. Recimo, naučnici su neko vrijeme bili opsjednuti Einsteinovim mozgom, brojeći giruse i sulkuse (vijuge i nabore) na Albertovom mozgu. Ovih dana su opsjednuti mozgom René Descartesa, oca modernog, novovijekovnog skepticizma i jednog od očeva naučne metode. Međutim, do vremena kada su se naučnici zainteresirali za Descartesov mozak, ovaj dio njegovog tijela se odavno raspao i ...