Quantum of Science

GW illustration by Mark Garlick Nedavno smo svjedočili detekciji gravitacionih talasa - monumentalni signal označio je definitivno potvrđenje Einsteinove Opšte teorije relativiteta, ali je Događaj, kako naučnici zovu ovaj miljokaz nauke (The Event), označio je i novu eru u astronomiji gravitacionih talasa.  Dvije crne rupe su približavale jedna drugoj i to je proizvelo vibracije u kontinuumu prostor-vrijeme, koje su naučnici u LIGO detektovali kao gravitacione talase. Međutim, te crne rupe i nisu bile nešto naročito velike - tek desetak puta veće od našeg Sunca. Ali, u Univerzumu postoje mnogo veće nemani - super masivne crne rupe - koje su milion ili čak milijardu puta veće od crnih rupa koje su kolidirale u Događaju. Kolizija dvije supermasivne crne rupe ne bi proizvela gravitacione talase - proizvela bi gravitacione cunamije . Povećana mjerna osjetljivost instrumenata bi omogućila detekciju ovih talasa, mada su tijela koja bi ih mogla proizvesti još udaljenija. T

Studije na ljudima su našle korelaciju između redovnog umjerenog vježbanja i fizičke aktivnosti uopšte sa reduciranjem rizika od razvijanja kancera. Kako bi proučili molekularne i fiziološke mehanizme kako to fizička aktivnost smanjuje rizik, Pernille Hojman sa University of Copenhagen i njene kolege su upoređivali rast tumora kod miševa koji su vodili sjedilački način života i onih koji su vježbali (čitaj: trčali u točku). Rad je objavljen u časopisu Cell Metabolism 8. marta 2016. I zaista, miševi koji su vježbali manje su dobivali tumore, a sve zahvaljujući tome što su imali više stanica imunog sistema koje prepoznaju i uništavaju one stanice kod kojih detektuju neki poremećaj rasta, što je slučaj kod stanica kancera. Mutacije gena koji su odgovorni za programiranu smrt (apoptoza) te pravilno odvijanje staničnog ciklusa uzrokuju nenormalan i nekontrolisan rast i diobu stanicu - drugim riječima, tumor.  Stanice koje prepoznaju one stanice koje su nekako poremeće

Tabla Richarda Feynaman kakva je bila onda kada je preminuo, "What I cannot create, I do not understand", image by Caltech,  Craig Venter je poduzetnik. I to ne bilo kakav - gospodin Venter ima vlastiti biotehnološki institut J. Craig Venter institu t u La Jolla. Čime se bavi? Pravi stanice, ćelije. Nakon 20 godina pokušaja i istraživanja, na J. Craig Institute je stvorena prva sintetička stanica - minimalna stanica , koja ima genom od svega 473 gena. To je, zapravo, kruna pokušaja naučnika sa ovog instituta da pokušaju svesti život na najosnovnije gene, one bez kojih život ne bi bio moguć, te da naprave novi oblik života iz, praktično, skice. Ovaj sintetički oblik života je nazvan JCVI-syn 3.0 i pokušaj je stvaranja vještačke stanice "po mjeri" koja bi služila, opet, za sintezu lijekova, goriva i drugih proizvoda. Rad koji opisuje metode i rezultate ovoj istraživačkog projekta objavljen je u časopisu   Science 24. 03.2016. Sintet

Daniel Denegri, izvor fotografije: Instagram, by Bree Corn Pa šta ima novo na CERN? CERN ne spava, povećali su energije sudara ne bi li na tim sudarima došlo do stvaranja ( i detektovanja) novih čestica. Već sam pisala o tome kako je CERN možda na tragu nove čestice , pa sam zvala dragog profesora Daniela Denegrija da iz prve ruke čujem šta se događa i da li je je u pitanju samo neki eho ili su analize koje su usljedile nakon detektovanja tog signala u decembru ipak pokazale kako bi se moglo raditi o novoj čestici. Evo šta je profesor Denegri rekao:  "I CMS i ATLAS imaju slabašnu indiciju - na nivou 3 standarne devijacije - jednog mogućeg signala u foton-foton efektivnoj masi na masi od 750 GeVa. To naravno jako uzbuđuje teoretičare jer bi se moglo spekulirati o tome kako se radi o gravitonu ili novom Higgsu, ali zasada je eksperimentalna evidencija slaba. Naravno bilo bi ekstremno interesantno kad bi se obistinilo, i čak vise od Higgsa jer je neočekivano, ali kaže

Dvoje melanezijske djece, prirodno plave boje kose. Prirodno plava boja kose kod tamnoputih Melanežana ih odvaja od afričke populacije i predstavlja izazov za naučnike koje polako uviđaju kako su Melanežani, zajedno sa Aboridžinima, potomci jedne fascinantne i malo istražene vrste roda Homo - denisovijanaca. Slika: www.voiceofmelanesia.com 3-5% DNK Aboridžina i Melanežana potječe od denisovanaca. Denisovci i neandertalci su bili "od dva brata djeca", samo što u školama učimo o neandertalcima, ali ne i o denisovcima. Obje izumrle vrste roda Homo su se ukrštale sa Homo sapiens i nije da nemamo nešto i njihove DNK. Najnovija studija, objavljena u Science , a na kojoj je radilo i dosta priznatih naučnika iz Hrvatske, sugerira da su se Homo neanderthalensis i Homo sapiens ukrštali češće nego smo mi do sada mislili. No vratimo se u našim udžbenicima diskriminiranoj vrsti - Homo ssp. altai . Naučnici ovog pripadnika roda Homo smatraju, možda pogrešno, podvrstom (s

Uglavnom, engleski jezik ima preciznije riječi i terminologiju od jezika lokalnih naroda i narodnosti, ali moram priznati da se u rijetkim slučajevima ipak mogu naći nepreciznosti koje vode pogrešnim zaključcima.  Recimo, u engleskom postoji taj vrlo šuhveli termin "identical twins" za jednojajčane blizance, koji implicira da su jednojajčani blizanci isti, a što ljude navodi na zaključak da su blizanci zapravo klonovi. Mada, mimo engleskom govornog područja, jako često čujem: "Znači, blizanci su zapravo klonovi, zar ne?" Jednojajčani blizanci i klonovi nemaju veze jedno s drugim. Kako terminološki, tako ni po svemu onome vezanom za njihovu DNK. Termin "jednojajčani blizanci" je bolji od "identical twins", ali mislim da je najbolji termin i  kod nas i u engleskom "monozigotni blizanci/monozygotic twins. Jednojajčani/MZ blizanci nastaju tako što se blastocista, nakon oplodnje, iz još neutvrđenih razloga, podijeli. Blast

Američka filmska produkcija je luda za naukom. Nikada prije nisu koristili toliko terminologije iz prave nauke. Prije, kada bi se uhvatili nauke i naučno-fantastičnog žanra, pravili su neke neologizme, izmišljali nepostojeće riječi i 'ladno ih koristili. Međutim, sad sve više udrobe prave pravcate riječi iz nauke. Prava je šteta što ti termini onda ostanu neopaženi.  Kao neko ko je istinski filmofil i, kao, uči ponešto o filmu na fakultetu, nisam nešto oduševljena filmom Tomorrowland (Sutrozemlje, 2015), ali, moja naučna strana je prilično dobro reagovala na cijeli film. Centralni zaplet filma jeste postojanje mašine koja može "gledati" u bućnosti, a koju je projektovao Frank (G. Clooney). Mašina se zasniva na tehnologiji tahiona, ali čitav problem je u tome što je nus-pojava korištenja tahiona kako bi se bacio pogled u bućnost to što, kada dobijemo informaciju o budućnosti, pojavljuje se povratna sprega koja djeluje na prošlost i sadašnjost te povećava v

Na društvenim mrežama obično smo u prisnijim odnosima i pratimo ljude koji su nam slični - imaju slična interesovanja, smisao za humor i dr. Jer, nemoguće je pratiti sve ljude - pogotovo ako imate više stotina prijatelja na FB ili hiljada ljudi koje pratite na Tvitteru. Neke stavljamo na unfollow ili mute opcije.  Zašto dajem ovaj primjer? Moguće je da i neuroni mogu da djeluju na sličan način. Oni dijele između 1000 i 10 000 sinapsa (veze između neurona) sa nekih par stotina ili hiljada drugih neurona (dva neurona mogu imati više sinapsi koje ih povezuju). Zato se postavlja pitanje da li neuroni jednako "slušaju" inpute drugih neurona, ali su neke veze između ovih stanica jače i utjecajnije od drugih. Da li neuroni biraju opcije "closest friends" i "unfollow"? Donald Hebb je 1949. u svojoj knjizi The Organization of Behaviour predložio teoriju sinaptičke, osnosno, neuralne plastičnosti, poznatu kao Hebbova teorija ili Hebbova plas

Nanočestice nisu nešto što se vezuje isključivo za biomedicinu te tako QoS nema pravo pričati o nanočesticama samo iz aspekta biološke primjene. Ali i ovdje moramo spomenuti nešto malo o biomedicinskoj primjeni. OK? Nanočestice reda veličine virusa pokazuju neka interesantna svojstva.Ove čestice se mogu prekrojiti tako da fluoresciraju ili fosforesciraju na specifičnim frekvencijama elektromagnetnog spektra. Suštinski, to je ono što se događa sa atomima kada na njih djeluje neki određen dio elektromagnetnog spetra - recimo, to se događa sa atomom magnezijuma u hlorofilu, kada je pogođen fotonom iz crvenog dijela spektra vidljive svjetlosti (koja nije ništa drugo nego jedan poseban dio EMS). Naučnici su stvorili nanočestice, koje se sastoje iz 3 sloja - zaštitnog omotača od organskih molekula, omotača od nekog poluprovodničkog materijala i jezgre od poluprovodničkog kristala. Čestice su toliko male da se praktično ponašaju kao atomi , emitujući ili absorbujući određene boje

Zbog čega je važna nauka? Između ostalog, zato što bez nauke ne bi bilo starleta niti samoprozvanih diva. Hajmo analizirati gornju sliku i vidjeti šta stoji iza ovog tela vretena . 1. Nigdje bez silikona.   Danas se silikoni rjeđe stavljaju u usne, jer je Juvaderm nekako preoteo ulogu punjača za usne. Ipak, silikonski implatati su nezamjenljivi kada su u pitanju estetske operacije povećanja i rekonstrukcije grudi. Implantati spadaju u vrstu protetskog pomagala, ali danas sve manje razmišljamo o njihovoj upotrebi u rekonstrukciji grudi pacijentkinja koje su prošle mastektomiju zbog raka dojke, a sve više razmišljamo u terminima starleta, splavova, turbo-folk scene i noćnih klubova.  Silikon je polimer u kojem se ponavljaju jedinice (monomeri) siloksana: -Si-O-Si-. Silicijum je metaloid koji se u Periodnom sistemu elemenata nalazi odmah ispod karbona. Karbon gradi polimerne lance i očigledno da elementi ove grupe PSE imaju mnogo toga zajedničkog, kao što i dolikuje eleme