Postovi

Prikazuju se postovi od listopad, 2016

Upoznajte čudovište - demoni sna

Slika
Inkubusi i sukube su zbilja jezoviti demoni - inkubusi zavode žene u snu, a sukube muškarce. Sjede svojim žrtvama na grudima, pritiskajući ih i uzrokuju noćne more te ih seksualno zlostavljaju.  Riječ "incubus" dolazi od latinskog glagola   incubare   ( incubo, incubare, incubavi, incubatus ) u značenju, "ležati na".  Najstariji pomeni inkubusa i sukuba dolaze iz mesopotamske demonologije i mitologije - prema predanju, otac epskog junaka Gilgameša, Lilu, zavodi i uznemirava žene u snu. U jevrejskoj mitologiji, to su noćni, neprijateljski duhovi, potomci Lilit. Japanska mitologija ove demone naziva kanashibari . Međutim, osjećaj "pritiska u grudima" i halucinacije zapravo su posljedica vrlo neugodnog fenomena - paralize sna. Osoba koja se budi može imati kratkotrajan osjećaj paralize koji se očituje u nemogućnosti govora i kontrole udova. Ovaj osjećaj je često praćen halucinacijama, koje su još stravičnije tim prije što osoba ne može

Upoznajte čudovište: Frankenstein

Slika
Danas je 31.10. datum kada više kršćanskih denominacija (zapravo, sve one zapadne provinijencije - katolici i protestanti) obilježavaju Dan svih svetih ili, kako je postalo odomaćeno u kontekstu zabave, Halloween.  Kako je i kod nas Halloween postao odomaćena praksa i dobar izgovor da ljudi na sebe stave šminku i krpe kakvu ne bi inače nosili, budu vještice, čudovišta, mumije i šta već stignu, QoS se priključuje zabavi i posvećuje jedan post jezovitim pričama i njihovim korijenima. Frankenstein zapravo nije čudovište - to je prezime doktora, Victora Frankensteina, koji je stvorio ovo biće, ali danas obično kada se kaže Frankenstein, misli se na čudovište.  Frankenstein ili moderni Prometej , roman je kojeg je napisala Mary Shelley, supruga pjesnika Percyja Shelleya. Mary je inače bila kćerka engleskog filozofa Williama Godwina i književnice Mary Wollstonecraft.  Mary Shelley, izvor: Wikipedia 1816. mlada Mary Goldwin, buduća Mary Shelley, počinje pisati on

Harun Išerić: Zlatna značka snobizma

Slika
Foto: Facebook via Klix Ovaj post pišem kako bih polemizirala sa izvjesnim Harunom Išerićem, koji je na Pravnom fakultetu imao prosjek 9.98 i postao "Zlatna značka UNSA" . Zapravo, post pišem znajući da će imati visoku čitanost, pa to radim samo zbog promocije ovog bloga i egoističnih pobuda, let's face it.  Harun je svojim pametovanjem za Klix uspio izazvati prezir jer, zaista, njegove izjave ne možemo protumačiti nikako drugačije nego kao nedostatak skromnosti, odgoja i kao prevagu bahatosti i arogancije. Šta je Harun toliko glupo i arogantno rekao da je javnost (FB pučanstvo) reagovala?  Prva rečenica Harunovog jeftinog prodavanja pameti i umotvorina je rečenica: "Mladi i perspektivni student Prava ističe kako je  svijet lakše upoznati  ukoliko ga proučavamo." Moš' si mislit! Ovo je dubokoumno koliko i tekstovi Nataše Gaon Grujić koji su manje dubokoumni od teksta neke reklame. Ova tautološka dubokoumlja ne priliče jednom

Život na Marsu, bakterije i druge priče

Slika
Bakterije se fascinantna stvorenja - neke su autotrofi koji sadrže hlorofil i vrše fotosintezu kao biljke, iako im je struktura stanice znatno jednostavnija, jer nemaju organizovano jedro niti imaju kompleksan sistem unutrašnjih membrana i citoskeleta. Druge su paraziti i da bi preživjele, moraju naći domaćina - takve su bakterije koje izazivaju bolesti. Treći tip bakterija ne vrši fotosintezu, nego energiju crpi iz minerala te tako uspijeva ipak zaslužiti epitet autotrofnih organizama. Ove potonje bakterije naseljavaju vrlo negostoljubiva područja - žive u podvodnim vulkanima, dubokim rudnicima i drugdje gdje je mračno i nema kisika. Međutim, štapičasta bakterija naučnog naziva  D esulforudis audaxviator   živi 2.8 kilometara duboko u zemlji, u južnoafričkom rudniku zlata i hrani se - radijacijom. Dobro, ovo je isuviše senzacionalistički, ali, da, ima koristi i preživljava zahvaljujući radioaktivnom uranijumu. Naime, radijacija koju emituje uranijum djeluje na sumpor i mol

Recite ne držanju paradajza u frižideru - zašto paradajz više nema okus?

Slika
Najčešća zamjerka na račun paradajza je to "da nema okus", "kao plastika je". I najčešće objašnjenje ovog fenomena da je paradajz nekad davno imao okus, a danas ga nema jeste to da se radi o GMO paradajzu "iz kojeg su isisane sve arome". Oni, iole racionalniji, bi neukosnost plodova paradajza koji se nalaze na tržištu opravdali time da se plodovi beru uglavnom nezreli kako bi izdržali transport. Međutim, prema novom istraživanju, za neukusnost plodova paradajza krivi su - frižideri! Čak ako držite zrele, aromatične plodove paradajza, oni stajanjem u frižideru izgube okus i ako ih vratite na sobnu temperature, ta aroma se neće pojaviti.  U radu objavljenom u Proceedings of the National Academy of Sciences , grupa kineskih i američkih naučnika je istraživala kako hladnoća djeluje na volatilne (lako hlapljive) komponente sadržane u paradajzu, a koje mi doživljavamo kao aromu. Međutim, treba napomenuti kako hladnoća ne djeluje na sadržaj kiselina i

Strah od fizike

Slika
Od svih prirodnih nauka, u našim udžbenicima je najugroženija fizika. Naime, ovo je zaista najteža i najapstraktnija od svih prirodnih nauka/znanosti i neke koncepte, pogotovo one koji su nevidljivi kao zračenje, energija, gravitacija te se uglavnom mogu mogu opažati tek posredno, vrlo je teško objasniti. Kada tome dodamo lošu ili tek osrednju opremljenost mnogih škola laboratorijskim priborom te ponekog nastavnika koji izbjegava eksperimente, situacija postaje još složenija. Biologiju djeca spoznaju mnogo jednostavnije od hemije i fizike. Hemija, premda je učenicima često teška, opet je nešto jednostavnija od fizike, koja podrazumijeva prilično formula i matematike. Fizici se, zapravo ni ne može prići bez poznavanja eksponencija  i još nekih par matematičkih sitnica. Ipak, fizika se ne može i ne smije svesti na apstraktnu formulu i par zadataka. Kod nas postoji velika razlika u kvaliteti udžbenika za predmet Fizika u Federaciji BiH i Republici Srpskoj. Naime. udžbeni

Litijum na dendritima

Slika
I'm so happy 'cause today I've found my friends ... They're in my head I'm so ugly, but that's okay, 'cause so are you ... We've broken our mirrors Nirvana ima sjajnu pjesmu "Lithium". Jasno je da Cobain pjeva o lijeku za bipolarni poremećaj, ali mehanizmi djelovanja litijuma, tačnije, litijumovih soli (najčešće litijumovog karbonata) u psihijatrijskim tretmanima nisu bili posve jasni.  Litijum je metal prve grupe Periodnog sistema, alkalni metal, što nam sugerira da je jako reaktivan. I zaista, ovaj metal reaguje brzo čak i sa hladnom vodom te se čuva u mineralnom ulju (najčešće je u pitanju tečni parafin). No, zbog svoje visoke reaktivnosti, litijum je teško naći čist u prirodi. U krajevima gdje je matična podloga bogata litijumom, voda povlači za sobom jone litijuma koji se otapaju u vodi i tako voda postaje bogata ovim metalom. Posebno bogata nalazišta litijuma su ona u Južnoj Americi, recimo  Salar del Hombre Muerto   u Argen

Živio Kockica!

Slika
Ruža je ruža je ruža, i mladi vo je junac, A glumac je glumac je glumac. I ne samo da je glumac je glumac je glumac,   nego je i mučenik i mučenik. Ovim stihovima slavnog (i kod nas nedovoljno čitanog) Ogdena Nasha započela bih osvrt na tekst koji je banuo na jednom opskurnom portalu zvanom Lola magazin. Tekst je o Branku Kockici i mnogi od vas su već vidjeli tekst.  Zašto na blogu o nauci i tehnologiji pisati osvrt na tekst u opskurnom portalu na temu glumca Branislava Milićevića zvanog Kockica? Pa zato što dječije emisije sa Brankom danas smatramo urnekom jedne dječije emisije koja, pored zabave, ima i obrazovni karakter. Branko Kockica je bio jugoslovenski Sesame street. Zahvaljujući napretku interneta i komunikacijskih sistema, svjedočimo pojavi da svako može komentirati svakoga i sve i na to dobiti simpatije okoline. U duhu te maksime, ja ću si uzeti za pravo da dekonstruiram tekst izvjesne Žane Gauk, koju neću napasti zbog toga što obožava Balaševića, nego zbog t

Modificirana tehnologija CRISPR u službi epigenetike

Slika
Image credit:Matt Forsythe Već sam objašnjavala kakva je to metoda editovanja gena CRISPR/Cas 9 i šta su to epigenetičke promjene nasljednog materijala . Ukratko, za one koji nemaju vremena da pogledaju detaljnije na linkove u hipertekstu koje sam ostavila, CRISPR/Cas 9 je najmodernija tehnika mijenjanja genetičkog materijala pomoću enzima pronađenih u bakterijama. Sistem CRISPR /Cas 9 je nešto kao "imunološki sistem" bakterija koji bakterije štiti od bakteriofaga, virusa koji napadaju bakterije i "ubacuju" svoj genetički materijal u bakterije. Pomoću ovog sistema, bakterije su u mogućnost da ubačenu virusnu sekvencu izrežu iz svoje DNK i DNK obnove normalnom sekvencom.  Za CRISPR se zna tek odnedavno, a prije koju godinu su naučnici shvatili da pomoću enzima Cas 9 i ciljane sekvence mogu izrezivati i mijenjati tj. editovati DNK bilo kojeg organizma tj. da CRISPR/Cas 9 nije striktno specifičan za bakterije. Na taj način se brže i efikasnije može mij

Lisenkizam: nauka pod političkom represijom

Slika
Iako u naslovu ovog bloga obećavam da su "QoS vijesti iz nauke i tehnologije bez pseudonake", teško je ostati imun na učenja zasnovana na ne-naučnim metodama i bez argumentacije. Danas, u svijetu na domak tastature, ta učenja se šire čak i brže nego naučne istine. Naravno, još jednom ponavljam kako ne tvrdim da su neke naučne istine za koje mi danas smatramo da su čvrste i neoborive dogme i da se ne mogu i ne smiju mijenjati. Nauka, kada stekne dovoljno novih spoznaja, mijenja paradigme. Tako se nakon otkrića uloge DNK i procesa transkripcije DNK na RNK ovo otkriće zvalo "Centralna dogma" molekularne biologije jer su svi argumenti govorili kako je moguć jedino proces prepisivanja DNK na RNK, a ne suprotno, što je poslije oboreno jer se danas zna kako postoje virusi koji imaju samo RNK i da ti virusu, kako bi preživjeli, prepisuju svoju RNK na DNK domaćina. Te viruse zovemo retrovirusi. Primjeri retrovirusa su HIV, te virusi sindroma majmunske imunodefici