Quantum of Science

  Perućica, Courtesy photo: Hazim Bašić Kada spomenemo prašumu, slika koju većina ljudi vidi u mislima jeste slika tropskih kišnih šuma, šarenih ptica i divljih zvijeri koje se kriju u šikari i drveću. Prve zemlje na koje pomislimo vezano za prašume su Brazil, Kostarika, Indija, afrički kontinent. Međutim, prašume nisu samo kišne šume tropskog i suptropskog pojasa. Prašuma ima čak i kod nas u Bosni i Hercegovini, samo treba znati gdje i kako gledati.   Šta su zapravo prašume i zašto su važne? „ Kao što postoje prašume u tropskom klimatu,   te umjernom sjevernom i južnom klimatu, tako mi imamo svoje prašume “, objašnjava prof. dr. Dalibor Ballian, profesor na Šumarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, nastavljajući: „ To su šume gdje čovjek nikada nije intervenisao, čovjek je samo možda prošao kroz njih, ali ih nije sjekao i eksploatisao i te se šume razvijaju na jedan prirodan način “. Kako kaže dr. Ballian, „prašuma bi trebala biti šuma u kojoj se minimalno 80 godina nije

Smilje uz more, courtesy photo dr. Stribor Marković Piše: Jelena Kalinić Ovo mi je jedna od najdražih mirisnih biljaka mediteranskog pojasa, aposlutna čarobnica spajanja mirisnih nota. Biljka - žrtva svoje popularnosti. Izgledom ne tako osebujna kao božur, orhideje ili ruže, ali u punom cvatu, veliki grmovi smilja zrače nečim kraljevskim. Kao da je neko pretočio male kapi sunca u ovu biljku. Čak joj je i miris sunčan.  Smilje je jedna od onih biljaka o kojoj se puno govori i piše, pridaju joj se praktično čarobna svojstva u njezi kože, a zapravo o njoj ljudi malo znaju. Početkom 2010-tih zavladao u je u našem regionu hype s uzgojem smilja i proizvodnjom eteričnog ulja, macerata pa potom i krema i seruma za njegu lica te sapuna. Gotovo da nije bilo nekog obrta u mediteranskim krajevima Hrvatske i BiH gdje se nije uzgajalo smilje i proizvodilo nešto od njega. Većina ljudi je za smilje saznala kada se kod nas pojavio francuski brend L'Occitane en Provence, koji je dobar dio proizvoda

    Novi pentakvark, ovdje prikazan kao par standardnih hadrona labavo povezanih u strukturu sličnu molekuli, sastoji se od čarobnog/šarmantno/charm kvarka i čarobnog antikvarka te gornjeg, donjeg i čudnog kvarka, izvor ilustracije: CERN 2022 Međunarodna LHCb kolaboracija na Velikom hadronskom sudaraču (LHC) uočila je tri nikad prije viđene čestice: novu vrstu "pentakvarka" i 2 nove vrste tetrakvarka. Nalazi, predstavljeni na CERN-ovom seminaru početkom jula 2022. godine, dodaju tri nova egzotična člana rastućem popisu novih hadrona pronađenih u LHC-u. Oni će pomoći fizičarima da bolje razumiju kako se kvarkovi povezuju u te kompozitne čestice. Kvarkovi su elementarne čestice i dolaze u šest okusa: gornji, donji, čarobni (charm ili "šarmantni"), čudni, vršni i dubinski. Obično se spajaju u skupine od 2 i 3 (u protonima i neutronima) kako bi formirali hadrone kao što su protoni i neutroni koji čine atomske jezgre. Međutim, rjeđe se mogu kombinovati u kompozitne česti

Nova studija ukazuje na prve poznate slučajeve kuge kod ljudi pokopanih 1338. u blizini jezera Issyk Kul u današnjem Kirgistanu. Deceniju kasnije, kuga je opustošila Evropu. Soj je bio blisko povezan s onima koji su pronađeni kod glodavaca u blizini jezera Issyk Kul, ukazala je studija iz 2022. Kugu, crnu smrt, najveću pandemiju u našoj povijesti, izazvala je bakterija Yersinia pestis i trajala je u Evropi između 1346. i 1353. godine. Uprkos golemim demografskim i društvenim utjecajima pandemije, njeno porijeklo dugo je bilo nejasno. Sada je multidisciplinarni tim naučnika, uključujući istraživače s Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju u Leipzigu, Univerziteta Tübingen u Njemačkoj, i Univerziteta Stirling, u Ujedinjenom Kraljevstvu, dobio i proučavao drevne genome Y. pestis koji prate porijeklo pandemije u središnjoj Aziji. Procjenjuje se da je crna smrt prouzročila smrt do 60% stanovništva Evrope. Međutim, uprkos opsežnim istraživanjima, porijklo ovog vala bolesti ostal

Ćelije raka dojke šire se na druge dijelove tijela uglavnom noću dok ljudi spavaju, a ne kontinuirano tokom dana kako su naučnici ranije mislili. Cirkadijani ritam -  "unutrašnji sat" organizma koji je kontrolisan od niza gena, određuje smjene ritmova spavanja i budnosti organizma.  Godine 2007. Međunarodna agencija za istraživanje raka navela je poremećeni cirkadijani ritam kao "vjerovatan" karcinogen nakon što su dugotrajne studije zaključile da su ljudi koji imaju drugačije i neobično radno vrijeme - poput stjuardesa i noćnih medicinskih sestara - pod većim rizikom od razvoja raka dojke. Sada je grupa naučnika sa  Swiss Federal Institute of Technology (ETH) Zurich 22. juna 2022. goine predvođena Nicolom Acetom objavila rad u Nature pod nazivom " The metastatic spread of breast cancer accelerates during sleep ". Aceto i njegovi kolege vodili su jednu  drugu studiju o metastatskom karcinomu dojke kada su otkrili neočekivani trend. Cirkulirajuće tumorske s