Quantum of Science

  Golemi ledeni glečer na Antarktiku se nedavno odlomio od ledenog masiva Brunt, dvadesetak kilometara od britanske istraživačke postaje na Južnom polu.  Odlomljeni led ukupne je površine 1270 kvadratnih kilometara, a debljina mu je 150 metara. Nekoliko novih studija, ali i opservacija arktičkog kruga, govore o devastirajućem utjecaju klimatskih promjena na ovo područje. U Sibiru su prošle godine zabilježene izuzetno visoke temperature, ali i požari koje je teško obuzdati. Naša planeta velikom brzinom gubi ogromne količine leda: radi se o 28 biliona tona u manje od 25 godina, pokazuje analiza, objavljena krajem januara u časopisu Cryosphere . U ovoj studiji su naučnici koristili satelitska promatranja i računalne modele za procjenu globalnih trendova gubitka leda.   Izračunali su da je od 1994. do 2017.   planeta Zemlja izgubila 7.6 biliona tona arktičkog morskog leda, 6.5 biliona tona leda na Antarktiku i 6.1 biliona tona leda s planinskih glečera. Kombinovani led...

Zaključci internacionalnog tima naučnika koji je radio studiju objavljenu u  Nature Geoscience  20. jula 2020 je da s većim otapanjem permafrosta sve je više korijena biljaka izloženo mikroorganizmima koji zauzvrat emitiraju više ugljičnog dioksida.  Sloj korijenja ispod površine tla predstavlja jedan poseban ekosistem, bogat mikroorganizmima koji su aktivno rade u različitim procesima razgradnje organske tvari. Sam taj sloj nazivamo rizisfera. U njemu se nalaze, naravno i kukci, nematode, miceliji gljiva, ali mikroorganizmi su tu najznačajniji. Upravo tu i nastaje onaj bogati plodni sloj zemljišta.  Premda su procesi koji nastaju usljed aktivnosti mikroorganizma u rizisferi značajni, oni također oslobađaju ugljični dioksid. Međutim, u nekim područjima, kakav je arktički pojas, ovi mikroorganizmi dugo vremena nisu aktivni, jer su smrznuti. Jednom kada ih se pokrene, došlo bi do oslobađanja velike količine ugljičnog dioksida usljed aktivnosti kojih tu ni...

Ljepote arktičkog pojasa. Izvor Shutterstock Modeli klimatskih promjena su osjetljiv instrument predikcije klime - i male promjene u parametrima, zaboravljanje na neki parametar ili neshvatanje da postoji još neka varijabla u proračunu, mogu promijeniti model. Međutim danas neću pričati o modeliranju, niti ću ubijeđivati climate deniers kako su promjene u klimi posljedica antropogene djelatnosti i industrijalizacije, negu ću ispričati priču o nečemo, izgleda vrlo nepovoljnom, što se događa na Arktiku.  Ok, kada sad kažem "Arktik", ne mislim samo na usku zonu Sjevernog pola i Arktika - mislim na zonu prostiranja arktičke klime, na dio Zemljine balote Sjevernog polarnog kruga, do polarnice. Dakle, u ovom području imamo dosta Sibira, nešto Evrope, Grenland, Kanadu i nešto SAD. Nije da ne znamo da procenat karbon-dioksida u ovim područjima nekad raste, a nekad se smanjuje - ove fluktuacije su poznate u nauci, a objašnjavaju se time što u proljeće i ljeto...

Mjehurići zaleđenog metana u jezeru Abraham u Kanadi Metan, CH 4 , najjednostavniji alkan i zapravo najjednostavniji organski spoj, također spada u stakleničke gasove. Malo se manje priča o njegovim emisijama nego o emisijama ugljendioksida, ali svakako je nešto o čemu trebamo razmišljati.  Metan može hiljadama godina biti zatočen u slojevima permafrosta u obliku metanskih hidrata, struktura nalik na kristale. Dakle, što bi se moglo dogoditi ako zbog topljenja leda i permafrosta dođe do oslobađanja ovog zarobljenog metana? Računamo da bi to bila katastrofa. A koliko je ovaj scenario vjerovatan? E, sad dolaze neke pozitivne vijesti, nadajmo se da su naučnici to dobro proračunali. Michael Dyonisius sa Univerziteta Rochester u New Yorku i njegov tim analizirali su ledene  na Antarktiku kako bi utvrdili porijeklo metana ispuštenog za vrijeme razdoblja zagrijavanja koje je završilo posljednje ledeno doba. Zagrijavanje je podiglo globalnu temperaturu za otprilike 4°...

Topljenje permafrosta - tog zaleđenog tla u podrušku Arktika - bi moglo da dovede do niza poremećaja. Osim oslobađanja rezervi metana, osim oslobađanja patogena za koje možda ni ne znamo da postoje ili znamo, ali su, poput antraksa, izuzetno opasni, moglo bi doći i do povećanja nivoa žive u vodene tokove. Tim naučnika sa Univerziteta Alberta u Edmontonu (Kanada) je u radu objavljenom u časopisu Environmental Science & Technology krajem novembra 2018. godine procijenio da bi topljenje permafrosta moglo osloboditi 90 000 tona žive. Ova količina čini oko 5% žive trenutno "sakrivene" u permafrostu. Topljenje permafrosta oslobađa velike količine sedimenata, koji potom dospijevaju u rijeke. Naučnici su izmjerili da su na području Sjeverozapadnih teritorija nivoi žive u donjim tokovima dvostruko veći nego u gornjim tokovima, usljed nakupljanja sedimenata. Nikada prije na nekada nekontaminiranim područjima kanadskog Arktika nisu izmjerene ovako velike koncentracije ...

Tromsø, Norveška, polarna svjetlost Mi, žitelji Balkanskog poluostrva, obično mislimo da su naši problem najteži i ne obraćamo pažnju na probleme u drugim dijelovima svijeta. Zakopani u sopstvene probleme, vrlo rijetko govorimo u utjecaju klimatskih promjena na polarni pojas Arktika jer nam se čini daleko i kao da nas se ne tiče. Ipak, ova problematika ima globalne reperkusije i trebali bismo razumjeti osnovne stvari.  Tromsø Dakle, šta se to dešava sa Arktikom? Jasno je da povećanje emisije ugljendioksida utječe na povećanje koncentracije ukupnog ugljendioksida u atmosferi, što dovodi do javljanja efekta staklenika. Efekat staklenika je poželjan efekat, jer bez njega život na našoj planeti ne bi bio moguć. Zemlja bi bila hladna stijena. Međutim, previše efekta staklenika nije dobro po nas: previsoke temperature ne odgovaraju životu na Zemlji kakav danas postoji, naročito ne čovjeku. Jedan od efekata klimatskih promjena uzrokovanih  antropogen...