Quantum of Science

Njemačka mapa koja prikazuje širenje pandemije influence 1889/90. Autor: specijalista pedijatrije Jovan Raičević Prvi slučajevi bolesti zabilježeni su u maju u gradu Buhari, u Centralnoj Aziji. Odatle se talas epidemije polako širio i na istok i na zapad. Početkom novembra, bolest je stigla u Sankt Petersburg. Od tog trenutka širenje epidemije je bilo munjevito, za manje od četiri mjeseca, bolest se proširila na cijelu Sjevernu hemisferu, a zatim i na Južnu. Bila je godina 1889. a epidemija je ostala poznata kao Ruski ili Azijski grip. Bila je to prva pandemija koja je iskoristila moderna saobraćajna sredstva da bi se brzo proširila na sve kontinente. Evropske države, uključujući Rusko Carstvo, imale su u tom trenutku preko 200 000 kilometara željezničkih pruga, a put parobrodom od Evrope do Sjeverne Amerike trajao je oko nedjelju dana (1). Broj oboljelih u zahvaćenim gradovima brzo se povećavao i vrhunac smrtnih ishoda je u prosjeku bilježen pet sedmica nakon prvog registrovanog sluča...

Ne vjerujem u koronu. Razlozi za to su vrlo jednostavni i nemaju veze s teorijama zavjere. 1.  U nauku se ne može vjerovati ili ne vjerovati. Nauka je sistem koji podržava činjenice, tumači prirodne i društvene pojave, a u činjenice se ne vjeruje. U ono što je dokazano ne možete reći da vjerujete ili ne vjerujete, ono je tu, bez obzira na našu vjeru - ili nevjeru. Vjerovati možemo u nešto za što ne postoje dokazi da postoji ili ne postoje dokazi da ne postoji. Možemo vjerovati ili ne vjerovati u život poslije smrti, Boga, život na planetama van Solarnog sistema. Naučne činjenice prihvatamo ili ne prihvatamo, ali one su tu. 2. Korona svakako ne postoji. To je samo simplificirani laički naziv za bolest koja se zove  COVID-19, nastao usljed toga što je neko bio lijen da izgovara " novi koronavirus " ili "nova koronavirusna bolest" kako smo u početku pandemije zvali virus i infekciju koju izaziva. Sad, godinu dana nakon toga, stvarno nema opravdanja da COVID-19 zovemo ...

Izvor: Twitter nalog WHO, 11. mart 2020, kada je proglašena pandemija Ovaj tekst nije tekst koji opovrgava važnost Svjetske zdravstvene organizacije. U tekstu ćete naći nekoliko kritika reakcije na izbijanje pandemije, ali smatram kako je WHO važna institucija i dobro je da postoji jer koordiniše niz stvari vezanih za zdravstvo. Neosporno je važno da postoji i radi ogroman posao. WHO je u situaciji s COVID-19 jednim izvorima previše vjerovala, a druge dokaze je zanemarivala. U brzini, i realno nisu imali mnogo vremena, reagovali su po principu zaključivanja po analogijama sa SARS i MERS. Ovaj tip zaključivanja ima mnogo grešaka, ali je, premda ograničen, ponekad jedini način da reagujemo - da donesemo odluke na osnovu već formiranog iskustva i na osnovu sličnosti sa nekim drugim pojavama i događajima. To svi radimo. Greška 1: WHO je smatrala kako transmisija s čovjeka na čovjeka nije signifikantna kada je polovinom januara postalo jasno kako je zoonoza prešla u infekc...

Kada kažemo "infektivne" ili zarazne bolesti, mislimo na sve one bolesti izazvane nekim patogenom (virus, bakterija, protozoa, makroparaziti) koje se mogu prenositi sa jedne na drugu osobu.  Različite infektivne bolesti imaju i različite načine transmisije: kapljično, putem hrane, vode, seksualnim odnosom, vertikalno (sa majke na dijete preko posteljice ili u toku poroda), latrogenski (putem transplantata ili neke druge medicinske procedure), oralno( recimo, ljubljenjem), putem fecesa ili posredstvom vektora (vektor je organizam koji ne izaziva bolest, ali prenosi uzročnika, recimo nekoliko vrsta komaraca su vektori određenih bolesti). Kada mislimo o infektivnim bolestima, obično ih povezujemo sa nerazvijenim zemljama te stvaramo lažnu sliku da nas naš (relativno) visok standard življenja štiti od zarazih bolesti. Tačno je da su higijena, kao pratilac dobrog standarda te bolja uhranjenost i obrazovanje mnogo doprinijeli smanjenju infektivnih bolesti, ali uzročnici ...