Quantum of Science

Naučnici razvijaju vakcinu protiv nekih vrsta tumora i testiraju je u pretkliničkim studijama, na psima. Nizozemski istraživači iz Centra za rak u Amsterdamu, Veterinarskog referentnog centra Korte Akkeren i sa Fakulteta farmaceutskih nauka u Švajcarskoj, razvili su vakcinu protiv jedne vrste raka, pod nazivom Griffioen, po Arjanu Griffioenu, prof. eksperimentalne onkologije na Amsterdam UMC. Prethodna istraživanja pokazala su da krv koja hrani tumore raka ima protein zvan vimentin, koji igra važnu ulogu u isključivanju imunološkog sistema. Vimentin je važan protein filamenata citoskeleta u određenim ćelijama (u ćelijama mezenhima). Međutim, kada dođe do prekomjerne ekspresije ovog intracelularnog proteina i on postane i esktracelularni protein, radi se o patološkim promjenama koje se povezuju s rakom određenih tkiva. Sada studije na laboratorijskim miševima i kućnim ljubimcima oboljelim od raka, objavljene u Nature Communications u maju 2022, pokazuju da vakcina može blokirati stvara...

  Kada razmišljamo o evoluiranju vrsta, obično su nam prve na pameti veće životinje ili neke ptice te izumrle vrste. Međutim, evolucija se mnogo brže dešava kod manjih vrsta koje žive kraće – posebno kod bakterija i insekata. A sada vidimo čudnu evoluciju kod jedne od najomraženijih buba – žohara. Da, žohari su odvratni. Ne volimo ih jer su nam povezani s idejom nečistoće i fizički izgledaju grozno. Ali, s potomstvom koje daju, žohari su jedna od najuspješnijih priča evolucije: produkcija velikog broja jedinki ovim insektima daje evolutivnu prednost. Sve dok se ne dogodi nešto čudno - ai i to će žohari lako premostiti. Naime, ženke žohara gube „slatki zub“ i više nisu ljubiteljice slatke hrane. Svako ko je vidio žohare i imao nesreću da ima posla s njima zna  da vole slatko. Zapravo, slatko je čak dio njihovog rituala parenja – mužjak luči tvar iz svojih žlijezda koja je puna masti i šećera i nudi ih ženki, koja to uzima i počinje jesi, što označava prihvatanje i spremnost...

Lamarckova i Darwinova žirafa su misaoni eksperimenti, bolje rečeno, ilustracije Lamarckove i Darwinove teorije razvoja živog svijeta. Prema Lamarckovoj teoriji, žirafe su namjerno produžavale svoje vrat, istezale se, da bi dohvatile lišće visoko na drveću. Darwinove žirafe, pak, imale su različite dužine vratova i one koje su imale duže, opstale su i prenosile svoju osobinu na potomke jer se ta osobina pokazala dobrom za opstanak vrste.  Možda ni jedna ni druga verzija nije tačna. Zašto su žirafe razvile duge vratove? Sada naučnici imaju pravu-pravcatu pražirafu koja je srodnik ovih današnjih i - bila je u najmanju ruku čudna. Novoopisana vrsta žirafa koja je živjela prije milion godina u Kini sugeriše kako je žirafa mogla dobiti svoj dugi vrat. Discokeryx xiezhi , nazvan po mitskom stvorenju nalik jednorogu iz kineske mitologije, imao je debelu glavu optimiziranu za borbe velike brzine i udaranja glavom. Ova bića su imala kao neku vrstu kacige na glavi. Njegovo otkriće dodaje već...

  Pleurodeles waltl, zvor: Wikispecies Dok ljudsko srce ima vrlo ograničenu sposobnost regeneracije, vodozemci, poput daždevnjaka, mogu lako regenerisati svoje srčane mišiće. U studiji, objavljenoj maju 2022. u Nature Cell Biology po naslovom  „ Epicardium-derived cells organize through tight junctions to replenish cardiac muscle in salamanders " ,  koju su proveli istraživači s Instituta Karolinska u Švedskoj, otkrili su da vanjski sloj stanica srca, epikard, daždevnjaka, može djelovati kao izvor stanica srčanog mišića za regeneraciju srca. Epikard je dio perikarda, ovojnice srca, koji štiti srce, ali također stvara signale za razvoj embrionalnog srca i faktore  neophodne za proliferaciju, razvoj i preživljavanje stanica srčanog mišića.  Tokom fetalnog razvoja, epikard služi kao izvor matičnih stanica, doprinoseći tako multipotentnim stanicama koje stvaraju srčani mezenhim, tj.  u krajnjoj liniji - srčani mišić. Epikard visoko regenerativne vrste daždev...