Quantum of Science

Gola krtica ili golokrtičasti štakor (naked mole rat, latinski/naučni naziv  Heterocephalus glaber - ne spada u krtice, nego u glodare) nisu bog zna kako lijepe životinje - prije svega, gole su i slijepe. Ali, u sebi kriju dvije velike tajne - jako su otporni na rak i nisu puno sklone bolestima vezanim za starenje.  Zašto nisu sklone tumorima? Postoji više objašnjenja. Ovdje treba naglasiti da se ne radi o nekoj potpunoj i čudesnoj imunosti na tumore, ali prosto je za ova bića rak nešto jako rijetko.  Potencijalni mehanizam koji sprječava rak je gen, p16, koji sprječava diobu stanica. Kod gole krtice postoji i kombinacije p16 i p27  koja predstavlja dvostruku barijeru u kontroli podivljale diobe stanica, koja je oglavni uzrok raka.  Zatim je 2013. pronađena još jedna solucija ovo krtičarskog paradoksa: naučnici su u Nature   izvijestili da se razlog zašto ove životinjice ne obolijevaju od raka (tj. jako rijetko gotovo nikako obolijevaju) to što imaju ...

2015. kada je ovaj blog tek započinjao, objavila sam tekstove o epigenetici te jedan od tome kako se epigenetičke promjena kod žrtava holokausta mogu nasljeđivati kroz generacije. To istraživanje je imalo dosta odjeka u javnosti, mnogi mediji su pisali o tome, primjerice Guardian , Scientific American  , Science daily .  Radi se o istraživanju  Rachel Yehuda, Nikolaos P. Daskalakis, Linda M. Bierer, Heather N. Bader, Torsten Klengel, Florian Holsboer, Elisabeth B. Binder.  Holocaust Exposure Induced Intergenerational Effects on FKBP5 Methylation .  Biological Psychiatry , 2016; 80 (5): 372 koji se naslanja na jedan raniji rad Rachel Yehuda iz 2014.  a o čemu sam  pisala u tekstu Epigenetika holokausta .  U studiji objavljenoj u The American Journal of Psychiatry 2014. godine, Yehuda je otkrila da su muškarci koji su preživjeli holokaust koji su patili od PTSP -a imali djecu s većom metilacijom gena uključenog u odgovor na stres. Međutim, u ovom te...

Naučnici s Massachusetts Institute of Technology (MIT) i Univerziteta Kalifornija u San Francisku (UCSF) smislili su alternativnu tehnologiju tehnologiji CRISPR koja mijenja ekspresiju gena bez oštećenja DNK, a vjeruju da bi mogla biti korisna i za istraživanje i za razvoj lijekova. Naime, standardni CRISPR - Nobelovom nagradom ovjenčana tehnologija koja koristi bakterijske sisteme borbe s virusima, da bakterije izrežu virusne sekvence, iako se pokazala efikasnom i na eukariotskim stanicama, poput ljudskih, još uvijek sa sobom nosi jednu manu, a to su tzv. "off-target" isijecanja kada enzim u sistemu CRISPR-Cas djeluje neselektivno i na neke druge dijelove genoma, osim onih na kojima bismo mi željeli da načini isijecanje.  Naučnici su koristili novi sistem, nazvan CRISPRoff tj. CRISPRon, kako bi potaknuli pluripotentne matične stanice da se transformiraju u neurone. Također su ga koristili za utišavanje gena koji stvara protein Tau, koji je povezan s nastankom Alzheimerove bo...

Dugo smo mislili da odgovor na to zašto su neki ljudi ljevaci, a drugi dešnjaci, leži u mozgu. Međutim, izgleda da je odgovor nešto niže. A povezan je s kičmenom moždinom i epigenetikom. Za one koji tek počinju pratiti ovaj blog, o epigenetici ovdje možete naći dovoljno informacija u ranijim tekstovima, ali ako vam je mrsko to čitati - epigenetika je jedna prilično nova grana biologije, koja se bavi regulacijom ekspresije gena. Naime, premda organizam može imati određenu varijantu gena ili gen uopšte, ako ne dolazi do ekspresije tog gena, tj. mogućnosti da se on s DNK prepiše na RNK, neće doći do sinteze proteina koji taj gen kodira.  U radu iz eLife , pod naslovom " Epigenetic regulation of lateralized fetal spinal gene expression underlies hemispheric asymmetries" , naučnici sa Ruhr univerziteta, Instituta za psiholingvistiku pri Max Planck, Univerzitetske bolnice Bergmannsheil, Univerziteta Radbaud i Stellenbosch univerziteta su zaključili da ljevorukost odnos...

Izvor ilustracije: Harvard.edu                       Već neko vrijeme na ovom blogu pokušavam pričati o epigenetici . Međutim, ova priča o genetici i epigenetici postaje sve teža za one koji u tančine ne razumiju procese i nivoe kodiranja genetičke informacije. Pokušaću sada da sumiram neke stvar jer mi nije želja da zvučim superpametno i da svi vi mislite da sam ja nešto iznad prosjeka jer "kontam" nešto - želja mi je da u budućnosti svaki školarac, svaki građanin, bez obzira čime se u životu bavi i da li mu je background nauka ili ne, razumije neke stvari iz genetike. Vjerujem da će u budućnosti teme iz oblasti genetike     (ali i iz drugih naučnih disciplina) biti teme small talks - jednostavno, moraćete nešto znati o tome jer će se u civiliziranim društvima uz kafu i čašicu pričati o ovim stvarima, a mediji će sve više pisati o nauci. (Rekla sam "civiliziranim društvima", nemojte me proglašavati utopi...

„Samo onaj dan sviće, za koji smo budni.“ Thoreau Autor: Bojan Šošić, psiholog Ponašanje čovjeka je ogroman izazov za nauku. Nije nimalo utješno što javnost često otvara arenu s potrebom i pitanjima da se objasne neka ponašanja, koja izlaze iz okvira onoga što se, makar u statističkim terminima , može smatrati normalnim. Mediji u takvim primjerima nalaze priliku za brzo vezivanje pažnje pa se brzo ispostavi da kolaju ne samo upitna tumačenja, već i sumnjive tvrdnje koje pretenduju da odražavaju činjenice. U slučajevima za javnost bizarnih krivični h djela, tragedija ljudske sudbine, desi se da je teže od zadatka objašnjavanja ponašanja ispoljenih u trenucima krajnjeg rastrojstva (a obično i patnje ! ), objasniti potrebu medija da plasiraju nesažvakana mnijenja zapakovana nekad u formu intervjua (premd a se dogodi da zbog izostanka navodnika ne znate šta je upitani stvarno rekao), s natruhama termina koje bi da izrečenom mišljenju opravdaju epitet stručnog. Tako onda ...

Do sada se mislilo da se samo na DNK pojavljuju epigenetičke promjene. Međutim, nova studija koju su radili naučnici sa University of Chichago i Tel Aviv University, objavljena u časopisu Nature ovog februara, pokazala je kako zapravo RNK ima centralnu ulogu u epigenetičkoj regulaciji.  Svjesna sam toga da ljudi koji nisu iz branše ne razumiju baš tačno šta je to DNK, a šta RNK, pa ću samo nakratko skrenuti u jedno vrlo kratko i površno objašnjenje - DNK je ona velika molekula u obliku dvostruke spirale koja čini hromosome i nalazi se isključivo u jedru stnaice. Da bi DNK, koja nikad ne izlazi iz jedra, mogla dirigovati sintezu bjelančevina, mora postojati neki medijator, "glasnik" između nje i aminokiselina koje grade bjelančevina. Taj medijator je nešto manja molekula RNK, koja ima oblik jednostruke spirale. RNK se prepiše sa DNK, ide van jedra, na organelama zvanim ribosomi "čeka" jednu drugu vrstu RNK, koja nosi aminokiselinu, te dvije RNK se spoj...