Quantum of Science

  Kada čujemo da su se pojavili novi sojevi i varijante virusa, to obično prvo izazove paniku građana, a onda se dogodi upravo suprotna pojava – kada se objasni da se ništa bitno ne mijenja u načinu na koji se treba čuvati, građani se opuste, pa neki ne poštuju dovoljno ni već postojeće ne-farmaceutske mjere, poput pravilnog nošenja maske i držanja distance. Naravno – ne treba tu kriviti građane, niti generalizirati, jer ima i onih koji se čvrsto drže propisanih mjera. Ali, nedovoljno razumijevanja i pristupačnost informacijama u kojima je što jednostavnije objašnjena ova pojava i mnoga druga pitanja vezano za virus, čini da imamo samo dvije krajnosti ponašanja u pandemiji – strah ili pretjeranu opuštenost. Obje reakcije jesu odgovor na stres. Dostupna istraživanja (prema Serafini et al., 2020 ) su pokazala da ljudi koji su bili izloženi riziku od zaraze mogu razviti jake strahove oko vlastitog zdravlja, kao i brige da će zaraziti druge osobe i/ili članove svoje porodice. „ Soci...

  Već na početku pandemije COVID-19 skovan je termin „kovidiot“ za osobe koje odbijaju da se pridržavaju preporučenih ili naređenih epidemioloških mjera, kakve su fizičko distanciranje, nošenja maske i slično. Međutim, izgleda da ovo ponašanjem zaista ima veze sa kognitivnim osobinama. Da li se neko pridržava mjera koje smanjuju rizik od inficiranja virusom SARS-CoV-2 ovisi o kapacitetu radne memorije. Prije izvjesnog vremena u naučnom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences - PNAS objavljena je studija  čiji je jedan od zaključaka bio kako je manja radna memorija povezana s osobinom da se neko ne povinuje mjerama i preporukama u toku pandemije, kakve su nošenje maski i održavanje distance. Tražili smo mišljenje psihologa o ovoj studiji i razlozima ovakvog ponašanja. Istraživanje je rađeno online na velikom uzorku, a korišteni su relevantni testovi te istraživanje i članak koji je objavljen zadovoljavaju sve kriterije naučnog   pristupa. Rad je objav...

Pitate se zašto u posljednje vrijeme ima toliko idiota, kada da živimo film Idiokratija? Zašto ljudi ne umiju donositi zaključke i misliti? Da li nam se samo čini da zaglupljujemo, pošto je to opšti dojam, ili je to zaista tako? Ako jeste, zašto? Od početka devedesetih godina prošlog vijeka do danas koeficijent inteligencije počeo je da opada širom razvijenog sveta. Ovaj trend prvi su primijetili norveški naučnici koji su proučavali rezultate testova inteligencije vojnih regruta između 1950. i 2002. godine. Prema studiji iz 2009 godine (Flynn, prosečan koeficijent inteligencije 14-godišnjih Britanaca pao je za oko dva boda između 1980. i 2008. godine. Čini se da je to u vezi s povećanjem koncentracije ugljendioksida u atmosferi, kažu nam naučnici. U radu objavljenom u GeoHealth 20. aprila 2020. pod naslovom " Fossil fuel combustion is driving indoor CO 2   toward levels harmful to human cognition" , troje američkih naučnika,  Kristopher B. Karnauskas s Uni...

„Sa tipičnom ljudskom perverzijom, skoro uvijek želimo da budemo u godinama u kojima nismo.“ Desmond Morris Autor: Bojan Šošić, psiholog Svjetski dan mentalnog zdravlja, 10. oktobar/listopad, obilježava se na inicijativu Svjetske federacije za mentalno zdravlje od 1992. godine. Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana mentalnog zdravlja je „Mladi i mentalno zdravlje u svijetu koji se mijenja“. A kako se to svijet zapravo mijenja? „Svijet je nazadovao, djeca više ne slušaju svoje roditelje.“ Ova izjava danas zvuči trivijalno, ali to je napisao i jedan egipatski sveštenik prije oko šest hiljada godina. Slična izjava pripisuje se i Sokratu. Problemi jaza među generacijama svakako rezoniraju s društvenim promjenama i „duhom vremena“, ali vječitost tog pitanja o kojoj svjedoči dati navod, vjerovatno ima uporište u nekim temeljnim procesima koji se odnose na tok razvoja ličnosti i koji dovode do izvjesnih neslaganja između mladih i onih koji to više nisu. Buntovništvo u adoles...

„Samo onaj dan sviće, za koji smo budni.“ Thoreau Autor: Bojan Šošić, psiholog Ponašanje čovjeka je ogroman izazov za nauku. Nije nimalo utješno što javnost često otvara arenu s potrebom i pitanjima da se objasne neka ponašanja, koja izlaze iz okvira onoga što se, makar u statističkim terminima , može smatrati normalnim. Mediji u takvim primjerima nalaze priliku za brzo vezivanje pažnje pa se brzo ispostavi da kolaju ne samo upitna tumačenja, već i sumnjive tvrdnje koje pretenduju da odražavaju činjenice. U slučajevima za javnost bizarnih krivični h djela, tragedija ljudske sudbine, desi se da je teže od zadatka objašnjavanja ponašanja ispoljenih u trenucima krajnjeg rastrojstva (a obično i patnje ! ), objasniti potrebu medija da plasiraju nesažvakana mnijenja zapakovana nekad u formu intervjua (premd a se dogodi da zbog izostanka navodnika ne znate šta je upitani stvarno rekao), s natruhama termina koje bi da izrečenom mišljenju opravdaju epitet stručnog. Tako onda ...