Quantum of Science

Bakterije iz sedimenta, credit: JAMSTEC Kako biste reagovali da vam neko kaže kako su naučnici usred pandemije virusa s kojim se naša vrsta prvi put susreće probudili mikrobe stare preko 100 miliona godina? Scenario filma katastrofe? Ipak, ne trebamo paničiti. Japanski naučnici su 28. jula objavili rad u časopisu Nature Communications koji se zove " Aerobic microbial life persists in oxic marine sediment as old as 101.5 million years "  s rezultatima istraživanja mikroba iz sedimenata s dna južnog Pacifika. Ustanovili su da ovi mikroorganizmi   zapravo spavaju, dormantni su, i da ožive ako im se da hrana. Istraživanje su vodili naučnici Japanske agencije za istraživanje mora i Zemlje.  Prije svega, treba reći da nisu sve bakterije, kao ni svi virusi, patogeni za ljude ili životinje. Prije izvjesnog vremena je otkriveno kako u oceanima postoji znatno više virusa nego što smo prije mislili, ali to ne znači da ćete se zaraziti nečim jer ste se kupali....

Sjećate se onih incidenata s trovanjem hranom? Preko krastavaca, salata...o jajima i aflatoksinu da ne govorim. Šta ako bi smo u hrani imali ugrađen "barkod", neki marker, koji bi omogućio da lakše došemo do informacije odatkle su te namirnice, od kojeg uzgajivača? Metoda koja koristi neškodljive mikroorganizme kao biološke "markere" - tagove, mogla bi omogućiti potrošačima da saznaju na kojoj farmi se uzgaja salata zbog koje su se razboljeli, ali i da li su dizajnerske cipele koje su kupili krivotvorene. Michael Springer s Harvard Medical School u Bostonu, Massachusetts, i njegove kolege umetnuli su kratke DNK sekvence u genom neaktivnih oblika (spora) bakterije Bacillus subtilis i pivskog kvasca Saccharomyces cerevisiae . DNK sekvence služe kao biološki barkodovi koji se mogu koristiti u različitim kombinacijama i identificirati s nekoliko alata za otkrivanje DNK. Rad je objavljen u Science pod naslovom " Barcoded microbial system for high-resol...

Gloeomargarita lithophora , izvor slike: microbewiki, by Andrew Nichols Postoje bakterije koje doslovice jedu uran i radioaktivne tvari. I stvarno bi nam mogle biti korisne. Recimo takve bakterije bi mogle preraditi i upiti radioaktivno onečiščenje u vodenim tokovima. O nekima sam već pisala , a evo i o nekim novim bakterijama.  Benjamin Kocar s Massachusetts Institute of Technology (MIT) u Cambridgeu, Massachusetts, Karim Benzerara sa Univerziteta Sorbonne u Parizu i njihov tim kolega su otkrili da je bakterija Gloeomargarita lithophora posebno prikladna za "usisavanje" radioaktivnih izotopa radijuma-226 i stroncijum-90. Poluživot ovog prvog izotopa iznosi 1.600 godina, a on može se naći u otpadu rudnika i nuklearnih centrala i jedan je od najčešćih radioizotopa u podzemnim vodama. Nasuprot tome, Sr-90 uglavnom doseže do vodenih tokova iz nuklearnih testova i nesreća, a poluživot mu je 29 godina. Smatra se da oba predstavljaju rizik za okoliš i ljudsko zdravlj...

Izvor: Pixabay Ne volimo plijesni. A, bome, ne volimo ni kandidu. Jednostavno je tako - ona nam stvara niz neugodnosti, a izgleda nas čini i osjetljivijim na neke druge gljivične mikroorganizme - poput plijesni.  Ova gljivice koja živi u ljudskom gastrointestinalnom traktu te u drugim dijelovima našeg organizma može utjecati na imunološki odgovor na širok raspon drugih gljivičnih mikroorganizama - uključujući i spore u zraku, koje mogu uzrokovati upalu pluća kod imunokompromitovanih ljudi. Imunološke stanice zvane Th17 stanice štite tijelo od mikrobnih patogena koji žive u crijevima. To su T limfociti i to  tzv. "helper" stanice - otuda ono "h", a proizvode interleukin 17 - odatle broj 17 u nazivu.  Da bi razumio interakcije ovih stanica s gljivama, Alexander Scheffold sa Univerziteta Christian-Albrechts u Kielu, i njegove kolege, testirali su odgovore Th17 stanica na 30 vrsta gljivica koje utječu na ljudsko zdravlje. Rezultate su objavili ...