Quantum of Science

  Pic de Midi stanica Naučnici s Francuskog nacionalnog istraživačkog instituta CNRS proučavali su uzorke zraka s nadmorske visine od 2877 metara u opservatoriji Pic du Midi u francuskim Pirenejima. U uzorcima su našli mikroplastiku, plastične djeliće malog promjera koji ili se proizvode u takvom obliku ili nastaju raspadanjem plastike pod utjecajem ultravioloetnog zračenja, vlage i vjetra. Riječ je o takozvanoj „čistoj stanici" jer lokalna klima i okoliš na nju imaju tek ograničen utjecaj, tako da je pronalazak mikroplastike   još signifikantniji. Ako je plastika pronađena ovdje, šta se onda tek događa sa drugim dijelovima svijeta? Naučnici su ondje sedmično   testirali 10.000 kubnih metara zraka u razdoblju od juna dok oktobra 2017. i pronašli mikroplastiku u svim uzorcima. Koristeći meteorološke podatke, izračunali su putanju zračnih masa iz svakog uzorka i otkrili da potječu čak iz Sjeverne Afrike i Sjeverne Amerike. Premda količina mikroplastike pronađena u uzo...

Kozmetika, poput pasti za zube i pilinga za tijelo i lice, nije jedini izvor mikroplastike . I nažalost, nisu samo vodeni ekosistemi ugroženi ovim sitnim česticama.  Sve više i više kozmetičkih kompanija izbacuje materijale od plastike u svojim proizvodima, što je dobro, mada mikroplastika može nastati i raspadanjem drugih plastičnjih predmeta pod dejstvom UV zraka, a ne samo od mikroperli.  No nova studija, objavljena u pod  PLoS One naslovom " Synthetic microfiber emissions to land rival those to waterbodies and are growing " upozorava da postoji jedan drugi oblik mikroplastike, mikrovlakna, koja također zagađuju ekosisteme a gomilaju se u terestrijalnim ekosistemima. Studija upozorava da se zagađenje kopnenih ekosistema plastičnim mikrovlaknima koja se sporo razlažu može uporediti sa zagađenjem koje se stvara usljed mikroplastike u vodenim ekosistemima.  Dakle, ako ta plastika ne dolazi o kozmetike, odakle dolazi? Činjenica je da sve više i više odjeće koju nosimo...

Nekad, negdje, nekom prilikom, neko mi je rekao kako nije dobro koristiti čaj u kesicama i naročito nije dobro da se one predugo drže u vrućoj vodi jer se oslobađaju neke štetne tvari. Svi mi koji smo ljubitelji čaja uglavnom, osim u rijetkim prilikama, ne pijemo čaj iz kesica, no to nije teme ovog teksta.  Stvarno nije dobro koristiti čaj u kesicama. A evo zašto: obično su napravljene od posebne plastike i iz njih se oslobađaju milijarde čestica mikroplastike u vrućoj vodi. Naučnici sa McGill univerziteta u Kanadi su pomoću elektronskog mikroskopa i spektroskopije testirali četiri marke čaja u kesicama u Kanadi i otkrili da samo jedna plastična kesica čaja u kipuću vodu oslobađa  čak oko 11 milijardi plastičnih komadića mikro- i nano- veličine u jednu šoljicu pri temperaturi od 95 °  C. To je puno više mikroplastike nego kod kuhinjske soli, koja ima relativno visok sadržaj mikroplastike.  Kuhinjska so sadrži otprilike 0,005 mikrograma plastike ...

U stomaku uginulog kita je u martu 2019. pronađeno oko 40 kg plastike, ponajviše ambalaže i plastičnih kesa. Kitovi i veće ribe vjerovatno zamijene te kese za hranu, onda im se ta plastika akumulira u digestivnom sistemu i ubije ih.  Procjena UN je da godišnje oko 8 miliona tona plastike završi u svjetskim morima i oceanima, a ova plastika još jedan izvor stvaranje mikroplastike koja se mogu naći u živim organizmima. Dio ove plastike tone u vodu, a dio, veličine Aljaske, pluta po morima i oceanima i predstavlja sve veću prijetnju po živi svijet  (iz videa: Mikroplastika ).  Međutim, plastika nije ravnomjerno distribuirana u svjetskim morima - vjetar i morske struje imaju velikog utjecaja na to gdje će se plastika akumulirati. Victor Onink  i njegove kolege sa Univerziteta u Utrechtu koristili su model oceanskih struja kako bi istražili koji fizički procesi kontrolišu nakupljanje plastičnih čestica u "krpe smeća" u oceanima. To su mjesta gdje se sm...

Ovaj tekst i video su napravljeni uz podršku Austrijskog kulturnog foruma Sarajevo, uz saradnju sa Austrijskom agencijom za okoliš. Zahvaljujemo se gđi Sabine Kernthaller i Nini Newell.  Austrijski naučnici su nedavno pratili kretanje mikroplastike u ljudskom organizmu i na malom uzorku dobrovoljaca zaključili da su svi oni imali male čestice plastike u sebi. Kako to? Pod pojmom mikroplastika   podrazumijevaju se čestice plastike koje su ili nevidljive golom oku ili su vidljive, ali im prečnik dostiže svega nekoliko milimetara, maksimalno 5 mm. Mikroskopske   granule plankton može vrlo lako absorbovati, dok one nešto većeg prečnika mogu pojesti drugi morski organizmi, naprimjer, školjke ili račići. Jednom kada se mikroplastika uključi u lanac ishrane, ona prelazi na više nivoe lanca, sa plijena na predatora i vrlo brzo se može skrivena naći i na našem tanjiru. Procjena UN je da godišnje oko 8 miliona tona plastike završi u svjetskim morima i oceani...

Mora i oceani su puni plastike i mikroplastike, a stvar nije drugačija ni sa ledenim morima okolo Arktika. Mnogo bi plastičnog otpada, naročito u obliku mikroplastike moglo biti oslobođeno u mora ako arktički led otopi.  Naučnici sa  Alfred Wegener Institute for Polar and Marine Research u Bremerhavenu su analizirali uzorke leda prikupljenog sa podrušja Arktika u periodu 2014. - 2015. Analize uzoraka su pokazale količinu čestica plastike tri puta veću nego u prethodnim analizama, što se tumači boljim i preciznijim alatima analize.  Već je nekoliko studija pokazalo kako bi područje Arktika - Sjeverno polarno more (Arktički ocean)  moglo biti "slijepa ulica" za našu nerecikliranu plastiku . Rad, objavljen u Nature Communications pod naslovom " Arctic sea ice is an important temporal sink and means of transport for microplastic " krajem aprila 2018. godine, nije prvi rad koji projicira scenario oslobađanja plastike iz arktičkog leda , ali značajno po...

Mora i oceani su zagađeni. Zapravo, zagađeniji su nego što mi smijemo otvoreno priznati. Stravične slike riba, ptica i morskih sisara koji su uginuli nakon što su progutali naše plastične otpatke ili postali taoci našeg smeća samo su jedan od užasa koje plastika čini vodenim ekosistemima.  Velika opasnost po živih svijet mora i oceana dolazi u obliku mikroplastike. Većina ljudi je svjesna opasnosti od vidljive plastike, ali upravo ova „mikroplastika“ predstavlja mnogo veću opasnost. Zagađenje je toliko rašireno da jedino radikalna akcija eliminacije zagađenje na početnoj tački može dati rezultate i spriječiti dalju štetu. U izvještaju koji su napisali američki oceanografi Kara Lavender i Richard Thompson , objavljenom u julu 2014. u časopisu Science navodi se da su čestice mikroplastike najčešći polutant u oceanima i morima, da se količina mikroplastike neprestano povećava  te da je svijest ovom problemu na vrlo niskom nivou. Što je mikroplastika i kako nastaje? ...