Quantum of Science

Da bismo živjeli moramo trošiti. Trošimo hranu, kisik, različite prirodne resurse. I u trošenju nema ništa problematično – dok god ne trošimo previše, izvan svojih mogućnosti i dok ipak vraćamo bar dio onoga što potrošimo. Međutim, problem naše civilizacije leži u tome što trošimo previše, a prirodni resursi nisu neograničeni i ne obnavljaju se tako brzo. Zašto onda ne praviti vještački ciklus kruženja materije, nešto to nalikuje kruženju materije u prirodi? Da, govorimo o recikliranju! Pogledajmo šta sve to trošimo da bismo živjeli onako kako živimo – za različite stvari nam je potreban papir, koji primarno dobijamo od drveća, koje, jelda, moramo posjeći. Za različite svrhe – od ambalaže do građevine koristimo aluminijum, metal koji ne dobija jednostavno i da bi se dobio, potrebno je uložiti mnogo energije. Da li ste znali da sektor aluminija proizvodi oko 2% globalnih emisija ugljičnog dioksida uzrokovanih čovjekovom aktivnošću? To znači da proizvodnja aluminijuma dovodi do poras...

Ovdje na blogu sam nekoliko puta pisala o opasnostima plastike, naročito mikroplastike u morima i oceanima, kao i razlozima akumulacije plastike u određenim regionima . Ipak, još uvijek smo blaženo nesvjesni koliko je ovakvog materijala u svjetskim morima te još uvijek uzimamo novo more plastike u obliku plastičnih vrećica, ambalaže i pokućstva. Ponekad je plastika neizbježna - recimo, bar bi teškim bolesnicima trebale biti dozvoljene plastične jednokratne slamke za ishranu, i upravo zbog njih potpuna restrikcija plastičnih slamki nije dobra. Ali - smanjimo korištenje plastičnih čaša, tanjira, pa i igračaka, odjeće od sintetičkih vlakana. Potrošnja plastike se udesetorostručila u odnosu na period prije 30 godina. I imamo dokaze za to.  Naučnici su otkrili prve čvrste dokaze da je količina plastike koja zagađuje oceane znatno porasla u posljednjih nekoliko decenija. Analizirali su podatke instrumenata za praćenje planktona (tzv. continuous plankton recorders, CPRs) unatrag ...