Quantum of Science

Perm-Trijas izumiranje je jedno od pet velikih izumiranja živog svijeta na planeti Zemlji, a dogodilo se prije oko 252.8 miliona godina. U ovom izumiranju je nestalo 96% svih tadašnjih marinskih vrsta i oko 70% kopnenih vrsta i često ga se zove "Veliko izumiranje". Potencijalni uzroci ovog izumiranja su jaka vulkanska aktivnost, naročito vulkanske regije u Sibiru te klimatske promjene usljed oslobađanja velike količine metana ispod vode, a smatra se da je trajalo oko 10 miliona godina. Kanadski naučnici u radu objavljenom u Geology , pod naslovom " Toxic mercury pulses into late Permian terrestrial and marine environments" nude još neke uzroke ovog izumiranja, povezane s vulkanskom aktivnošću u Sibiru. Naime, vulkani u području Sibira su prilikom erupcija u ovom periodu izgleda izbacili ogromnu količinu žive, praktično otrovavši planetu isparenjima ovog otrovnog elementa.   Stijene širom svijeta koje su nastale u vrijeme ovog događaja imaju viso...

Mislili ste da je jezgro naše planete užarena lopta? Pa i jeste - ali je istovremeno možda i ogroman rezervoar vode. U jezgri se može nalaziti najveći Zemljin rezervoar vode koji je nastao usljed prelaska vodika u samo jezgro naše planete u njenim ranim fazama nastanka.  Prema radu objavljenom u Nature Geoscience , pod naslovom " The Earth’s core as a reservoir of water" , Z emljino jezgro možda sadrži većinu vode planete - mnogo više od oceana na površini. Prije više od 4.5 milijardi godina, naša planeta je nastala od nakupina plinova  - vodika, prašine i drugog materijala koji se vrtio oko novorođenog Sunca. Kako je Zemlja poprimila oblik, njen vodik - sastavni dio vode - možda se preselio u razvijajuće jezgro planete. Ili, vodik je mogao ostati u sloju koji se na kraju ohladio da bi postao kamenit plašt. Naravno, to je nemoguće izravno opservirati u Zemljinoj jezgri, pa su naučnici pokušali simulirati ono što se dogodilo analizirajući kako se vodik ponaš...

Mjehurići zaleđenog metana u jezeru Abraham u Kanadi Metan, CH 4 , najjednostavniji alkan i zapravo najjednostavniji organski spoj, također spada u stakleničke gasove. Malo se manje priča o njegovim emisijama nego o emisijama ugljendioksida, ali svakako je nešto o čemu trebamo razmišljati.  Metan može hiljadama godina biti zatočen u slojevima permafrosta u obliku metanskih hidrata, struktura nalik na kristale. Dakle, što bi se moglo dogoditi ako zbog topljenja leda i permafrosta dođe do oslobađanja ovog zarobljenog metana? Računamo da bi to bila katastrofa. A koliko je ovaj scenario vjerovatan? E, sad dolaze neke pozitivne vijesti, nadajmo se da su naučnici to dobro proračunali. Michael Dyonisius sa Univerziteta Rochester u New Yorku i njegov tim analizirali su ledene  na Antarktiku kako bi utvrdili porijeklo metana ispuštenog za vrijeme razdoblja zagrijavanja koje je završilo posljednje ledeno doba. Zagrijavanje je podiglo globalnu temperaturu za otprilike 4°...

Izvor: Pixabay Ogromni asteroid koji se pogodio Zemlju prije 66 miliona godina zatrpao je čitavu planetu krhotinama. Jedna od hipoteza zašto je udar asteroida bio tako poguban po živi svijet tog vremena, bila je i ta da je udar proizveo veliku količinu prašine, koja je formirala oblake.  Ti oblaci su putovali diljem planete, zaklanjali Sunce i zapravo onemogućili osnovne životne procese. Sada kompjuterske simulacije pokazuju kako se taj prašinasti materijal širio toliko daleko od originalnog mjesta udara. Asteroid je, kako znamo i kako su Luis i Walter Alvarez pokazali, pogodio područje Yucatana u današnjem Meksiku. To je stvorilo sloj gline koji je bogat metalnim iridijem, koji je rijedak na Zemlji, ali je prilično čest u stijenama iz svemira. Sloj gline je debljine otprilike 3 milimetra, čak i na mjestima koja su udaljena više od 6.000 kilometara od mjesta udara, a nan nekim mjestima sloj je i deblji. Naučnicima je bilo teško da objasne kako je taj materijal dos...

Yarrabubba krater je erodirani ostatak nekadašnjeg kratera nastalog prilikom udara meteorita. Nalazi se  na zapadu Australije između gradova Sandstone i Meekatharra. Mjesto je toliko erodiralo da ga je sada teže prepoznati kao mjesto pada meteora, ali geološki dokazi, poput prisustva kvarca sa izmijenjenom mikroskopskom strukturom i geoloških struktura karakterističnih za mjesta udara meteorita, pokazuju jasno što se tu dogodilo.  Krater je opisan 2003. kada je dokazano kako je nastao kao posljedica udara nebeskog tijela na to područje, ali tek se u radu objavljenom u Nature Communications iz januara 2020. pokazalo koliko bi ova struktura mogla biti stara. A stara je toliko da predstavlja najstarije mjesto udara meteora na našu planetu!  Timmons Erickson iz NASA-inog svemirskog centra Johnson u Houstonu, savezna država Teksas i njegov tim izmjerili su količine urana i olova u mineralima kratera i pokazalo se koliko bi ovaj krater mogao biti star.  Proci...

Vodeća teorija o nastanku Mjeseca kaže da se ovaj prirodni Zemljin satelit formirao kada je neka protoplaneta udarila u mladu Zemlju te da se od materijala te protoplanete formirao Mjesec.   Međutim, ova teorija isto tako implicira da je Mjesec nastao pretežno od materijala te planete koja je udarila u Zemlju, a kako je sastav stijena na Mjesecu i sastav stijena na Zemlji vrlo sličan, to, opet, znači da je Zemlju udarila jedna njoj vrlo slična planeta. Šanse za ovo nisu tako velike, iznose svega oko 20% i upravo je to bio nedostatak ove teorije već neke vrijeme.  Istovremeno simulacije ovog događaja kažu da je ipak najveći dio materijala koji čini Mjesec treba doći od te druge planete. Odgovor na ovu zagonetku mogao bi se nalaziti u drevnom oceanu magme, kaže tim sa  Yokohama Institute for the Earth sciences u Japanu, na čelu s Natsuki Hosonom. Koristeći kompjuterske simulacije koje su istraživale kako se rastopljene čestice ponašaju kad se sudaraju, naučnici...

Winston plavi dijamant, izvor: Forbes Plavi dijamanti nisu česti - postoji svega nekoliko lijepih primjeraka iz Indije i Južne Afrike. Imaju sva svojstva dijamanta, uz prisustvo plave boje koja dolazi od  bora, koji kontaminira kristalnu rešetku dijamanta. Smatraju se veoma vrijednim ukoliko su prirodno plavi, odnosno, ako su iskopani kao takvi. Naime, pedesetih godina prošlog vijeka su razvijene različite metode vještačkog mijenjanja boje dijamanata, ali tako vještački "dotjerani" dijamanti, kao ni sintetički dijamanti, nemaju istu vrijednost kao oni koji su prirodno obojeni. Međutim, dugo se nije znalo odakle dolaze ovi dijamanti. U radu objavljenom u Nature pod naslovom " Blue boron-bearing diamonds from Earth’s lower mantle" , naučnici sa Instituta za drago kamenje u New Yorku su pružili odgovore u geološku zagonetku porijekla ovog tipa dragog kamenja.  Autori su analizirali 46 plavih dijamanta i zaključili da su se dragulji morali formirati u ...