Quantum of Science

Eoja (Eos), božica zore, zatražila od Zeusa da njezina ljubavnika Titona učini besmrtnim. Zeus je udovoljio njezinoj molbi, ali budući da ga je Eoja zaboravila zamoliti da Titon ostane mlad, Titon nikada nije umro, ali je ostario. Na kraju je postao toliko malen i smežuran da se pretvorio u prvu cikadu. Cikade su simpatični insekti koje mi generalno volimo, i znamo ih pod imenom "cvrčci", međutim ponekad je njihovo prisustvo jednostavno previše. Na našim prostorima nemamo iskustva s velikim leglima cvrčaka - primorski cvrčci kod nas ne dolaze u brojnim jatima, a pamtimo ih kao dobroćudne insekte koji nam svojim zvukom udvaranja prave taj morski štimung. Borove šume uz more jednostavno nisu isto bez tog zvuka, koji djeluje poput bijelog šuma. Možda se ne dopada svima ovaj zvuk, a moguće i da će neki naći da iritira, ali - more nije isto bez njih. Često miješamo cvrčke, skakavce i zrikavce i treba reći da oni nisu ni ublizu rod, osim što su insekti. Cvrčci - cikade - spad

Proslave rođendana mogle su potaknuti širenje COVID-19. Naučnici su pogledali podatke iz gotovo 2.9 miliona domaćinstava u Sjedinjenim Državama, gdje nije bilo mandatornih zabana za okupljanja kod kuće. Ovo novo istraživanje objavljeno u JAMA Internal Medicine pod naslovom " Assessing the Association Between Social Gatherings and COVID-19 Risk Using Birthdays " analiziralo je povezanost između rođendana i stope infekcije COVID-19. Prema nalazima, domaćinstva koja su imala nedavni rođendan - što znači da je vjerovatnost da su priredili zabavu veća- u regijama s puno slučajeva imala su oko 31 % veći rizik od zaraze u sljedeće dva sedmice, u poređenju s domaćinstvima u kojima nije bilo proslava rođendana. Oni koji slave dječji rođendan, utvrdili su autori, bili su u najvećem riziku od svih.  Ako je to bio dječji rođendan, rizik je porastao i do 57%. Rizik kod proslave rođendana odraslih je bio mnogo manji. U regijama s najvećim širenjem bolesti, domaćinstva s rođendanom u prosj

Kišemo kada nam nešto smeta - sunce, miris, neka tvar. Ali kihanje je regfleksna radnja koju ne možemo kontrolisati i služi da uklonimo nešto neželjeno iz gornjih dijelova disajnih puteva. Naučnici žele pronaći signalnu molekulu i moždane stanice uključene u stvaranje kihanja. Naučnici s Univerziteta Washington u St Louisu su precizno odredili populaciju neurona koji su zaduženi za kihanje, važan refleks koji nam omogućuje uklanjanje patogena i nadražujućih tvari iz naših dišnih putova. Oni su prethodno identificirali regiju koja izaziva kihanje u dijelu moždanog debla poznatog kao ventromedijalna spinalna trigeminalna jezgra (SpV). No, specifične stanice odgovorne za kihanje bile su nepoznate, kao i signalni put koji uzrokuje ovaj refleks.  Kako bi pronašli te neurone, naučnici su natjerali miševe na kihanje tjerajući ih da udišu kapljice spojeva koji izazivaju kihanje poput kapsaicina, koji daje ljutinu papričicama. Zatim su pregledali signalne molekule koje su oslobodili osjetni neu

Nova vrsta drevnog divovskog nosoroga, Paraceratherium linxiaense , bila je teška oko 21 tonu, a mogla je doseći i do 7 metara visine. To znači da su današnji slonovi i nosorozi bili patuljci u odnosu na ovog izumrlog sisara. Međutim, nemojte  pokušavati zamisliti ovu životinju jer će to vjerovatno biti pogrešno: P. linxiaense nije imao karakterističan rog. Naima, čuveni rog nosoroga je evoluirao kasnije. Više su izgledali poput ogromnih konja.  Imala je dug vrat i usku izduženu lobanju. Jeli su lišće s drveća, nešto slično kako to rade  današenje žirafe.  Tao Deng iz Kineske akademije nauka u Pekingu i njegovi kolege opisali su P. linxiaense iz potpuno očuvane lubanje i čeljusne kosti pronađene u naslagama starim 26.5 miliona godina u bazenu Linxia u provinciji Gansu u Kini, gdje su tražili fosile sisara još od 1980-ih. Rad o ovom nalazu objavljen je u Commuications Biology pod naslovom " An Oligocene giant rhino provides insights into Paraceratherium evolution ". Rod Par

Piše: Antonio Periš za Cijepljenje/vakcinacija Iako se kod mnogih ustalila percepcija da je COVID-19 isključivo bolest starijih osoba, istina je da COVID pogađa osobe svih dobnih skupina, zdrave, mlade, djecu. Istina je da djeca često prođu asimptomatski ili s tek blagim simptomima, no kod njih je itekako moguć i teški oblik COVID-a, a mogu imati posljedice mjesecima poslije, baš kao i stariji sa dugim COVID-om   MULTISISTEMSKI UPALNI SINDROM U DJECE (MIS-C) Preko 4 milijuna djece zaraženo je COVID-om samo u SAD-u od početka pandemije. Srećom, većina slučajeva bila je blaga, ali djeca koja su doživjela čak i blage infekcije mogu kasnije razviti ponekad smrtonosno stanje koje se naziva multi-sistemski upalni sindrom u djece (MIS-C).   Bazirano na podacima CDC-a i AAP-a, rizik za MIS-C je oko 1 na 1000 slučajeva .    Djeca s MIS-C uglavnom su imala povišenu temperaturu s gastrointestinalnim, kardiovaskularnim i mukokutanim manifestacijama. Respiratorne manifestacije, koje s

Piše: Tomislav Matić Tijekom ove pandemije bilo je mnogo spekuliranja o bolestima koje bi mogle istrijebiti čovječanstvo. Govorilo se i o asteroidima koji bi nas možda mogli uništiti, o sudbonosnim klimatskim promjenama i drugim apokaliptičnim scenarijima. Međutim, sada izlazimo iz domene „možda“. Ovo o čemu ćemo govoriti može nas zaista i sigurno istrijebiti. Ovo je za ozbiljno. Ovo može zatvoriti knjigu povijesti. Učiniti da odemo „puf“. Dame i gospodo, ovo je… nuklearno oružje. Od Manhattana do Armageddona Praktički čim je 1930-ih otkrivena mogućnost cijepanja atoma, sve su velesile pokrenule programe razvijanja nuklearnog oružja. Amerikanci su imali Projekt Manhattan, a Sovjeti Laboratorij br. 2 Sovjetske akademije znanosti. I s jedne i s druge strane na atomskoj su bombi radili najbistriji umovi 20. stoljeća – u Los Alamosu Robert Oppenheimer, Albert Einstein i Niels Bohr, a u Moskvi Igor Kurčatov, Andrej Saharov i Pjotr Kapica. Bohr je već tada bio zabrinut da će nuklearno or

Iz njemačke biotehnološke kompanije CureVac izjavili su da je njihova vakcina protiv COVID-19 bilo efikasna samo 47% u kasnoj fazi ispitivanja, što dovodi u sumnju potencijalnu isporuku stotina miliona doza u EU. CureVacova njemačka vakcina bazirana na tehnologiji RNK (mRNA, informacione RNK) bila je jedna od uzdanica Evropske Unije u borbi s pandemijom COVID-19. Međutim, na ispitivanjima Faze 3 kliničkih studija, na oko 40 000 dobrovoljaca, ova vakcina je pokazala efikasnost od svega 47% . Ova vakcina je bila jedna od aduta EU u borbi s pandemijom COVID-19 i polagane su velike nade u nju. Ovo jeste otprike efikasnost vakcine protiv gripe, ali u uslovima bolesti još ozbiljnije nego gripa, i to pandemijske rasprostranjenosti, ovo je zaista niska efikasnost.  Prije pojave visoko efikasnih vakcina, američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) ciljala je na najmanje 50% efkasnosti COVID-19 vakcina, a Svjetska zdravstvena organizacija rekla je da traži najmanje 70% efikasnosti.  CureVacova vak

Varijante i sojevi virusa SARS-CoV-2 više nazive neće dobijati po regionu gdje se registrovani, nego će se imenovati prema slovima grčkog alfabeta. Već neko vrijeme vlada debata oko imenovanja novih sojeva i varijanti ovog virusa, ali problem je još širi od pandemije COVID-19: naime, i za ostale viruse i varijante virusa do sada je bilo uobičajeno da dobijaju prema zemljama ili mjestima u nekoj zemlji gdje su registrovani. Ovakva nomenklatura, premda je lako pamtljiva, vizuelna i logična ima jednu veliku manu – dovodi do stigmatizacije regija, pa i cijelih zemalja. Tako su varijante ebolavirusa dobijale ima Zair, Sudan, Reston, Obala Slonovače i Bundibugyo, a Marburg virus je dobio naziv po mjestu u Njemačkoj jer je ovdje došlo do pojave slučajeva hemoragijske groznice kod nekoliko majmuna. Virusi influenze imaju, pored naziva soja i podtipa, u svojoj nomenklaturi i naziv mjesta gdje su izolirani (Brsbane, Sidney, Denver i slično). Međutim, sa svim ovim virusima nikada situacija

Preprint radovi su bili naročito vidljivi u toku pandemije. Neki od njih su na kraju i objavljeni, a neki nisu. I prije su postojali preprint serveri kao medRxiv i BioRxiv, zatim ChemRxiv, Nature Precedings, arXiv, ali posebno je utjecaj ovih preprint repozitorija ojačao u toku pandemije COVID-19. Ovdje želim reći nekoliko riječi o tome zašto je to dobro i zašto nije dobro. Prije formalne objave u nekom naučnom časopisu, naučni i medicinski članci tradicionalno se ovjeravaju "recenzijom" odnosno, imaju "peer-review". U tom procesu urednici časopisa uzimaju savjete različitih stručnjaka - nazvanih "suci" - koji su procijenili rad i mogu identificirati slabosti u njegovim pretpostavkama, metodama i zaključcima. Ovo rade stručnjaci iz uske naučne oblaste iz koje rad dolazi.  Časopis će obično objaviti članak tek nakon što se urednici uvjere da su se autori pozabavili zabrinutostima recenzenata i da predstavljeni podaci podupiru zaključke izvedene u radu. Rece