Quantum of Science

Izvor: Nature Po prvi put, naučnici su stvorili fenomen 'razgranatog toka' u vidljivoj svjetlosti, prethodno viđen samo u nekim drugim vrstama talasa poput zvuka, ali i kod elektrona i mikrotalasa. Koristeći ništa osim lasera i jednostavnog mjehurića sapuna, naučnici su uzrokovali da se svjetlost vijori i leluja na svom putu.  Kada gledamo morske talase, vidimo kako se oni razbijaju kada udare u neku prepreku i granaju i ostavljaju za sobom trag. Ova pojava do sada nije bila primjećena na talasima vidljive svjetlosti, ali je grupa naučnika s Instituta za tehnologiju u Haifi u Izraelu te s  Koledža za optiku i fotoniku pri Univerzitetu Centralna Florida u Orlandu to opservirala koristeći se laserom i sapunicom. Rad su objavili u Nature pod naslovom " Observation of branched flow of light ", 1. jula 2020. Oni su proučavali ponašanje talasa prilikom kretanja kroz različite medije. Propuštanjem svjetlosti lasera kroz mjehurić sapunice, koji ima nasumičnu...

Izvor: Pixabay Još o snu i spavanju... Da li koristite mobitele i vještačka svjetla prije spavanja? Sigurno ih koristite. Da li to svjetlo utječe na kvalitet vašeg sna? Zašto neki ljudima ovo svjetlo jako smeta, a neki baš i ne? Da, ljudi se dosta razlikuju prema svojoj osjetljivosti na niske razine svjetla u večernjim satima, što bi moglo objasniti zašto kasna izloženost umjetnom svjetlu pogoršava san i zdravlje nekih ljudi, dok na neke nema utjecaj.  Sean Cain i njegovi saradnici sa australijskog Monash univerziteta u Melbourneu,  izložili su 55 ljudi različitim razinama svjetlosti, počevši od četiri sata prije spavanja, te su povremeno mjerili količinu hormona melatonina u pljuvačci sudionika. Melatonin je, podsjetimo, hormon žlijezde epifize i predstavlja "hormon sna" jer je uključen u regulaciju cirkadijanog ritma tj. reguliše cikluse spavanja i budnosti. Razine melatonina prirodno rastu u večernjim satima, pomažući započeti ciklus spavanja, ali s...

Prethodni dio: "Zelen vjetar, zelene grane" Fotosinteze može biti bez hloroplasta, ali ne može bez hlorofila. Međutim, šta je tačno taj hlorofil, za koji znamo samo da je pigment koji biljkama daje zelene u boju? Kao prvo, to nije hlorofil, već su u pitanju hlorofili . Postoje hlorofil a,b,c1, c2, d i f. Oni se razlikuju u nijansama, ali svima je zajedničko da u centru imaju jedan atom magnezijuma. Zapravo, hlorofil je bio prva tvar u živim organizmima u kojoj je dokazan magnezijum (1906.). Hlorofil a ima  molekularnu formulu  C 55 H 72 O 5 N 4 Mg, dok mu strukturna izgleda ovako:  E, sad, hlorofil reaguje na svjetlost, tačnije na fotone. Kako ne bih previše komplicirala, uzeću za primjer hlorofil a. Hlorofil a absorbuje ljubičastu, plavu i crvenu cvjetlost, a reflektuje zelenu. U stvari, bolje je reći  ne da reflektira, nego samo manje apsorbira zelenu.   Zato su listovi zelene boje - jer jedino zelena svjetlost iz vidljivog s...