Postovi

Prikazuju se postovi od kolovoz, 2017

Nauka u službi ljepote: vitamin E

Slika
Vitamin E, ili tokoferol, predstavlja porodicu jedinjenja koja su dobro topiva u mastima, a netopiva u vodi i u našem organizmu obavljaju više značajnih funkcija, između ostalog, važni su za reproduktivni sistem. Tokoferoli predstavljaju jedan od najjačih antioksidanata - oni preveniraju oštećenja koja mogu napraviti slobodni radikali. Postoje  α-,β-,γ- i σ  forme tokoferola. Primjerice,  γ- tokoferol je češći u hrani, dok je  α-tokoferol prirodni sastojak ljudskih tkiva, između ostalih, i kože. Ukoliko se uzima u razumnoj količini, do otprilike 1000 mg dnevno, veoma je koristan, ali, iznad spomenute doze izaziva nimalo bezazlenu hipervitaminozu koju prati i rizik od deficijencije vitamina K. alfa-tokoferol Međutim, šta je sa topikalnom upotrebom vitamina E na koži? Jedinjenja iz ove grupe štite kožu od fotoinflamacije   te preveniraju razvoj edema i oštećenja kože usljed izlaganja sunčevim zracima. Kao antioksidans, tokoferoli se "bore" sa slobodnim r

Jahači antinaučne apokalipse

Slika
Nova apokalipsa je antinaučna ima i nove jahače. Četiri jahača antinaučne apokalipse su antievolucionisti, antivakseri, antiklimatolozi (oni koji ne priznaju da su klimatske promjene nastale čovjekovom djelatnošću), antinulearisti (protivcni korištenja nuklearnih centrala) i antiGMOisti. U maju 2017. godine, neformalna skupina srbijanskih intelektualaca potpisala je peticiju u kojoj su tražili reviziju izučavanja teorije evolucije u nastavnim programima škola i univerziteta. Također, u peticiji je praktično traženo da se u školama u sklopu biologije počnu izučavati i alternativni „pristupi“, poput inteligentnog dizajna i kreacionizma. Peticiju je potpisalo nekoliko naučnih savjetnika, akademika, ljekara, umjetnika, filologa i filozofa. Među njima je bila i Ljiljana Čolić, nekadašnja ministrica obrazovanja vlade Republike Srbije, čuvena po već jednom pokušaju izbacivanja teorije evolucije iz nastavnog plana i programa. Jedini biolog među potpisnicima peticije bio je dr Tomislav T

Mliječna kiselina u borbi protiv ćelavosti

Slika
U krimi komediji Duplicity sa Juliom Roberts i Cliveom Owenom sve se vrti oko poslovne tajne koja ima nešto veze sa tretiranjem ćelavosti. Onaj ko pronađe lijek za ovaj problem, vjerovatno će zaraditi ogroman novac. Procjenjuje se da od gubitka kose pati oko 56 miliona ljudi širom svijeta te da oko 2% nekad u toku života dobije alopecia areata.  Naučnici sa UCLA su blizu toga: pronašli su signalni stanični put koji promovira rast dlake. U prevodu - praktično su našli način na pomoću matičnih stanica tretiraju ćelavost. U radu objavljenom 14. 8. 2017. u Nature Cell Biology , pod nazivom " Lactate dehydrogenase activity drives hair follicle stem cell activation " podrobnije objašnjavaju nalaze.  Stanice u folikulima dlake   se metabolički ponašaju malo drugačije negu druge stanice kože: glukoza se razlaže do piruvata (pirogrožđana kiselina), a taj piruvat poslije može ili da ide u mitohondrije ili da se dalje metabolizira do laktata (mliječne kiseline) pomoću enz

Inhibiranje CRISPR-Cas9 sistema za preciznije editovanje DNK

Slika
AcrIIA4 inhibitor Cas 9 enzima: izvor: Fuguo Jiang image CRISPR - Cas 9 tehnika editovanja DNK je jedna od najvećih buzzwords početka 21. vijeka. Već sam nekoliko puta pisala o tome šta je ova tehnika i o njenim potencijalima . Dakle, CRISPR je jedna vrsta bakterijskog "imunološkog" sistema pomoću kojeg bakterije mogu izrezati virusnu DNK koja se inkorporirala u bakterijski genom. Zapravo, na taj način bakterije se liječe i sprječavaju da ih virusi reprogramiraju u svoje svrhe i unište. Sve bakterije ne posjeduju ovaj sistem i on je primarno karakteristika archea bakterija. Sistem su otkrili, u prvom redu Jacob Corn i Jennifer Doudna sa Univerziteta Kalifornija Berkeley te njihovi saradnici. Grupe Feng Zhanga i Georga Churchea su prve opisale korištenje tehnike na ljudskim stanicama. Science Magazine je 2015. proglasio CRISPR tehniku najvećim dostignućem nauke u protekloj dekadi. Sama tehnika je postala toliko značajna, danas praktično predstavlja zlatni standa

Ravnoteža moći molekula: ključ arome viskija

Slika
Neki tvrde da ga treba piti sa par kocki leda, a neki da se pije na gomili leda. U Britaniji je pravilo da se pije sa nekoliko kapi ili kašičicom vode te piti ga bez vode predstavlja barbarizam. Također, prema istim tim mišljenjima, divljački je ga je piti i sa ledom. Drugi, opet kažu da se pravilno pije samo bez ičega. Pogodili ste - riječ je o viskiju.  Whisky ili whiskey, kako ga pišu u Irskoj, ima korijen naziva u riječi iz klasičnog gelskog/galskog   uisce beatha u  značenju "voda života" tj. latinski   aqua vitae . Pravi se od određenih žitarica, ponajviše od ječma i kukuruza (od kukuruza se obično pravi u SAD). Nauka koja stoji iza proizvodnje viskija i bogatstva tipova viskija, od blended varijanti do single malts i više, komplicirana je i vrlo zanimljiva, ali u ovom postu se želim fokusirati na rad švedskih naučnika, objavljen 17. 8. 2017. u Scientific Reports pod nazivom " Dilution of whisky – the molecular perspective   u kojem su naučnici (kona

Kuhinjske spužve-leglo patogenih bakterija

Slika
Ako štedite na kuhinjskim spužvama i pokušavate ih oprati kako bi ih "dezinficirali", prestanite to raditi jer činite samo još goru stvar. Prema studiji objavljenoj u Scientific Reports , pod nazivom " Microbiome analysis and confocal microscopy of used kitchen sponges reveal massive colonization by Acinetobacter , Moraxella and Chryseobacterium species ", kuhinjske spužve su praktično leglo patogenih bakterija, uključujući i one srodne bakterijama koje izazivaju upalu pluća i meningitis.  Naučnici su identificirali vrste bakterija koristeći metodu DNK sekvencioniranja na uzorku od 14 upotrebljenih kuhinjskih spužvi.Jedan od identificiranih mikroba bila je i Moraxella osloensis koja uzrokuje infekcije kod ljudi sa oslabljenim imunitetom, a poznata je i po tome što čini da rublje ima neugodan miris. Prisustvo ove bakterija objašnjava i neugodan miris upotrebljavanih kuhinjskih spužvi. Zanimljivo je da iskuhavanje i izlaganje spužvi talasima iz mikropećn

"Gnoj" i "štetočine"

Slika
Autori: Bojan Šošić i Jelena Kalinić Ovaj naslov gore izgleda vrlo neugodno, ali  neću pričati ni o čemu tako groznom kao što naslov sugerira. Naime, želim napisati koju riječ o dva akronima, PUS i PEST, koja se tiču promoviranja nauke u javnosti.  Moda akronima koji "znače nešto" ne mora uvijek da ima najsretnije ishode. PUS (eng. gnoj) je akronim za "Public Understanding of Science", dok PEST (eng. štetočina) stoji za "Public Engagement  with/in Science and Technology". Tu je i akronim PAS tj. "Public Awareness of Science".  Zapravo iza ovih ne-baš-dobro-zvučećih naziva stoji ono što zovemo science advocacy , jedna u lokalne jezike teško prevodiva sintagma u značenju "zagovaranje nauke". Ipak, iza ovog prevoda stoji niz upitnika jer prevod još uvijek ne objašnjava šta sve to znači. Suštinski, radi se o svim onim angažmanima i radnjama pomoću kojih se ljudima koji ne dolaze iz oblasti bazičnih prirodnih i primijenj

Mrtve zone mora

Slika
Mjesto dodira vode iz rijeke Misisipi i Atlantskog oceana - mrtva zona Meksičkog zaljeva Naučnici iz Nacionalne oceanske i atmosferske administracije (National Oceanic and Atmospheric Administration, NOAA) su objavili podatke o stanju mrtve zone u Meksičkom zaljevu, ekološki praktično mrtvog područja Atlantskog oceana. Mrtve zone su ekološki termin za područja u morima, oceanima i jezerima u kojima su nivoi kisika veoma mali te se može govoriti o ekološkoj hipoksiji i anoksiji. Praktično, svi organizmi, osim anaerobnih bakterija u zahvaćenom području ugibaju. Od ovih područja treba razlikovati područja u oceanima u kojima prirodno obitava jako malo organizama.  Sedamdesetih godina prošlog vijeka, naučnici su počeli primjećivati pojavu ovih zona uz jako naseljene obale. Pojava "mrtvih zona" vezana je za zagađenje usljed povećane koncentracije nutrijenata tj. đubriva koji sa poljoprivrednih površina dospijevaju u rijeke. U konkretnom slučaju Meksičkog zaljeva, ove t

Emitiranje mirisa cvijeća

Slika
Volimo cvijeće (ukoliko neko nije alergičan na polen, naravno) zato što izgleda lijepo i često miriše lijepo. Naravno, ima cvjetova, poput onih vrste Rafflesia kerrii , čiji miris spada u neke od najneugodnijih mirisa u biljnom svijetu jer miriše kao lešina. Ipak, ni to nije bez razloga: ti mirisi služe da privuku polinatore i/ili da odbrane biljku od patogena. Mnogo toga je učinjeno u istraživanju i opisivanju biosinteze pojedinih mirisnih komponenti, međutim, jako malo znamo o tome kako lako hlapljive (volatilne) komponente "bježe" iz stanica koje ih proizvode. Da bi se miris osjetio, mirisne, hlapljive komponente moraju biti u zraku, odnosno, moraju izaći iz stanica koje ih proizvedu.  Na Univerzitetu Purdue, savezna država Indijana, naučnici su istraživali proces oslobađanja mirisnih tvari iz cvjetova petunije ( Petunia hybrida ). Natalia Dudaeva i njene kolege su pronašli gen koji kodira jedan membranski protein zadužen za transport molekula koji je visoko is

Bakterije koje su očistile naftnu mrlju nakon Deepwater Horizon katastrofe

Slika
Nakon katastrofe na platformi Deepwater Horizon, u vlasništvu British Petrol (BP), koja se dogodila 20. aprila 2010. godine, naftna mrlja se širila gotovo tri mjeseca nakon potonuća platforme, sve do 15. jula 2010. U katastrofi se oko 650 miliona litara (4.2 miliona barela) sirove nafte izlilo u more. Oblaci sitnih kapljica sirofe nafte su se formirali na 1500 m ispod nivoa mora, ali nije bilo jasno šta se dešava sa tim kapljicama.  Međutim, bakterije koje se hrane sirovom naftom su dobrim dijelom očistile Meksički zaljev od ovog zagađenja. Naime, neke bakterije se hrane raspadnutom organskom hranom, neke mogu vršiti fotosintezu, neke energiju dobivaju iz izvora poput željeznih ruda i uranijuma, a neke se hrane ugljikovodicima, organskim jedinjenjima ugljika i vodika, koji zapravo i čine sirovu naftu. Bakterije su evoluirale tako da koriste sve dostupne izvore energije. A nafta je prlično star izvor energije te je sigurno da su pojedine vrste bakterija milionima i milionim

Energija u živim bićima

Slika
Svima nama - ljudima, biljkama, životinjama, čak i onim bićima koja ne vidimo golim okom, poput bakterija - potrebna je energija da bi živjeli. Sva živi bića rastu i razvijaju se. Kada vama mama kaže da jedete kako biste rasli, ona to kaže jer zna da se u hrani koju jedemo nalaze materije koje daju energiju organizmu, koja ga grade i materije koje potpomažu određene procese u organizmu. Od svega toga rastemo. I ne samo to - dišemo, trčimo, učimo, treniramo, igramo se, radimo.  Sve hranljive materije dijelimo na one koje nam daju energiju (od koji se možemo udebljati ako ih previše jedemo, a premalo trošimo nekim radom, sportom ili igrom), one od kojih rastemo i one koje su potrebne za zaštitu organizma i  normalno odvijanje nekih važnih procesa u organizmu. Materije koje daju energiju su masti (razne vrste ulja i masti, poput maslaca, suncokretovog ulja ili maslinovog ulja) i ugljeni hidrati (kristal šećer za slatkiše, ali i skrob koja se nalazi u brašnu, kokicama, te šećeri