Emitiranje mirisa cvijeća

Volimo cvijeće (ukoliko neko nije alergičan na polen, naravno) zato što izgleda lijepo i često miriše lijepo. Naravno, ima cvjetova, poput onih vrste Rafflesia kerrii, čiji miris spada u neke od najneugodnijih mirisa u biljnom svijetu jer miriše kao lešina. Ipak, ni to nije bez razloga: ti mirisi služe da privuku polinatore i/ili da odbrane biljku od patogena. Mnogo toga je učinjeno u istraživanju i opisivanju biosinteze pojedinih mirisnih komponenti, međutim, jako malo znamo o tome kako lako hlapljive (volatilne) komponente "bježe" iz stanica koje ih proizvode. Da bi se miris osjetio, mirisne, hlapljive komponente moraju biti u zraku, odnosno, moraju izaći iz stanica koje ih proizvedu. 

Na Univerzitetu Purdue, savezna država Indijana, naučnici su istraživali proces oslobađanja mirisnih tvari iz cvjetova petunije (Petunia hybrida). Natalia Dudaeva i njene kolege su pronašli gen koji kodira jedan membranski protein zadužen za transport molekula koji je visoko ispoljen kod Petunia hybrida. Ovaj protein transporter se zove, vrlo "jednostavno", PhABCG1, a spada u ABC transportere, koji su tip ATP-vezujućih transportera. Supresija ekspresije ovog proteina pomoću RNK interferencije, reducira oslobađanje mirisnih komponenti za čak 62%. 

Dalje biohemijske analize su pokazale kako PhABCG1 protein pomaže u transportu dvije najvažnije mirisne komponete cvijeta petunije korz plazma membranu. Rad u kojem se opisuje ovaj mehanizam objavljen je u časopisu Science pod nazivom "Emission of volatile organic compounds from petunia flowers is facilitated by an ABC transporter"