Quantum of Science

Tradicionalno, za Noć vještica - Halloween, na blogu pišem o nekom čudovištu i nauci koja objašnjava kako je nastalo to vjerovanje. Ove godine - neka to budu vukodlaci.    Vuk, Canis lupus,  životinja je koja je oduvijek fascinirala ljude. Vuk u sebi ima nečeg božanskog, karmičkog - jer je ljudima koji su prešli na uzgoj stoke upad čopora vukova u stado mogao značiti razliku između toga da li će preživjeti zimu ili ne. Držati vuka podalje od vrata je bilo itekako važno ljudima i to osjećamo kroz one priče o jarićima i vuku, praščićima i vuku koji im oduva kućice, o Crvenkapici.  U evropskoj tradiciji, vuk ima neku zlu konotaciju - Veliki zli vuk iz Crvenkapice. Međutim, ako idemo u antiku, priča o vuku i čovjeku je kompleksnija. Priča o Romulu i Remu koje je našla i spasila vučica, te je tako vučica postala i majka Rima, samo je jedna od ovih priča. U kulturama nativnih Amerikanaca odnos s vukom je bio manje usmjeren ka osjećaju negativnosti tj. manje su stvarali od vuka negativca, vje

S protein (crveno) se spaja s ACE2 receptorom (plavo) preko neuropilina-1 (zeleno)  Virus SARS-CoV-2 ima još jedan mehanizam da uđe u naše stanice, što povećava njegovu infektivnost i razorno dejstvo.  Još na početku pandemije, receptor na našim stanicama zvani ACE2, što je skraćenica za angiotenzin-konvertirajući enzim 2 je označen kao receptor na koji se veže S-protein SARS-CoV-2 i određenim mehanizmom ulazi u stanice. Sada smo otkrili još jednu Ahilovu petu naših stanica.  Neobično je da se SARS-CoV-2, za razliku od drugih koronavirusa (podsjetimo - ima ih još 6 humanih i još mnogo životinjskih) širi ovako brzo te da oštećuje i druge organe osim respiratornog sistema, Jasno je da su ACE2 receptori, premda najzastupljeniji na epitelu respiratornih organa, prisutni i na drugim stanicama, ali naučnike je kopkalo "ima li još nešto" što bi omogućilo ovakvu efikasnost novog virusa. U radu objavljenom 20. oktobra 2020. u Science pod naslovom " Neuropilin-1 facilitates SARS-C

  Niz trakavica o COVID-19 i dalje kruže u infodemičnoj kužnoj atmosferi događaja iz 2020. Neke od njih su da je Svjetska zdravstvena organizacija zabranila obdukcije preminulih kako bi se sakrilo to da ove osobe zapravo nisu umrle od COVID-19 i posljedica infekcije, a druga je kako se smrtost nije povećala te da bi preminuli zapravo ionako umrli. Ovakve bešćutne dezinformacije, koje direktno ableistički atakuju na osjetljive grupe – starije, osobe s komorbiditetima, pretile, pokušavaju izgraditi osjećaj da su ove osobe umrle svojom krivicom ili da bi i ovako ionako preminule te da ih ne moramo štititi. Društvo u kojem su empatiju i filantropiju zamijenile apatija i sebičnost ne mora strahovati za svoju budućnost, jer je nema. Od početka proglašenja pandemije, Svjetska zdravstvena organizacija, uključujući i domaće zdravstvene institucije bila je stava da se obdukcije trebaju vršiti, s odgovarajućom zaštitnom opremom. Istina je i da su neke zdravstveni autoriteti, poput njemačkog

Naučnici koji se bave istraživanjem materijala su otkrili šta to đavoljeg željeznog kornjaša ( Phloeodes diabolicus ) čini gotovo neprobojnim. Ovaj sjevernoamerički tvrdokrilac je toliko otporan da ga možete pregaziti autom, njemu neće biti ništa. Ne može da leti, da pobjegne, ali ima vrlo efikasnu strategiju opstanka. Siguran je od predatora jer koga ulovi, prije će zube slomiti nego ga zgnječiti.  U radu od 22. oktobra 2020. objavljenom u Nature , pod naslovom  " Toughening mechanisms of the elytra of the diabolical ironclade beetle ", naučnici objašnjavaju koje to osobine egzoskeleta ovog tvrdkrilca mu omogućaaju da bude tako neuništiv. Skeniranja su pokazala da se dijelovi egzoskeleta ovog insekta međusobno slažu poput 3D slagalice. Spojeni dijelovi mogu odbaciti slojeve, poput luka, kako se pritisak približava tački loma, umjesto da se otkine.  Dakle nije tajna u materijalu od kojeg je izgrađen egzoskelet insekta, nego u načinima na koje se slojevi međusovno slažu. Sam n

Skeniranja prvih poznatih fosila embriona tiranosaura otkrivaju da su po rođenju ovi gmazovi bili približno veličine malog psa, kako National Geographic izvještava. Neki upoređuju veličinu tek izlegnutih T-reksova s čivavom, ali ipak su bili malo veći. Smatra se da su donja čeljusna kost i dio stopala - kandža, pronađeni na različitim nalazištima u zapadnoj Sjevernoj Americi, od dvije "bebe" vrsta srodnih T-rexu koje su bile velike 70 i 90 centimetara. To je veće od čivave, zar ne? Ovi embriji-fosili, su pripadali ranijim vrstama srodnih tiranosaura od prije oko 70 miliona godina koji nisu identificirani. Ovo je opisano na virtuelnoj konferenciji Društva paleontologije kičmenjaka.Ipak, prema ovim vrstama, koje su dovoljno srodno, naučnici smatraju da se može rekonstruisati i veličina embriona i tek ispiljenih T-rexova. Tiranosaurusi su živjeli u doba krede, prije oko 66 miliona godina, najkompletniji skelet je dugačak oko 12 m, a imali su masu između 8 i 14 tona. Međutim, mi

Voyager - Putnik program  je zaista   poduhvat vrijedan  divljenja. Dvije male sonde otišle su "hrabro tamo kuda niko nije išao prije" i možda će biti jedini dokaz nekome, ko god i šta god to bilo, da postoje neka druga bića. Ponekad osjetim malo sažaljenja prema te dvije mašine, tako daleko od svog doma, same, bez igdje ikoga. Naravno, njima nije ni hladno, niti su hladne ili usamljene, ali nekako se stavimo na njihovo mjesto, osjećamo empatiju s tim mali tragom naše vrste negdje daleko. 29. oktobra NASA je nakratko nakon 8 mjeseci tišine ponovo uspostavila vezu s Voyager 2 Voyager 1 je napustio heliosferu, prostor "jurisdikcije" našeg Sunca 25. avgusta 2012. i ušao i interstelarni prostor. Njegova  sonda-blizanac, Voyager 2, napustila je heliosferu 5. novembra 2018. Heliosfera je  prostor kojeg naučnici upisuju kao „balon“ čestica vruće magnetske plazme, sa magnetnim poljem koji nastaje djelovanjem Sunčevog vjetra. Ovaj „balon“ nas dobrim dijelom štiti od štetn

Nedavno su naučnici u Pensilvaniji uhvatili pticu  Pheucticus ludovicianus, koja je pola mužjak pola ženka. To možemo zaključiti prema bojama perje koje sve do repa pokazuju spolni dimorfizam. Jedna strana ove ptice je mužjak, a druga ženka. Radi se o rijetkom primjerku ginandromorfa, ali ovaj primjerak, uhvaćen 2020. nije jedini. Prije koju godinu je senzacija bila papagaj-tigrica koja je također imala ginandromorfiju. Izvor: Guardian via Pinterest Papagaja-tigricu ( Melopsittacus undulatus ) kojeg vidite na slici gore nisu ofarbali čaršijski mangupi. Tigrica je himera, tzv. "halfsider", ginandromorf, što će reći da joj je jedna strana tijela obrasla perjem karakterističnim za mužjaka, a druga ima perje ženke.  2014. je zabilježen i ginandromorf kardinal ( Cardinalis cardinalis ). Ovo stanje, u kojem životinja ima muške i ženske osobine podijeljene po sredini tijela, naziva se obostrani ginandromorfizam. Smatra se da ginandromorfija kod ptica proizlazi iz pogreške to

Valstar et al. Radiotherapy and Oncology (2020) U zadnjih nekoliko godina otkriveno je nekoliko novih organa, pa čak i sistema i tipova stanica u ljudskom organizmu. Mislili smo da u anatomiji i fiziologiji čovjeka nema ništa novo da se otkrije, a onda su otkriveni intersticij , šipkurasti neuroni , glimfatični sistem . Ima li išta novo da se otkrije? 1. Imamo još jedan novi organ, a vrlo vjerovatno je da se radi o pljuvačnim žlijezdama za koje nismo znali da ih imamo. Potencijalni misteriozni novi organ koji po strukturi podsjećaju na pljuvačne žlijezde nalaze se na mjestu gdje se nosna šupljina spaja s grlom. Otkrivene su priliko CT-a oko 100 pacijenata kod kojih je dijagnosticiran rak prostate ili uretre, izvještava naučni rad objavljen u Radiotherapy and Oncology. 2. Kod sve više ljudi se zapaža postojanje jedne arterije viška. Kada smo embrio, u ruci imamo tri arterije - radijalnu, ulnarnu i srednju. Međutim, srednja nekako regresira - njena je uloga primarno da hrani šaku koja se

Jeste li se ikad zapitali zašto su žabe zelene? Svakako da su zelene jer im to pruža kamuflažu na staništima na kojima obično žive. Njihova boja se jednostavno uklopi u okolinu, travu, lišće, močvarnu vodu s biljkama i predatorima je teže opaziti ove životinje, naročito ako su nepomične, Tek kada skoče, onda ih primijetimo, ili ako krekeću u sezoni parenja. Većina vrsta žaba su evoluirale tako da preživljavaju one koje imaju bolju kamuflažu. Naravno, ima i niz izuzetaka od ovog žabljeg pravila, poput onih tropskih, često otrovnih žaba živih boja. No, šta zelenim žabama daje zelenu boju? Ova osobina je izgleda nekoliko puta evoluirala kod ovih vodozemaca.  Kod nekih vrsta, tri vrste pigmentnih stanica, zvane hromatofore, djeluju zajedno kako bi žaba bila zelena. Hromatofori se međusobno slažu jedni preko drugih. Jedan tip hromatofora, melanofori, čine donji sloj. Oni sadrže melanin, smeđi pigment koji sadrže i stanice naše kože, melanociti.  Iznad ovih ćelija nalaz

Prije nekoliko dana sam gledala jednu epizodu dr House i riješila slučaj prije njega. Jako me je živciralo što su producenti otegli epizodu nakon sekvencioniranja DNK, jer je odmah tu bilo jasno k'o dan o čemu je riječ. Radilo se o Dr House SE3E02 "Cane and Able", "Kain i Abel", nadam se da su tako preveli. Prilično nenova epizoda, stara 9 godina, ali ja tek sad imam vremena za pokoju seriju.  Dječak, začet umjetnom oplodnjom, ima halucinacije da ga otimaju vanzemaljci i niz drugih simptoma koji ukazuju na prerano ispoljenu shizofreniju. Međutim, čudna krvarenja navode medicinski tim da provjere krv i vaskularni sistem te, nakon niza oprečnih nalaza, oni odluče raditi kateterizaciju srca, pri čemu se otkrije da se skupina stanica miokarda uopšta ne kontrahira. PCR analiza pokazuje da ova skupina stanica ima potpuno drugačiju DNK od ostalih dječakovih stanica. I kraj. Nakon ovoga i podatka da je dječak začet in vitro (IVF), nema dileme - radi s

Crne rupe su razbojnici, pljačkaši svemira, koji iskrivljuju prostor-vrijeme kontinuum, rade svakojake čudne stvari koje naš um ne može ni pojmiti i - za ručak jedu špagete. Naime, kada proždiru nesretne zvijezde koje im se nađu u blizini, crne rupe ih iskomadaju na froncle, u kosmičke "špagete". U astrofizici, špagetizacija je vertikalno istezanje i horizontalno sabijanje predmeta u dugačke tanke oblike u vrlo jakom nehomogenom gravitacijskom polju.  Naše trenutno znanje o crnim rupama bi dozvolilo nekakvu ovakvu sliku špagetizacije: ako biste nekim slučajem ušli u crnu rupu nogama, gravitacija crne rupe bi vas istezala toliko do ne biste bili nalik dugačkoj špageti. Naravno, ovo je samo karikatura, ali tako nešto se događa sa zvijezdama kada ih "guta" crna rupa" - izduže se. Jedna crna rupa udaljena od nas 214 miliona svjetlosnih godina je upravo to uradila s jednom zvijezdom. Zvijezda imena 2 MASX J04463790-1013349 prije otprilike 214 miliona približila crno

Pod pritiskom između 2 dijamanta,ovaj materijal superprovodi na sobnoj temperaturi. Izvor: A. Fenster Neki materijali pod određenim uslovima provode struje bez otpora, a karakteriše ih i potpuno odsustvo magnetnog polja. Takve materijale zovemo superprovodnici ili supervodiči/supravodiči.  Fenomen supravodljivosti 1911. godine otkrio je nizozemski fizičar Heike Kamerlingh Onnes. Poput feromagnetizma i atomskih spektralnih linija, superprovodljivost je pojava koja se može objasniti samo kvantnom mehanikom. Superprovodljivi magneti su neki od najmoćnijih poznatih elektromagneta, a koriste se u MRI / NMR strojevima, masenim spektrometrima, magnetima za upravljanje snopom koji se koriste u akceleratorima čestica i magnetima koji zadržavaju plazmu u nekim tokamacima. Zbog toga što ovakvi materijali imaju tako različite važne primjene, naučnici pokušavaju stvoriti nove vidove supervodiča. Da bismo dobili supervodič, trebamo određeni materijal ohladiti do vrlo niskih temperatura, tek nešto iz