Reinfekcije s COVID-19
Jedna od stvari
koje smo u posljednje vrijeme saznali o infekciji COVID-19 je i to da su mogući
slučajevi reinfekcije, odnosno, ponovnoog obolijevanja od bolesti, uprkos tome što
je osoba već imala tu bolest. S obzirom da se računa na razvoj imuniteta nakon
infekcije, ova ponovna zaražavanja bude strah, pa čak i paniku. Također, ponovo
su se javile rasprave da li će potencijalne vakcine, ako je imunitet na
COVID-19 ovako labilan, imati potencijal da nas zaštite.
Dokumentovani slučajevi
reinfekcije
Dokumentovana su
tri slučaja reinfekcije s COVID-19, dva u Evropi i jedan u Hong Kongu. Slučaj
reinfekcije u Hong Kongu otkriven je nakon rutinskog testiranja na aerodromu i
s obzirom da je osoba bila bez simptoma, mnogi vjeruju da ovaj slučaj ni ne bi
bio otkriven da osoba nije putovala. O mogućnosti reinfekcije se i prije
razmatralo, ali premda je bilo par slučajeva gdje se tvrdilo da je riječ o
reinfekciji, u Kini, to nikad nije potvrđeno.
Već je opisano da
su osobe s vrlo blagom do asimptomatskom slikom ne razviju visoke titre
zaštitnih antitijela, odnosno, nemaju dovoljno antitijela u krvnom serumu. Antitijela
stvaraju posebne stanice imunog sistema – plazma stanice, koje, opet nastaju iz
B limfocita.
U rijetkim
slučajevima, neke osobe ne razviju dovoljne količine antitijela ni nakon
vakcinacije nekim od uobičajenih vakcina, poput vakcine MMR ili one koja štiti
od hepatitisa B. Takvi slučajevi su u imunologiji već opisani, a nazivaju se
„nereaktanti“. Upravo stoga se vakcinacija ponavlja u nekoliko doza. Neki ljudi
ne razviju dovoljno antitijela ni nakon neke česte bolesti, pa se mogu
reinficirati. Čak su opisani slučajevi reinfekcije gripom i to istim sojem
virusa, poput tri slučaja reinfekcije s H1N1 u Čileu 2009.
„Bez obzira na
razloge, pojava reinfekcija u zarazi sa SARS-CoV-2 virusom je zabrinjavajuća“,
smatra imunolog dr. Zlatko Trobonjača s Medicinskog fakulteta Univerziteta u
Rijeci i dodaje kako kako postoje različiti mehanizmi zbog čega se ovo može
desiti.
Mogući uzroci
reinfekcije
Preliminarni broj
pacijenata u Kini koji su ponovno testirani pozitivno nakon otpuštanja iz
bolnice bio je 5% -15%, rekao je Wang Guiqiang, specijalist za zarazne bolesti
u kineskoj stručnoj grupi za liječenje COVID-19.
„Jedno od
objašnjenja je bilo da virus još uvijek postoji u organizmu pacijenata, ali
nije otkriven u uzorcima koji su uzeti iz gornjih dijelova dišnih putova“,
rekao je. Ostali mogući uzroci bili su slaba osjetljivost testova i slab
imunitet koji bi mogao dovesti do trajnih pozitivnih rezultata. No postoje i
drugi potencijalni uzroci reinfekcije.
Jedan mogući
mehanizam bi bio virusna mutacija. Naime, jedna od najvažnijih obilježja
stečene ili adaptivne imunosti je specifičnost. To znači da se imunost koju
stječemo nakon infekcije „adaptira“ prema patogenu da djeluje samo protiv
njega, ali ne i protiv drugih patogena, tražeći na njemu posebne strukturne
karakteristike koje zovemo antigenske determinante. „Mutacija virusa mogla bi promijeniti te
strukturne karakteristike do te mjere da ih sada stečena, adaptirana imunost
više ne prepoznaje. Dakle, mutiran, antigenski promijenjen SARS-CoV-2 virus
mogao bi izbjegavati prethodno stečenu antivirusnu imunost i izazvati ponovnu
infekciju“, odgovara Trobonjača za Glas Amerike.
Drugi razlog bi
mogao ležati u samom pamćenju imunološkog sistema. „U infekciji SARS-CoV-2
virusom primijećen je neočekivano brz gubitak koncentracije ovih antitijela u
tijeku nekoliko mjeseci postinfekcijskog razdoblja, što mi moglo značiti da je
diferencijacija plazmablasta (op. a. nezrele plazma stanice) u dugoživuće
plazma stanice insuficijentna ili da su funkcije i život ovih stanica
ograničeni“, objašnjava imunolog dr. Zlatko Trobonjača.
Teško je sada
procijeniti koliko bi imunitet na COVID-19 trajao, jer bez urađenih
longitudinalnih studija (studije jedne grupe ispitanika, kroz određen, obično
duži vremenski period) koje bi nam egzaktno pokazale podatke, na to pitanje
jedino možemo dati najbolju procjenu, zasnovanu na prethodnim iskustvima s
virusima. „Ukoliko bi imunost na SARS-CoV-2 infekciju nakon preboljele
infekcije trajala kratko u većine konvalescenata, recimo kraće od godinu dana,
opasnost se, naravno, krije u mogućnosti da se imunost i nakon vakcinacije ne
zadrži dovoljno dugo“, kaže Trobonjača.
To bi omogućilo
trajno kruženje virusa u populaciji, odnosno kroz reinfekcije održavanje
epidemije i zahtijevalo kampanje
vakcinacije svake godine. „U tom slučaju, držim da višestruko procijepljivanje
sa, primjerice, adenovirusnim vektorom, ne bi bilo moguće zbog imunosti koju bi
razvili protiv samog vektora i tom slučaju morale bi se primjenjivati vakcine
sa drugim nosačima kao što su lipidne nanočestice ili vakcine sa inaktiviranim
virusom koje se također razvijaju“, mišljenja je dr. Trobonjača.
Možemo se nadati da
neće biti masovna pojava, nego da će zahvatiti samo ograničen broj ljudi.
Trobonjača smatra da je pojava
reinfekcija zapravo rijetkost i da će većina ljudi razviti imunost koja će
trajati 2,3 ili više godina, kako nakon preboljele infekcije, tako i nakon vakcinacije.
„Reinfekcije su najvjerojatnije posljedice kombinacije virusnih promjena i
individualnih obilježja imunosne reaktivnosti u reinficiranih pojedinaca. No je
li stvarno tako, vrijeme će pokazati jer je u ovom trenutku to jako teško znati“,
zaključuje dr. Trobonjača.
Slučajevi
reinfekcije su prije izuzetak nego pravilo i moguće je da je reinfekcija
obilježena slabijom kliničkom slikom. No, kako sve više dokaza ide u smjeru da
i osobe bez karakteristične, jače kliničke slike mogu zaraziti druge, potrebno
je stalno naglašavati kako jednostavna metode, poput održavanja fizičke distance i nošenja maski mogu znatno
umanjiti rizik od inficiranja.
Update: nakon nekoliko slučajeva reinfekcija koje su imale težu kliničku sliku od prve infekcije i nakon smrtnog slučaja reinfekcije osobe u Nizozemskoj, stručnjaci sve više smatraju da ovo nije zanemariv i sporadičan problem, da je imunitet na COVID-19 nedovoljno dug i da je prevencija zaraze ključna. To također znači da pokušaji stvaranja kolektivnog imuniteta nisu racionalni.
Tekst je prvi put objavljen u septembru 2020. na Glas Amerike.

Primjedbe
Objavi komentar