Curenje cerebrospinalne tekućine nakon brisa za PCR test: da dogodilo se. I nije razlog da se bojite

Uzimanje brisa za PCR, Izvor: Mayo klinika 

Nazalni bris (preciznije nazofaringealni bris) koji se koristi za uzimanje uzorka pri PCR testiranju na COVID-19 nije mačiji kašalj. Kažu, ako vam oči ne zasuze, nije dobro urađen. Par sekundi neugodnosti i čudnog osjećaja.

Da, štapić kojim se uzima uzorak osoba koja ga uzima mora duboko gurnuti kroz nosnicu. Vrlo brzo nakon što se počelo pričati o ovom testiranju i uzimanju uzorka, javile su se se viralne netačne vijesti i priče da se na ovaj način može oštetiti barijera mozak-krv i oštetiti mozak. Anatomija mozga i moždanih komora ipak nije toliko fragilna i nježna i nije moguće da se napravi rupa u membrani - moždanoj ovojnici preko koje će iscuriti cerebrospinalna tekućina i komadi mozga.

No, nedavno je ova priča ponovo postala aktuelna i opet se dijele poruke kako je uzimanje brisa za PCR opasno. Naime, prije nekoliko dana je u JAMA Otolaringology Head & Neck Surgery izašao rad-opservacija slučaja kada je kod žene kojoj je rađen bris došlo do curenja cerebrospinalne tekućine. 40-godišnja žena iz savezne države Iowa je morala uraditi PCR test kako bi mogla ići na operaciju hernije. Ubrzo nakon uzimanja brisa, dobila je glavobolju, mučninu, povraćanje te je došlo do curenja bistre vodenaste tekućine sa strane nosa na mjestu odakle je uziman bris.

Dake, treba obratiti pažnju da se ovdje radi o studiji slučaje, izuzetku a ne pravilu.

Zbog čega je došlo do ovoga?

Pacijentica je imala prije toga nedijagnosticirano stanje, jednu vrstu defekta koja se u medicinskim leksikonima zove encefalokela. Neke encefalokele nastaju usljed nepotpunog zatvaranje lobanje još u embrionalnom razvoju.Oko 50% djece s encefalokelom imaju neke prirođene mane, a uz defekt se pojavljuje i hidrocefalus. Međutim, kod pacijentice opisane u radu u JAMA, stvar je bila malo drugačija. 

Pacijentica je prije dvadesetak godina imala operaciju polipa, a istovremeno je imala i povišen intrakranijalni pritisak - povišen pritisak fluida koji zovemo intracerebralna tekućina, a koja se nalazi oko mozga i čija je funkcija da amortizira udarce i štiti mozak. Ova dva stanja u kombinaciji su dovela do stvaranja tog malog defekta kojeg zovemo encefalokela. Radi se o protruziji moždanog tkiva i ovojnica kroz otvor na lobanji u vidu vrećice.  

Kod pacijentice je defekt nastao na gornjoj unutrašnjoj površini nosa, kao jedna mala vrećica, cista gdje je dio anatomije mozga "propao" u područje nosa. Ne nemojte ovo zamišljati kao dio velikog mozga koji viri negdje u unutrašnjosti nosne šupljine - radilo se o sasvim malom djeliću anatomije mozga, koje je također okruženo cerebrospinalnom tekućinom.

Ova encefalokela je oštećena onda kada je ženi uzet bris i iz nje je krenulo curenje cerebrospinalnog likvora. 

Ovdje je udjela imala i tehnika uzimanja brisa - u radu se navodi da je i nepravilna tehnika uzimanja uzorka s "plafona" nosne šupljine umjesto s "poda" uzrokovala oštećenje encefalokela i da bi bilo koji defekt koji možda postoji kod osoba, a ne znamo za njega također bio rizičan. 

Dakle, radilo se o nesretnim okolnostima anatomskog defekta za koji niko nije znao i loše tehnike uzimanja brisa. Inače, ako ne postoji defekt, ni ova tehnika ne bi trebala prouzročiti oštećenja, ali stručnjaci savjetuju da se ona ne primjenjuje nego da se radi bris s donjeg dijela nazalne šupljine. 

"Ispravna tehnika koja prati dno nosa izuzetno je sigurna i neće uzrokovati traumu baze lubanje.", rekao je jedan od koautura rada, Jarrett E. Walsh za Forbes.