Quantum of Science

I šta je sa kipićima Oskar? Oni se danas prave od legure zvane britanijum . To je legura kositra (93%), antimona (5%) i bakra (2%).  Zlato (Au, redni broj u PSE 79) kojim su kipići pozlaćeni je visoke kvalitete - radi se o 24-karatnom zlatu, što će reći da se radi o ČISTOM zlatu.   22-karatno zlato je 91.6% zlato - ima 22 dijela zlata (22/24) i ostalo su drugi metali u leguri. 18-karatno zlato je legura koju čini 75% zlata (18/24), a 14-karatno zlato je legura od 58.3% zlata i ostatak čine drugi metali.  Metali koji se najčešće dodaju u zlato jesu srebro i bakar.  Zlato je dozvoljeno kao dodatak hrani pod šifrom E175 Codex Alimentarius i obično je 22-karatno. To zlato služi za faliranje - serviranje jela poput tartufi sa zlatom, šampanjca sa zlatom, čokolade i sladoleda sa zlatom.  Iako je sada britanijum legura metala standard za Oskar trofeje već nekoliko decenija, nije uvijek bilo tako. Kipići predstavljeni na prvoj ceremoniji dodjele Oskara, privatnoj večeri 16. maja

Iz teksta koji je Klix objavio vezano za detekciju novog tipa kvarka - tetrakvarka, čini mi se da saznajevo dvije stvari - novinari Klixa ne znaju da je sasvim OK napisati "kvark", pa uporno pišu "quark", što, samo po sebi nije veliki grijeh, ali ne govorimo niti pišemo boson, electron i sl. pa ne trebamo pisati ni quark.  Osim toga, ja iz teksta vidim da novinari Klixa ne znaju da tetrakvark nije ništa nepoznato svijetu nauke. Prošle godine smo imali otkriće pentakvarka i to je bilo nešto sasvim neočekivano. Ali, ovo što su naučnici u Fermilab otkrili samo je novi tip već poznate kompozitne čestice tetrakvark, čestice koja se sastoji od 4 kvarka, subatomskih čestica sa polovičnim spinom. Gledano istorijski, naučnici su nekoliko puta izvijestili o čestici koja je kandidat za tetrakvark (2003., 2004. 2007., 2009.), međutim, tek je 2013. detektovana čestica za koju se pokazalo da je zaista tetrakvark (japansko-kineski eksperiment BESII). Zatim je CERN u s

Homepatija je prevara. Da utvrdimo to, moramo virnuti šta je to homepatija i koji su njeni principi (tj. odsustvo principa).  Načelo homeopatije, koje je ustanovio Samuel Hahnemann, glasi " similia similibus curentur " -"slično se sličnim liječi", nije ništa drugo nego " similia similibus gaudet "- slično se sličnom raduje. U staro doba, kada su ljudi živjeli u totalitetu svijeta mita, bez nauke i filozofije, ti ljudi su se razbolijevali. Nisu znali kako sebi pomoći, pa su tražili "znake" u prirodi. Ako neka biljka ima žut cvijet ili sok kada se ubere, ta je biljka mogla bit dobra za žuč. Ili, ako je gorka, isto bi mogla biti dobra za žuč. Ako je plod neke biljke crven, mogao bi biti dobar za krv. Ako imate povraćanje, uzmete nešto što izaziva povraćanje kod zdravih ljudi. Ako imate proljev, onda...ok, shvatili ste. Većina homeopatskih pripravaka nije ništa drugo do obična zašećerena vodica - placebo, bez aktivnih tvari. Home

Naučnici se nadaju kako će za 2 godine početi testiranje tehnologije - na ljudima - nanočestica koje ubijaju stanice raka. Nemogućnost da se hirurškim zahvatom u potpunosti otklone stanice tumora prečesto ima letalan ishod - bolest se vraća, zaostale stanice tumora se krvotokom šire po organizmu u izazivaju metastaze.  nanočestice, izvor Rice Univeristy U časopisu Nature Nanotechnology u februaru 2016. objavljen je rad u kojem je opisana tehnologija koja koristi nano-mjehuriće. Ove nanočestice eksplodiraju unutar stanica tumora i tako razaraju isključivo tumor, ali ne i zdrave stanice. Dmitri Lapotko, jedan od pionira i  vodećih stručnjaka na polju biomedicinske nanotehnologije, i njegove kolege iz kalifornijske biotehnološke kompanije Masimo (Irvine) su uspjeli da ubace nanočestice zlata u miševe koji su imali tumore prije operacije. Ove čestice zlata su na svojoj površini imale antitijela specifična za tumor. Dmitri Lapotko, izvor: Rice University, by J

Čak i oni koji ne vole žanr vestern filmove niti su filmofili, znaju za Obračun kod O.K. Korala, film iz 1957. u kojem glume Burt Lancaster (Wyatt Earp) i Kirk Douglas (Doc Holliday). Oni bolje upućeni znaju da se film zasniva na stvarnom događaju - pucnjavi koja je trajala 30 sekundi, u kojoj je ispaljeno 30 metaka, a odvila se za u gradiću Tombstone u Arizoni, 26. oktobra 1881.  Zašto na blogu o nauci pisati o obračunu kod O.K. korala? Budite strpljivi, nastavite čitati i naučite nešto.  Ovaj obračun između frontier marshals i grupe kauboja koji se nisu htjeli pokoriti zakonima imao je dalekog odjeka na savremenu istoriju SAD. To je već period one istorije Divljeg zapada, kada je on gubio svoju divljinu i kada su se počeli sprovoditi zakoni. Kauboji su sve manje bili usamljenici koji su imali povremene nadničarske poslove čuvanje stoke, a sve više su se pod tim nazivom podrazumijevali razni vjetropiri, kabadahije, ljudi kojima nije odgovaralo uvođenje države prava i zak

Izvor:   Wake Forest Institute for Regenerative Medicine                             3D printani organi će jednog (dalekog) dana pomoći ljudima kojima treba transplantacija. Danas, 3D tehnologija printanja može stvarati samo male uzorke, koji su nedovoljno kompleksne strukture, uprkos tome što 3D printing može proizvesti neke zaista kompleksne i neobične forme, ali to, očigledno, nije dovoljno dobro za biotehnologiju. Problem leži u činjenici što veći 3D isprintani uzorci ili gube oblik ili odumiru usljed toga što hranljive materije ne mogu prodrijeti ravnomjerno u sve dijelove printanog organa.  Međutim, u časopisu Nature Biotechnology objavljen je rad koji opisuje proces stvaranje 3D printanog organa kod kojeg su uspješno savladane poteškoće i slabe strane ove tehnologije. Na Wake Forest Institute for Regenerative Medicine u Winston-Salem, Sjeverna Karolina, uspjeli su uzgojiti  vanjsko uho, veličine uha odrasog čovjeka:  Izvor: Nature Biotechnology Takođe

Biljke broje do pet. Ok, ne sve, samo mesožderke. Naučnici sa Max Planck Institute for Biophysical Chemistry i sa University of  Würzburg u Njemačkoj nisu imali preča posla nego da posmatraju reakcije biljke mesožderke Dionaea muscipula , imitirajući dodir njenih žrtvi.  Rad je objavljen u Current Biology , u januaru 2016.  Image source: Biosphoto Otkrili su da ova biljka "broji" impulse prije nego što zatvori svoje modifikovane listove,  pomoću kojih lovi insekte  i prije nego što počne lučiti enzimi za varenje. Naučnici su utvrdili da nakon dva impulsa ova biljka počinje zatvarati listove, nakon tri impulsa listovi su čvrsto zatvoreni, dok nakon petog imupsla, biljka počinje lučiti probavne enzime koji razlažu žtrvu.                                    Drugi impuls pokreće signalni odgovor koji se događa preko jasmonske kiseline, masne kiseline sa 12 atoma ugljika, a koja služi kao signalna molekula-okidač za zatvaranje listova. Međutim, mnogo više j

Primijetila sam da naši ljudi sve ove crne i sive ptičurine - gavrane, vrane, čavke i sl. uvijek zovu "gavrani". Također, primijetila sam da Zemaljski muzej može biti otvoren koliko hoće, ljudi tamo dolaze, malo protegnu noge, zadrže se kod šarenih ptica, leptira i malo pogledaju supove, jer su najveći, i ne obraćaju pažnju na nazive onih ptica koje viđaju svaki dan. Najveći razlog za to je neka vrsta našeg zgražavanje nad ovim pticama - nemaju neke naročito vibrantne boje, hrane se đubretom i lešinama te se, kroz mitologiju, baš kao i crne mačke, povezuje sa "mračnim silama". Ipak, književnost i pop kultura su se pobrinule da ove životinje steknu kultno mjesto - E.A. Poe sa  poemom Raven, film The Crow, zatim "vrane" iz GoT, gavran iz crtanog filma "Uspavana ljepotica" i tako dalje. Dopisujte sami.  Kako više vrane ne biste zvali gavrani, evo kratkog vodiča. Prvo, u Evropi, uz čovjekova naselja nalazimo dvije vrste vrane - jedna j

Izvor: Nature.com Well, well, well...opet ustali protivnici vakcina i GMO. Glavni argument u njihovim lamentiranjima i pljuvanjima po nauci su Mengele i A-bomba ("pogledajte šta nam nauka čini!"). Njima sam se već   bavila ovih dana . Sad hoću da dam uputstva za čitanje svojih postova. Pisanje nastaje nastaje jedino iz kvalitetnog čitanja i stalne vježbe pisanja. Mislim dobro pisanje. Može neko pisati, a da ništa ne čita, ali obično piše kao dvanaestogodišnje dijete.To su oni što im je učiteljica govorila da ljupko pišu kad su bili mali, pa se nisu dalje makli od stila pisanja za učiteljicu. Ali, obično upravo takvi sebi nekako uvrte u glavu da jako dobro pišu pa onda krenu terorizirati pošten svijet svojim aktovima pisanja.  Ja moram mnogo čitati da bih pisala o nauci. Primarna literatura su mi časopisi Nature i Science , na koje sam pretplaćana i koji mi uredno dolaze u sanduče, mada ih ja čitam online srijedom navečer. Da ne shvatite pogrešn

Do sada se mislilo da se samo na DNK pojavljuju epigenetičke promjene. Međutim, nova studija koju su radili naučnici sa University of Chichago i Tel Aviv University, objavljena u časopisu Nature ovog februara, pokazala je kako zapravo RNK ima centralnu ulogu u epigenetičkoj regulaciji.  Svjesna sam toga da ljudi koji nisu iz branše ne razumiju baš tačno šta je to DNK, a šta RNK, pa ću samo nakratko skrenuti u jedno vrlo kratko i površno objašnjenje - DNK je ona velika molekula u obliku dvostruke spirale koja čini hromosome i nalazi se isključivo u jedru stnaice. Da bi DNK, koja nikad ne izlazi iz jedra, mogla dirigovati sintezu bjelančevina, mora postojati neki medijator, "glasnik" između nje i aminokiselina koje grade bjelančevina. Taj medijator je nešto manja molekula RNK, koja ima oblik jednostruke spirale. RNK se prepiše sa DNK, ide van jedra, na organelama zvanim ribosomi "čeka" jednu drugu vrstu RNK, koja nosi aminokiselinu, te dvije RNK se spoj