Quantum of Science

Kombinacija stariji otac-mlađa majka je dominantna kombinacija stotinama hiljada godina. Muškarci su u prosjeku postajali roditelji  7 godina kasnije nego žene u posljednjih 250 000 godina. Istraživači su koristili mutacije DNK koje roditelji prenose na svoju djecu kako bi otkrili da je prosječna dob začeća za žene bila 23,2 godine i 30,7 godina za muškarce. Razlozi mogu biti biološki - muškarci mogu imati djecu kasnije u životu nego žene - ili mogu uključivati društvene faktore, poput činjenice da neka društva vrše pritisak na muškarce da izgrade svoj status prije nego što postanu očevi. Nije neobično ni da se njeguje izgled tako da muškarci izgledaju starije i zrelije, a žene mlađe - recimo salt&pepper look kod muškaraca.  Rad je izašao u januaru 2023. u Science Advances pod naslovom " Human generation times across the past 250,000 years ". Neobičnost ovog novog nalaza, koji doduše, i nije neočekivan, ogleda se u tome što su naučnici mogli ići dalje u prošlost - pretho...

Willendorfska Venera, mala figurina koja predstavlja ženu i navjerovatnije je povezana s kultom plodnosti, ima neke svoje tajne. Materijal od kojeg je izrađena nije karakterističan za mjesto gdje je pronađena. Gotovo 11 cm visoka figurica iz Willendorfa jedan je od najvažnijih primjera rane umjetnosti u Evropi. Izrađen je od stijene zvane "oolit" koja se ne nalazi u Willendorfu ili oko njega. Istraživački tim predvođen antropologom Gerhardom Weberom s Univerziteta u Beču i dvojicom geologa, Alexanderom Lukenederom i Mathiasom Harzhauserom, kao i istoričarem praistorije Walpurgom Antl-Weiserom iz Prirodoslovnog muzeja u Beču, sada je otkrio, uz pomoć tomografa visoke rezolucije slike, da materijal od kojeg je isklesana Venera vjerovatno dolazi iz sjeverne Italije. To baca novo svjetlo na mobilnost prvih modernih ljudi južno i sjeverno od Alpa. Rezultati se trenutno pojavljuju u naučnim izvještajima. Weber je upotrijebio novu metodu za ispitivanje njene unutrašnjosti: mikrokomp...

Ovo ste vjerovatno već pročitali u mainstream medijima - kosti pronađene u izraelskom kamenolomu pripadaju grani jednoj grani našeg roda Homo i evolucijski su nam bliske, a stare su između 120.000 i 140.000 godina. No još nemaju imena - onog naučnog. Antropolozi s Hebrejskog univerziteta u Jeruzalemu i Univerziteta Tel Aviv godinama su analizirali fragmente lubanje, kosti donje čeljusti i zub otkrivene 2010. godine u Nesher Ramli, jugoistočno od Tel Aviva. Izraelski fosili nagovještavaju da je prethodno nepoznata skupina hominina, za koju se pretpostavljalo da su izravni preci neandertalaca, možda dominirala Levantom i živjela zajedno s Homo sapiens . Ono što je također privuklo pažnju antropologa ove godine, jeste i jedno staro-novo otkriće iz Kine. Naučnici su proučavali izuzetno dobro očuvanu drevnu ljudsku lubanju pronađenu u Kini 1930-ih kontroverzno su je klasificirali kao novu vrstu - nazvanu Zmajev čovjek (Dragon man). Ali ove kineske zmajske hominine bi mogle biti još bliže ...

Ljudska bedrena kost od koje je napravlje duvački instrument, Credit: Wiltshire Museum Praistorijski ljudi čuvali su kosti svojih rođaka i prijatelja generacijama kao relikvije. I koristili ih. Ljudi koji su u praistoriji, u bronzanom dobu, naseljavali Britaniju modificirali su ljudske kosti u svojim zajednicama i držali su te relikte pri ruci, često čuvajući dijelove kostura decenijama nakon smrti te osoba, kaže analiza artefakata s desetak praistorijskih nalazišta, objavljena u časopisu Antiquity od Cambridge University Press. "Smrt nije kraj", početak je naslova ovog rada, a to je ovdje i bukvalno - neke ljudske kosti su obrađene da služe kao duvački instrumenti. Thomas Booth i Joanna Brück, s Univerziteta u Bristolu u Velikoj Britaniji, istraživali su radiokarbonske datume za 54 ljudskih i životinjskih kostiju, ugljen i jednu ljusku lješnjaka koji su prikupljeni na britanskim arheološkim nalazištima, a datiraju iz 2500. do 600. godine prije nove ere. Smatra se da su svi p...

Obično govorimo o migracijama s aspekta evropske civilizacije i kretanjima unutar afričko-evroazijskog područja, dok vrlo malo govorimo o migracijama i populacijama Novog Svijeta. Često zamišljamo da su veliki gradovi civilizacija Inka, Maja i Asteka bili distinktne populacije, ali se u radu, objavljenom u maju 2020 u Cell , pod naslovom   " Paleogenomic Reconstruction of the Deep Population History of the Andes" pokazuje kosmopolitska priroda nekih velikih drevnih gradova južnoameričkih civilizacija Inka i Tiwanaku. Dijete koje je žrtvovano prije nekih 500 godina u planinama južnih Anda vjerojatno je došlo  iz područja koje je hiljadama kilometara dalje prema sjeveru, što je znak da je starosjedilačko stanovništvo Anda migriralo daleko i široko duž zapadnog ruba Južne Amerike. Nathan Nakatsuka s medicinskog fakulteta Harvard u Bostonu, Massachusetts, i njegov tim analizirali su DNK od 89 pojedinaca koji su živjeli prije 500 do 9000 godina u sadašnjem Peruu...

Homo antecessor, rekonstrukcija, source: JAVIER TRUEBA Enigmatični hominin Homo antecessor pronašao je svoje mjesto u našem porodičnom stablu zahvaljujući proteinima starim 800 000 godina u fosilnim zubima. Naučnici su koristili masenu spektrometriju za analizu uzorka cakline molara koji je pronađen u španskoj pećini Gran Dolina. Zub otkriva da je H. antecessor bio bliski rođak posljednjeg zajedničkog pretka ljudi, neandertalaca i Denisovanaca.  Fizičke osobine H. antecesora zbunjivale su antropologe dugo vremena, a nisu imali dovoljno podataka da ih povežu s nekim drugim homininama. Imao je velike zube kao i primitivniji pripadnici našeg roda kao što je H. erectus , ali njegov je oblik lica nevjerojatno sličan onome kod modernih ljudi. Neki su tvrdili da je mogao biti posljednji zajednički predak neandertalaca, denisovanaca i H. sapiensa . Drugi tvrde da je zapravo neka podvrsta Homo erectus . Međutim, ovo nije bio lagan poduhvat. Zlatni standard određivan...

Nova istraživanja otkrivaju nove, iznenađujuće momente u istoriji ljudskog roda i evoluciji naše vrste. Mislili smo da smo da imamo samo jednog bliskog rođaka - neandertalca, a onda se otkrilo da su se u spilji u Sibiru, nazvanoj Denisova, krili ostaci sestrinske grane roda Homo - denisovci, koji su bliski, ali ne baš potpuno jednaki neandertalcima. Također, sve više je zastupnika mišljenja kako je naša vrsta - Homo sapiens sapiens ili Homo sapiens recens, kako koja literatura kaže, zapravo mnogo bliža i neandertalcima i denisovcima nego što smo to mislili i da smo mi zapravo podrvrste vrste Homo sapiens . Ali, izuzetno mjesto u razumijevanju evolucije naše vrste i antropologiji imaju neke nešto primitivnije grane, možda bliže Homo erectusu , koje smo počeli pronalaziti, a koje su također pripadnici roda Homo . Takve su, primjerice, nedavno otkriveni Homo naledi te patuljasta vrsta koju su naučnici i mediji od milja nazvali "hobiti!, a čiji je naučni naziv Homo ...

Lobanja drevne žene iz Rumunije pokazuje zube koji se preklapaju (lijevo). Muškarac iz bronzanog doba iz Austrije, nešto mlađi nalaz , imao je overbite (desno). Izvor: D. E. BLASI I DR., Science , 363, 1192 (2019) Grupa fonema zvanih labiodentali ili zubnousnenici obuhvata dva glasa - f i v. Da li ste možda znali da ljudski rod ne bi mogao izgovarati ove glasove da nismo prešli na mekanu hranu, što je bio "izum" koji se razvio nakon prelaska sa lovačko-skupljačkog načina života na sjedilački, kada smo počeli uzgajati žitarice? Godine 1985. lingvista Charles Hockett predložio je da su se labiodentali mogli razviti kada je smo u prehranu uključili mekšu hranu i udaljili se od lova i skupljanja, usvojivši poljoprivredu i - nešto poslije - preradu hrane, poput mljevenja. Počeli smo jesti tijesto, kaše, čorbe...Ipak, ova hipoteza nije bila nešto prihvaćena sve dok grupa doktoranata nije pokušala da malo više istraži tu mogućnost. Damián Blasi i Steven Moran sa Un...

Izvor: Pixabay Boja kože se nasljeđuje preko niza gena - dakle, u pitanju je poligenska osobina, a postoji i velika varijabilnost ove osobine, kako kod crnaca, tako i kod bijelaca. Međutim, u području Latinske Amerike ta varijabilnost je naročito izražena - od vrlo tamne kože, pa sve do prilično svijetlih tonova. Laički, mogli bismo zaključiti da je to zbog miješanja Evropejaca sa nativnim stanovnicima i crncima, te da je svijetla koa porijeklom od Evropskih doseljenika.  To je čak i korijen diskriminacije ljudi po boji kože - oni stanovnici Južne Amerike koji imaju svjetliju put su u boljem položaju jer se vijekovima smatra kako je to znak da su porijekom od Evropljana, dok za one sa tamnijom kožom važi da su porijekom od Afrikanaca i nativnih stanovnika.  Već se u jednoj studiji pokazalo kako je tamna koža zapravo evolutivno novija osobina , da se razvila kasnije, ali u novom radu u Nature Communications , pod naslovom " A GWAS in Latin Americans highlights...

Kopija fragmenta X žene i kojeg je ekstrahirana mDNK denisovaca Sklapamo komad po komad, kost po kost šta su to bili naši rođaci, denisovci. Po prvi put je identificiran fragement lobanje jednog denisovca  - prijašnji nalazi su se oslanjali na fragmente kosti malog prsta jedne mlade individue  (Denisova 3 ili "X žena")  iz koje će tim antropologa  Svante Pääboa   ekstrahirati mitohondrijalnu DNK - koja će pokazati da se radi o jednom drugačijem pripadniku roda Homo . Poslije je nađen jedan zub (Denisova 4) te još nekoliko fragmenata. Zapravo, sve što znamo o ovom čovjeku znamo iz mrvica fragmenata. Pri tome je fragment Denisova 3 uništen radi ekstrakcije mDNK. Upravo stoga je još jedan fragment - i to kosti glave - iznimno značajan. Identificirani su fragmenti svega 4 individue i to iz jedne pećine - pećine Denisova - u Sibiru. Ulaz u pećinu Denisova i jedan od pokušaja rekonstrukcije denisovca Analize su pokazala da se ova grana roda H...

"Tollundski čovjek" Već sam u tekstu o mumijama spominjala "tijela iz treseta" ("bog bodies"), mumificirana tijela koje su svojstva tresetnog tla - kisela pH vrijednost sredine i nedostatak kisika - prirodno sačuvala. Najpoznatija ovakva mumija je "Tollundski čovjek" iz željeznog doba, stara oko 2300  godina, pronađena na teritoriji Danske,  a danas se čuva u muzeju Silkelborg. Sve ove mumije pružaju nevjerovatne arheološke i antropološke podatke te su nevjerovatno važne za razumijevanje praistorije.  Ostaci ljudi otkriveni u evropskim tresetima često pokazuju znakove strašne nasilne smrti. Naime, tragovi na njihovim tijelima pokazuju da su bili zadavljeni, obješeni, izbodeni ili da su im glave odrubljene. Njihovi završni trenuci bili su veoma bolni - ili su bar tako donedavno mislili naučnici. Sam Tollundski čovjek je bio ili obješen ili zadavljen.  Studija, objavljena u Oxford Journal of Archaeology  pod nazivom " To...

Pravi kavijar Moglo bi se reći da su predhistorijski stanovnici Evrope živjeli na visokoj nozi - jeli su kavijar. Nalazi sa područja Brandenburga u Njemačkoj  su analizirani i pokazalo se da su se u drevnoj grnčariji nekada spremala i riblja jaja. Sve ovo je objavljeno u radu pod nazivom " Fine Endmesolithic fish caviar meal discovered by proteomics in foodcrusts from archaeological site Friesack 4 (Brandenburg, Germany) " u časopisu PLoS ONE.  Drevna grnčarija; izvor: A. Shevchenko  et al. PLoS ONE U grnčariji  koja datira 4000 godina p.n.e. naučnici sa Max Planck instituta za molekularnu i staničnu biologiju i genetiku su našli proteine koji najbolje odgovaraju proteinima ikre šarana ( Cyprinus carpio ) dok drugi proteini odgovaraju protenima ribljeg mesa. Vrlo je vjerovatno da su ovi drevni Evropljani kuhali riblju igru koju bi ponašli u ulovljenim ribama u nekoj vrsti riblje čorbe i to je za njih možda bila i neka delicija...

Skulptura Gal na umoru, Kapitolski muzej Drevni Kelti su imali mnogo neobičnih adeta, a jedan je, izgleda bio i to da balzamuju glave svojih neprijatelja.  Istoričar Diodor Sicilski iz 1. vijeka p.n.e. je opisao kako su Kelti bili lovci na glave te su odsijecali glave neprijatelja i stavljali ih oko vratova svojih konja, kao da su neka vrsta lovnog trofeja. Glave bi poslije balzamovali pomoću ulja cedra te bi te glave sa ponosom pokazivali pridošlicama. Kako bi testirali ovu tvrdnju Diodora Sicilskog i još nekih drugih rimskih istoričara poput Straba (tj. Strabona, "Razrookog"),  Réjane Roure sa Univerziteta Paul Valéry, Montpellier u Francuskoj i njegove kolege su analizirali fragmente lobanjskih kostiju nađenih na nalazištu Le Cailar na jugu Francuske. Fragmenti lobanjski kostiju su pronađeni uz raznu opremu, a datiraju iz otprilike 3. vijeka p.n.e. Hemijske analize su pokazale kako je na ovim fragmentima bilo ostataka biljnih smola i ulja. Također...

Radeći tekst za  o neandertalcima ,  upitala sam dr. Ivora Jankovića sa Instituta za antropologiju u Zagrebu da mi objasni kako danas treba posmatrati ove homine - kao vrstu, kako smo mi učili na fakutetu, ili kao podvrstu naše vrste, kako se sve ćešće spominje u naučnim krugovima. Pitanje taksonomske pripadnosti neandertalaca je kompleksno, ali sekvencioniranje genoma neandertalaca i veliki pomaci u genetičkoj antropologiji, posebno radovi dr  Svante Pääboa i tima oko njega  te niz prethodnih radova antropologa poput Freda H. Smitha,  Erika Trinkausa i Guntera Bräuera pružaju drugačiju sliku neandertalaca. Kako u tekstu za VoA nije bilo dovoljno prostora za sve ovo, ovdje prenosim ono što mi je dr Janković napisao u mailu. Autor dr Ivor Janković, Institut za antropologiju, Zagreb Neandertalci su izazivali pažnju znanstvenika, ali i javnosti još od vremena kad su po prvi puta prepoznati njihovi kosturni ostaci, još davne 1856. godine, na nalaz...