Enigmatični hominin našao svoje mjesto na filogenetskom stablu
![]() |
| Homo antecessor, rekonstrukcija, source: JAVIER TRUEBA |
Enigmatični hominin Homo antecessor pronašao je svoje mjesto u našem porodičnom stablu zahvaljujući proteinima starim 800 000 godina u fosilnim zubima. Naučnici su koristili masenu spektrometriju za analizu uzorka cakline molara koji je pronađen u španskoj pećini Gran Dolina. Zub otkriva da je H. antecessor bio bliski rođak posljednjeg zajedničkog pretka ljudi, neandertalaca i Denisovanaca.
Fizičke osobine H. antecesora zbunjivale su antropologe dugo vremena, a nisu imali dovoljno podataka da ih povežu s nekim drugim homininama. Imao je velike zube kao i primitivniji pripadnici našeg roda kao što je H. erectus, ali njegov je oblik lica nevjerojatno sličan onome kod modernih ljudi. Neki su tvrdili da je mogao biti posljednji zajednički predak neandertalaca, denisovanaca i H. sapiensa. Drugi tvrde da je zapravo neka podvrsta Homo erectus.
Međutim, ovo nije bio lagan poduhvat. Zlatni standard određivanja filogenetskih odnosa tj. gdje koja vrsta pripada u "porodičnom stablu" jesu DNK testovi iz ostataka. Ali, DNK nije toliko stabilna molekula - ona vremenom degradira i genetička sekvenca postaje nečitljiva. Zato ne bismo mogli stvoriti dinosaure iz njihove DNK u fosilima.
U radu, objavljenom u Nature pod naslovom "The Dental Proteome of Homo antecessor", tim genetičara Enrica Cappelinnija s Univerziteta u Kopenhagenu identificirao je sekvence sedam proteina, uključujući i jednu sekvencu specifičnu za Y-hromosom, što znači da ostaci pripadaju muškarcu. Potom su ove sekvence poredili s onima kod neandertalca, denisovaca i modernih ljudi. Ovi proteini su sugerirali da je vrsta bliska zajedničkom pretku spomenuta tri hominina.
Zapravo, ovo je jedan od rijetkih slučajeva da se određivanje filogenetskih odnosa zasnivalo na analizi proteina, a ne na analizi DNK.

Primjedbe
Objavi komentar