Quantum of Science

Bubonska kuga, ruke bolesnika, izvor CDC Što pametan krije, time se budala hvali. Pa se tako neki univerzitetski profesori hvale kako im djeca nisu vakcinisana. Eto, mi smo svi budale što dižemo graju oko toga, jer, ko biva, možda jeste bolje.  Omalovažavanje nauke je tipičan diskurs ovog predapokaliptičnog doba. Naučnici su poput one mitske proročice Kasandre, koja je govorila o padu Troje, a niko je nije fermo. Zašto se to dešava? Pa jednostvano, urednici nekakvog polutrač žurnala gurnu inferiornu izjavu jedne pogubljene žene iz prostora sitnih slova, na naslovnicu, gdje su slova prilično velika. I ne može proći da se to ne vidi. To što jedna žena lupeta ko Maksim po diviziji, sad je postalo bolje vidljivo, jer naslov i naslovnice kriče - svi oni koji su upoznati sa diskursnom analizom teksta, znaju da su ova mjesta jake pozicije u tekstu i da se "lijepe za oči". Naravno, na tviteru mi je rečeno da je to posao ovakvih medija. Jeste. Imaju pravo azre to da rade

Image: adapted for Science by C. Bickel Oni koji nešto čitaju o nuklearnoj fuziji znaju šta je tokamak - uređaj  "oblika amerilčke krofne" u kojem se kreće ionizirani gas tj. plazma, đavolski zagrijana kako bi se nukleusi hidrogena mogli spajati u teže nukleuse. Međutim, tokamak - krotitelji plazme ne daju baš rezultate kakve naučnici očekuju, pa je čovječanstvo još daleko od dobivanja fuzione energije.  Međutim, u Njemačkoj su napravili ponešto drugačiju komoru za "kroćenje plazme" - stelator. Mašina vrijedna milijardu dolara se zove Wendelstein 7-X (W7-X). Unutar ovog prstena, širine 16 m, nalazi se 50 magnetnih navoja, svaki ima po 6 tona. Izvana, stelarator izgleda vrlo čudno - izgleda kao neuređeni skup dijelova nabacanih po ogromnom metalnom prstenu, tj. izgleda ovako:  image source: Science Iznutra, kada se prikažu samo navoji superprovodnih magneta (to se tako kod nas kaže?), cijela stvar izgleda nešto sličnije tokamaku:

Crna kuga je u 14. vijeku (oko 1347.) praktično izbrisala stanovništvo Evrope - preko 50 miliona ljudi je umrlo u ovoj epidemiji. Bolest prenose buhe, koje obično žive na miševima i pacovima, ali i na drugim glodarima - vjevericama, prerijskim kučićima. Kontrola broja glodara je prvi nivo prevencije pojave epidemija bubonske kuge (pa sad razmislite malo o onim ogromnim pacovima na Grbavici i da li treba usvajati mace). Uzročnik bolesti je bakterija Yersinia pestis , koja u čovjekov organizam dospijeva nakon ugriza buhe. Inkubacija traje 3-7 dana, a na mjestu ugriza se razvije otok limfnih čvorova - "buboni", zbog čega je bolest dobila i naziv bubonska kuga. Inače, bubonska kuga je samo jedna od formi ove bolesti - postoje još i intestinalna te plućna kuga.  Ukoliko se ne dijagnosticira na vrijeme, bolest se brzo razvija i pacijenti umiru u roku od 48 sati nakon manifestacije simptoma. Prvi simptomi, osim oticanja limfniih čvorova, često podsjećaju na prehladu, dok

Image:NASA Prije izvjesnog broja postova nešto sam spominjala antimateriju, ali to je bilo vrlo konfuzno i zbrda-zdola, u kontekstu morph-shifting neutrina.  Danas ide čitav post namijenjen samo antimateriji. U udžbenicima obično piše kako postoje materija i energija. Materija je otprilike ono što nas može udariti, a da to možemo dotaći, a energija je je ono što nas može udariti, a ne možemo ga dotaći. Uglavnom, cijela fizika se vrti oko toga da spozna šta je to materija,  šta energija, a šta sila. Kada budemo znali šta je tačno sve od to troje, tada ćemo biti rahati. Sada, sklonimo ovu energiju i silu malo sa strane i pokušajmo se baviti samo materijom. Biće to teško, s obzirom na Plankovu, Einsteinovu i Schrodingerovu relaciju i biće teško jer one 4 sile - gravitaciona, elektromagnetna, slaba i jaka nuklearna sila mnogo toga rade sa materijom, ali hajde da se pretvaramo, iz didaktičkih razloga, da možemo posmatrati materiju bez energije i sile. Kada smo to ur

A sad speTakl. U udžbeniku Povijesti za 6. razred devetogodišnje škole (autori Sanja Cerovski i Nikola Lovrinović, udžbenik ima 10 recenzenata), stoji ovo: Eh, sad, nije moj resor da se bavim udžbenicima Povijesti, ali kad je u pitanju istorija/historija/povijest  nauke/znanosti, onda jeste.   Pogledajte tu strukturu rečenice: Stari Egipćani SU PRIDONIJELI RAZVOJU ASTROLOGIJE , sa naglaskom na "astrologija" (riječ je u boldu, znači, bitno). Ok, jesu Stari Egipćani gledali u zvijezde ne bi li predvidjeli budućnost, ali i poplave Nila. Svi stari narodi su imali svoje sisteme gledanja u nebeska tijela i razlozi za to nisu bili najnaučniji - predskazivanje sudbine i gatanja bili su u opisu poslova sveštenika. Nešto prije Starih Egipćana, u zvijezde su sa zigurata buljili Sumerani.  Posmatrajući zvijezde, bar zbog ovih predskazivanja sudbine i religijskih obreda, ljudi su nakon nekoliko hiljada godina nadošli na to da planete kruže oko zvijezda, da plane

Naša mala, plava planeta nastala je prije oko 4.5 milijardi godina, a prvi oblici života -autotrofne bakterije - su nastale prije 3.4 - 3.8 milijardi godina, prema analizama stromatolita i nekih drugih stijena. Stromatoliti su stijene koje se nalaze u plićacima Pacifika, a na kojima se nalazi biofilm sačinjen od cijanobakterija. Neki stromatoliti sadrže slojeve bakterija stare oko 3.4 milijardi godina te se ovi fosilni ostaci smatraju najstarijim čvrstim dokazima o postojanju života na Zemlji.  Tragovi na nekim stijenama upućuju na to da je život nastao prije 3.8 milijardi godina (period Arhej). Sada se ta granica još jednom pomjera. Unazad, još ranije. Život je nastao iz pakla. Iz Hada.  Novi dokazi sugeriraju kako je život stariji, čak 300 miliona godina stariji. Analiza minerala cirkona, najstarijeg minerala u Zemljinoj kori, kaže da postoje ostaci ugljika stari oko 4.1 milijardi godina, iz Hadskog eona (pridjev na -ski, ali je naziv eona). Rad je objavljen prije pardana

Udžbenici tandema Numić/Vidović su vrlo pristojni, ipak, ponekad im "proleti" nešto što mi zapadne za oči u negativnom smislu.  U njihovoj Biologiji za 6. razred devetogodišnje osnovne škole, u izdanju Bosanska riječ, Sarajevo/ Dječija knjiga Sarajevo u poglavlju koje govori o osobinama živih bića, našla sam ovu ilustraciju: Vjetar ljulja stabljiku kukuruza i to je sad, kao, kretanje živih bića. Vjetar pokreće i bačenu plastičnu kesu, pa ta kesa nije ovdje data kao primjer živog bića. Biljke se kreću - ali se kreću svojim rastomu vis i u dubinu, dok aktivnog kretanja kod viših biljaka gotovo i nema, ali to ne znači da biljke nisu žive. Niže biljke - neke jednostanične alge se mogu aktivno kretati kao plankton.  Već sam govorila o logičkim pogreškama, a ovdje imamo logičku pogrešku pretpostavke da je nešto živo zato što se kreće. Kamenje u Dolini smrti se kreće, da li to znači da je to kamenje živo?  Kamenje u Dolini smrti Također, padavine se kre

Internet, naročito društvene mreže, odavno su postali diseminator manipulacija i distorziranih argumenata. Jedan od najnovijih primjera koji kruži unaokolo jeste ovaj: Tačno je da se porodica Sackler obogatila na lijeku Oxycontin i da su 2015. godine ušli na Forbesovu listu kao 16. najbogatija porodica-klan sa 14 milijardi dolara, koliko vrijedi njihovo bogatstvo. Braća Sackler - Arthur, Mortimer i Raymond, su u početku, u kompaniji Purdue, proizvodili lijekove poput laksativa, a onda, krajem 80-tih su prešli na analgetike. Inače, Purdue su osnovali tako što su kupili jednu malenu farmaceutsku firmu iz New Yorka, koja je tih 50-tih godina bila praktično na koljenima. Zapravo, nakon smrti Arthura, Mortimer i Raymond su se okrenuli analgeticima koji su korišteni u Prvom svjetskom ratu - oxycontinu, s tim da su ovaj opioidni analgetik poboljšali tako što su napravili formulu koja ne dozvoljava aktivnoj supstanci da se sva odjednom oslobodi - tzv. "time-releas

Image source: BAO RESEARCH GROUP/STANFORD UNIVERSITY Protetske ruke više nisu novost. Ali jedina mana dosadašnjih, pa čak i onih high-tech, bio je-dodir. Nijedna ovakva ruka ne može nadoknaditi čulo dodira. Pacijenti nemaju osjećaj gdje im se ruka nalazi u prostoru niti bez posredstva čula vida  mogu odrediti kakav je objekat koji dodiruju. Upravo je rekonstrukcija čula dodira jedan od izazova projektovanja protetičkih pomagala budućnosti. Na Stanfordu su odlučili promijeniti istoriju protetike. Ljudsko čulo dodira je fini sistem koji prepoznaje i veoma mali pritisak kao taktilne senzacije te pomoću nervnih vlakana taj podražaj prenosi do mozga. Imitirati ovaj sistem nije nimalo jednostavno, ali inženjer hemije Zhenan Bao i inženjer elektrotehnike Benjamin C.K. Tee sa Stanforda su razvili Digital Tactile system (skraćeno: DiTact) koji bi prostetičkoj ruci dao "kožu" osjetljivu na dodire. Rad o DiTact je objavljen 16. oktobra ove godine u časopisu Scie

Image source: Gizmag/Shutterstock A sada, spremite se za nešto što zvuči kao prava naučna fantastika. Nije u pitanju ni mind download ni inteligentna mašina. Naučnici pokušavaju dobiti gorivo iz karbon-dioksida (  CO 2  ) pomoću Sunčeve svjetlosti. Karbon-dioksid nastaje pri disanju i pri sagorijevanju fosilnih goriva (disanje i gorenje su ista vrsta procesa, samo se reakcije odvijaju različitom brzinom). U praksi, uređaj koji bi karbon-dioksid pretvarao u gorivo, vršio bi proces fotosinteze. Naravno, još je prerano reći da bi ovaj uređaj ugrozio globalnu industriju nafte jer je pred vještačkom fotosintezom još dug put. Cijena ovog procesa je visoka i gorivo koje bi se dobilo na ovakav način cijenom u ovom trenutku ne bi bilo konkurentno cijenama nafte. Uređaj radi na temperaturama iznad 1000 stepeni Celzijusa, što zahtijeva upotrebu posebnih otpornih materijala. Ipak, mogućnost da se na ovakav način smanji udio karbon-dioksida u atmosferi, inspiriše naučnike da nastave