Vjetar pokreće živa bića (Biologija, 6. razred)

Udžbenici tandema Numić/Vidović su vrlo pristojni, ipak, ponekad im "proleti" nešto što mi zapadne za oči u negativnom smislu. 

U njihovoj Biologiji za 6. razred devetogodišnje osnovne škole, u izdanju Bosanska riječ, Sarajevo/ Dječija knjiga Sarajevo u poglavlju koje govori o osobinama živih bića, našla sam ovu ilustraciju:

Vjetar ljulja stabljiku kukuruza i to je sad, kao, kretanje živih bića. Vjetar pokreće i bačenu plastičnu kesu, pa ta kesa nije ovdje data kao primjer živog bića. Biljke se kreću - ali se kreću svojim rastomu vis i u dubinu, dok aktivnog kretanja kod viših biljaka gotovo i nema, ali to ne znači da biljke nisu žive. Niže biljke - neke jednostanične alge se mogu aktivno kretati kao plankton. 

Već sam govorila o logičkim pogreškama, a ovdje imamo logičku pogrešku pretpostavke da je nešto živo zato što se kreće. Kamenje u Dolini smrti se kreće, da li to znači da je to kamenje živo? 

Kamenje u Dolini smrti

Također, padavine se kreću, oblaci se kreću, lavina se kreće, erozija se kreće. Zemlja se obrće oko svoje ose i oko Sunca, a zajedno sa Suncem se kreće po našoj galaksiji. Dakle, imamo pred sobom primjer iz kojeg djeca mogu naučiti kako da razmišljaju nelogično, a nelogično razmišljanje vodi iracionalnom razmišljanju. I sve to na predmetu iz grupe prirodnih nauka. Sjajno! U udžbeniku nisu spomenuti organizmi koji vode pretežno sedentaran način života, poput koralja i spužvi, a koji se aktivno kreću samo u larvenom stadiju razvića.


!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Pri svemu tome, ja nikad u našim udžbenicima, u dijelu kada se govori o osobinama živih bića, nisam našla da je jedna od osnovnih osobina živih bića to da se prilagođavaju. Prilagođavanje/adaptacija je u osnovi evolucije, a u osnovi prolagođavanja se nalaze nasljedni mehanizmi. I tako, iz udžbenika u udžbenik, iz generacije u generaciju, iz prepisivanja u prepisivanje - ne naučimo djecu ono osnovno, krucijalno, ono što je srž života.

I ova knjiga nastavlja tradiciju tjeranja učenika da uče razvojne cikluse mahovina i paprati. Ti ciklusi su teški i studentima jer je potrebno razumjeti šta je to spolna, a šta bespolna generacija, kakva je hromosomska garnitura gametofita, a kakva sporofita ( je li n ili 2n broj hromosoma). Bez dubokog razumijevanja citologije i uz šta vezujemo haploidni, a uz šta diploidni broj hromosoma, učenje razvojnih ciklusa paprati se svodi na mučno bubetanje napamet. 

Već godinama sam ubijeđena da ovo iz udžbenika treba izbaciti - i u osnovnim školama i srednjim školama te se fokusirati da djeca pravilno znaju prepoznati paprati (nekoliko vrsta koje se mogu naći kod nas) i razumjeti ulogu paprati i mahovina u ekosistemu. Razlikovanje vrsta mahovina je veoma teško i znati tri karakteristične vrste koje su navedene u knjizi (maršancija, tresetna mahovina i vlasak) je sasvim dovoljno. Ne znam koliko je važno i korisno da dijete zapamti informaciju da je kod paprati sporofit razvijeniji nego gametofit, a kod mahovna gametofit razvijenije nego sporofit, šta je protalij i je li protalij spola ili bespolna generacija, naročito bez dubokog razumijevanja procesa mitoze i mejoze te strukture genetičjkog materijala.

U poglavlju o virusima (str. 53) ispod ilustracije virusa je napisano "Dna" - dvostruko nepravilno jer se naziv ovog jedinjenja mora pisati sa svim velikim slovima (riječ je o akronimu) i treba pisati "DNK", prema našem nazivu za ovo jedinjenje - dezoksiribonukleinska kiselina. Svako izgovaranje kao "de-en-a" je vulgarno i nepravilno. Može se izgovarati samo kao "de-en-ka" ili bar kao "di-en-ei" prema engleskim pravilima spelovanja.

DNK je ovdje samo nonšalantno spomenuta u ilustraciji (objašnjeno je da daje nasljedne upute za razmnožavanje virusa), ali se ne spominje u tekstu. Prema ovome, moglo bi se zaključiti da je DNK imaju samo virusi, a ne i druga živa bića. DNK nije spomenuta ni u malom rječniku pojmova na kraju knjige. Sve to je sramotno - djeca bi odmah, možda još u nižim razredima trebala naučiti da sva živa bića sadrže DNK, pa onda kasnije proširivati svoje znanje o toj fascinantnoj molekuli u starijim razredima. 

U ovoj knjizi ima i podataka iz istorije nauke - Robert Hooke, Alexander Fleming te dosta korisnih informacija koje povezuju nauku i svagodnevni život - za šta se koriste alge, o cvjetanju mora, o gljivama, penicilinu, o tome kako se antibioticima ne mogu liječiti virusna oboljenja, što je sjajno.

Kako sam vidjela još neke udžbenike biologije za 6. razred, došla sam do zaključka da je ovo najbolji dostupan udžbenik biologije za ovaj razred. Ipak, treba insistirati na poboljšanju sadržaja naših udžbenika i naročito treba insistirati na tome da djeca što ranije čuju pojmove poput DNK, stanica, fotosinteza, atom, molekula.