Quantum of Science

Vrijeme novogodišnjih praznika, te oba Božića je vrijeme koje nosi radost, pogotovo za najmlađe. Jedna tradicija je gotovo neizostavna – kićenje jelke. Naravno, to može biti i smrča, a ponegdje ovo drvce nazivaju i borom, no ipak je rijetkost da se kiti bor. Jelu i smrču možete lako razlikovati - jela ( Abies alba ) ima manje bodljikave, pljosnate iglice, s malim "u" na vrhu, dok smrča ( Picea abies ) starno bocka. E, šta je bolje uraditi – imati pravu ili plastičnu jelku? Prvo su nas učili da nikako nije dobro imati pravu jelku, jer time nestaje drveće iz prirode i uništavamo ekosisteme, što je sasvim tačno. Zato smo počeli s kupovinom plastičnih jelki. One imaju prednost što su dugotrajne, i što im se iglice ne osipaju. Ali, realno, jedna jelka dojadi i ofuca se, nikada se ne stane na jednoj plastičnog jelci, nego hoćemo veću, pa se to sve na kraju svede na bacanje stare plastične jelke i kupovinu nove. Ovo nikako nije održivo: time doprinosimo problemu plastičnog otpad...

Bez obzira na to da li za Novu godinu ima ili nema snijega, jedna konstanta oko ovog praznika je veoma bitna - jelka. Međutim, „jelka“ nije ono što mislite da jeste: to je tek skupna imenica kojom označavamo nekoliko vrsta četinara. Većina ljudi zapravo i ne razlikuje to drveće, ali koje god drvo bilo u pitanju, zajedničko im je specifičan smolast i svjež miris. Bor, jela i smrča su drveće koje obično kitimo za ovaj praznik. Između tri spomenuta drveta postoje veoma bitne razlike, ali laici uporno i bez imalo truda da nauče te razlike, sve označavaju jednim imenom. Zapravo, čak ni sam bor nije jedna vrsta, nego samo naziv za nekoliko vrsta iz roda borovi - Pinus . Sve ove biljke spadaju u porodicu borova, Pinaceae , ali se u mnogo čemu razlikuju. Recimo, jela je naziv za rod biljaka koji obuhvata oko 40 vrsta, a čiji je tipični predstavnik Abies alba . Ovo drvo ima piramidalni oblik, pljosnate iglice, koje imaju malo udubljenje na vrhu i šišarke koje su okrenute prema ...