Postovi

Prikazuju se postovi od siječanj, 2020

Novi koronavirus SARS-CoV-2

Slika
Krajem 2019. godine, ili još prezicnije 31. decembra 2019. zdravstvene institucije u Kini su prijavile nekoliko slučajeva upale pluća uzrokovanih nepoznatim virusom i o tome obavijestile Svjetsku zdravstvenu organizaciju.   Kineske medicinske institucije su kod novih slučajeva misteriozne bolesti uradile specifične testove na gripu, ptičiju gripu, SARS, MERS, adenovirus i druge uobičajene patogene koji uzorkuju respiratorne infekcije i isključili su ove viruse kao potencijalni uzrok. Sekvencioniranje genoma novog virusa pokazalo je kako ovaj novi virus spada u grupu koronavirusa, nazvanih tako jer na slikama specijanim mikroskopima izgleda kao da imaju „krunu“. Koronavirusi su uobičajeni i obično uzrokuju blage respiratorne simptome, poput kašlja ili curenja iz nosa te su česti uzročnici prehlada.  Danas znamo oko 7 koronavirusa koji inficiraju ljude. Međutim, neke vrste koronavirusa su mnogo opasnije. Takav je SARS, koji je zarazio više od 8000 ljudi, a bio odgovoran za

Ben Barres: magična istina glija

Slika
Ben Barres, Credit: Timothy Archibald Dugo vremena naučnici nisu razumjeli funkciju jedne posebne vrste stanica u nervnom sistemu, čestih u mozgu, a koje nisu neuroni. One se nalaze u mozgu i kičmenoj moždini i danas znamo da je to jedna vrsta "potpornog sistema mozga" te da postoji nekoliko tipova ovih stanica. Neke od njih stvaraju mijelin, drže neurone u mjestu, prenose hranljive tvari i uklanjaju patogene ili mrtve nervne stanice. Praktično, predstavljaju i čistače i "imuni sistem" mozga i kičmene moždine. Radise o glija stanicama, a postoji ih nekoliko tipova - oligodentrociti, astrociti, mikroglija, ependimalne stanice... Otkrivene su davno - primjetio ih je još 1856. njemački naučnik, jedan od "očeva citologije", Rudolph Virchow. Međutim, sve to naučnih radova Bena Barresa, niko zapravo pojma nije imao zašto postoje te stanice i koja im je funkcija. Dakle, ko je Ben Barres? Barres je američki neurobiolog, s pozadinom u medi

Rak grlića materice: preventabilna bolest

Slika
Rak grlića materice je tumor koji zahvata stanice   cerviksa - grlića, donjeg dijela materice, koji je povezuje sa vaginom. Najbolji naini prevenciju su vakcinacija HPV vakcinama i redovno - jedno godišnje ili po potrebi češće - rađenje Papa-testa. George Nicholas Papanicolaou bio je grčko-američki citolog i patolog koji je smislio test sada poznat kao 'Papa test'. Rak maternice i cerviksa može se otkriti razmazanjem sekreta sluzi na stakalcu mikroskopa i ispitivanjem obojenih stanica na abnormalnosti koje ukazuju na rak. Nekoliko godina nakon što je doktorirao u Grčkoj, emigrirao je u SAD sa svojom suprugom, došavši ostvo Ellis 19. septembra 1913. Ubrzo nakon toga postao je medicinski asistent u New Yorku i okrenuo se istraživanju. Već 1923. počeo je koristiti svoju tehniku ​​razmaza. Prepoznao ga je kao lako izvediv test za probir raka, što je najavio na medicinskoj konferenciji 1928. godine. U početku je bio primljen sa skepticizmom, ali je njegova široka upotreba

Nesebični žako

Slika
Izvor: Pixabay Ljudi - neki ljudi - i neki čovjekoliki majmuni poznati su po tome što pomažu pripadnicima vlastite vrste sa kojima nisu u rodbinskom srodstvu ili ne žive u istoj zajednici. Sada ovoj grupi bića sa sposobnošću altruizma pridružuje afrički sivi papagaj ("žako", Psittacus erithacus ). Oni su sposobni da pomognu drugom pripadniku svoje vrste ukoliko ocijene da je pomoć potrebna ili da se udruže kako bi postigli zajednički cilj. Désirée Brucks i Auguste von Bayern sa Instituta Max Planck za ornitologiju u Seewiesenu, u Njemačkoj, uvježbavali su ove papagaje u zoološkom vrtu da predaju posebne žetone kroz "rupu za razmjenu" naučniku, koji bi ih potom nagradio orasima, njihovom omiljenom hranom. Naučnici su zatim smjestili dva papagaja u susjedne zatvorene prostorije transparentnih zidova s "rupom za razmjenu" između njih. Jedna je ptica imala žetone, ali blokiran otvor za razmjenu. Drugi je imao pristup istraživaču i orasima, ali ni

Da li je tačno da Amazonija proizvodi oko 20% svjetskog kisika?

Slika
Da, to je tačno (mada neki naučnici kaže da je ovaj broj znatno ispod 20% ). Međutim, šta to zapravo znači? Treba znati da biljke ne samo što oslobađaju kisik u fotosintezi, nego ga i troše u procesu disanja, noću. Ne treba zamišljati kako biljke, pa tako ni one u Amazoniji, samo proizvode kisik.  Također, ako bi ove šume nestale sa lica Zemlje - što nikako ne želimo - treba razumjeti da procenat kisika u atmosferi ne bi opao za 20-tak procenata Zapravo, najveći proizvođači kisika su marinski mikroorganizmi, a po produktivnosti ih slijede višećelijske alge. Upravo su ovi organizmi i izmijenili atmosferu naše planete prije mnogo milijardi godina. Ako je sve to tako, zašto su onda tropske šume, i naročito Amazonija, tako važne za nas? Zapravo, njihova vrijednost nije toliko u količini oslobođenog kisika, koliko u količini vezanog ugljika. Najvažnija stvar koja se dešava u procesu fotosinteze jeste to da se ugljik iz smjese zraka ugrađuje u organske molekule biljaka

Njemački naučnici koji su promijenili svijet: August Kekule

Slika
Video, nastao u saradnji sa Ambasadom Njemačke u BiH: Friedrich August Kekulé je njemački hemičar od velike važnosti jer je tvorac teorije hemijskih struktura. Bez njegovih istraživanja, cijela organska hemija bi bila nemoguća. Kekulé je rođen 7. septembra 1829. u Darmstadtu, tada Veliko vojvodstvo Hessen. Nikada nije koristio ime Friedrich i tako će cijelom svijetu ostati poznat kao August Kekulé. Međutim, ovo nije jedina neobičnost sa njegovim imenom: akcenat na kraju riječi i prezimena nikako nije karakterističan za njemački jezik. Zapravo, akcenat je na prezimene dodao Augustov otac, za vrijeme Napoleonove okupacije ove regije današnje Njemačke, kako bi Francuzi znali da e na kraju prezimena treba izgovoriti. Također, kada mu je njemački car Wilhelm II dao titulu, na prezime je dodao „von Stradonitz“, a izbacio akcenat sa prezimena. Nakon završene srednje škole, odlučio je studirati arhitekturu pri Univerzitetu Giessen, ali je brzo promijenio mišljenj

Više seksa - kasnija menopauza?

Slika
"Ma ja dvaput pročitah da vidim je l' može i masturbiranje ali ne piše" , bila je rečenica koju mi je napisala poznanica u inbox Facebooka kao komentar na članak objavljen nedavno u The Guardian , " Having more sex makes early menopause less likely, research finds". Studija, objavljena u  naučnom časopisu Royal Society Open Science 15. januara 2020.pod naslovom " Sexual frequency is associated with age of natural menopause: results from the Study of Women's Health Across the Nation" , otkrila je da žene bilo koje dobi koje su imale seksualni odnos jednom sedmično, imaju 28% manje vjerovatnosti da će ući u menopauzu ranije u poređenju s onima koje su imale seks manje od jednom mjesečno.  Također je još ranije primijećeno kako one žene koje su udate kasnije ulaze u menopauzu nego neudate, iako su razlozi za to bili nepoznati. Megan Arnot, doktorantica sa University College London i Ruth Mace, koja predaje evolutivnu antropologiju n

Besmrtna stabla: Ginkgo biloba

Slika
Neobično drvo lepezastih listova, Ginkgo biloba , mnogi pamte na jedan od dva načina - kao nešto za šta su u školi učili da je "živi fosil" i kao sastojak tableta za poboljšanje memorije.  Premda opis "živi fosil" nikada nije nikome bio previše jasan, jer je malo oksimoronski, ova vrsta jeste to - organizam koji primitivnijom građom i odlikama podsjeća na organizme koji su nekad naseljavali planetu, a izumrli su. Fosili biljaka srodnih ginku datiraju iz perma, od prije nekih 270 miliona godina. Ova vrsta je dugovječna i može živjeti čak preko 1000 godina, a naučnici su otkrili još nešto - ova vrsta je izgleda besmrtna, zahvaljujući svojim genima.  Rad objavljen sredinom januara u  Proceedings of the National Academy of Sciences , pod naslovom " Multifeature analyses of vascular cambial cells reveal longevity mechanisms in old  Ginkgo  biloba trees "   pokazao je kako nema razlika u ekspresiji određenih gena u kambiju drveta kod starih i mlad

Morbili su znatno prije prešli na našu vrstu nego što se mislilo: novi dokazi

Slika
Uzorak pluća fiksiran formalinom prikupljen 1912. u Berlinu kod dvogodišnje djevojčice kojoj je dijagnosticirana bronhopneumonija povezana s ospicama, uzorak   ID: BMM 655/1912, izvor: bioRxiv   Morbili su izuzetno zarazna virusna bolest, izazvani Morbilivirusom . Donedavno se smatralo kako se u ljudskoj populaciji ova bolest pojavila u srednjem vijeku. Naime, p rvi opisi infekcije morbilima i pojave epidemija datiraju iz 5.- 7. vijeka naše ere. Prvi sistematski opis morbila uradio je persijski ljekar  Rhazes  (860.-932.). Prema njegovim opisima, moglo bi se zaključiti da je bolest počela kao zoonoza te da je uzročnik evoluirao od jedne bolesti stoke. Ovo bi moglo značiti da su nas morbili počeli inficirati oko 4. vijeka naše ere Međutim, izgleda da naša vrsta ima posla sa morbilima - ospicama mnogo duže.  Jedno istraživanje primjerka pluća djevojčice koja je prije više od 100 godina preminula od posljedica morbila, otkrili su nove stvari o genetičkom kodu virusa i po