Da li je tačno da Amazonija proizvodi oko 20% svjetskog kisika?

Da, to je tačno (mada neki naučnici kaže da je ovaj broj znatno ispod 20%). Međutim, šta to zapravo znači? Treba znati da biljke ne samo što oslobađaju kisik u fotosintezi, nego ga i troše u procesu disanja, noću. Ne treba zamišljati kako biljke, pa tako ni one u Amazoniji, samo proizvode kisik. 

Također, ako bi ove šume nestale sa lica Zemlje - što nikako ne želimo - treba razumjeti da procenat kisika u atmosferi ne bi opao za 20-tak procenata

Zapravo, najveći proizvođači kisika su marinski mikroorganizmi, a po produktivnosti ih slijede višećelijske alge. Upravo su ovi organizmi i izmijenili atmosferu naše planete prije mnogo milijardi godina.

Ako je sve to tako, zašto su onda tropske šume, i naročito Amazonija, tako važne za nas? Zapravo, njihova vrijednost nije toliko u količini oslobođenog kisika, koliko u količini vezanog ugljika. Najvažnija stvar koja se dešava u procesu fotosinteze jeste to da se ugljik iz smjese zraka ugrađuje u organske molekule biljaka – u celulozu, šećere i niz signalnih molekula. Svo drvo koje vidimo zapravo je ugljični dioksid „otet“ iz atmosfere i „zaključan“ u biljnu građu. 

I što je biljka veća, kao što je to neko drvo, više ugljika veže. Manje ugljika u atmosferi za nas znači i manje utjecaja stakleničkih plinova na klimatske promjene. Ali, avaj – loženje drveta, truljenje iskrčenog drveta i potrošnjom fosilnih goriva mi zapravo vraćamo sav taj ugljični dioksid u atmosferu.

Ovo neće biti tragično za mikroorganizme i alge – oni su ovdje odavno i navikli su na visoke koncentracije ugljičnog dioksida. Međutim, škodiće nama. Nećemo se još ugušiti u takvoj atmosferi, ali izazivamo suše, poplave i činimo da neki dijelovi planete budu potpuno nepogodni za život. 

Glad usljed suša pokreće ekonomske lavine i sve više ljudi koji naseljavaju područja na koja klimatske promjene imaju najviše utjecaja će tražiti spas drugdje, bježeći od kriza i pokrećući rijeke migracija. Neke zemlje, poput Maldiva, nestaće usljed povećanja nivoa mora i oceana, a obale kakve znamo neće postojati. Konture naše planete biće izmijenjene.

Amazonske šume su visokoproduktivni ekosistemi sa jako izraženim biodiverzitetom, kao zapravo i svi šumski ekosistemi. Ekolozi ovakve ekosisteme zovu primarnim, za razliku od niskoproduktivnih ekosistema na kojima rastu korovi (tercijarni ekosistemi). 

Najveća zasluga Amazonije nije u proizvodnji kisika, nego u amortiziranju efekata klimatskih promjena i limitiranju povećanja koncentracije ugljičnog dioksida. Upravo je ovo razlog da budemo zabrinuti za Amazoniju, ali i da čuvamo primarne ekosistema i u našoj regiji - listopadne i četinarske šume. 



Ovaj tekst je prerađen dio teksta sa Glas Amerike povodom požara u Amazoniji 2019.