Postovi

Prikazuju se postovi od kolovoz, 2018

Plavi dijamanti dolaze iz najdubljih slojeva Zemljinog omotača

Slika
Winston plavi dijamant, izvor: Forbes Plavi dijamanti nisu česti - postoji svega nekoliko lijepih primjeraka iz Indije i Južne Afrike. Imaju sva svojstva dijamanta, uz prisustvo plave boje koja dolazi od  bora, koji kontaminira kristalnu rešetku dijamanta. Smatraju se veoma vrijednim ukoliko su prirodno plavi, odnosno, ako su iskopani kao takvi. Naime, pedesetih godina prošlog vijeka su razvijene različite metode vještačkog mijenjanja boje dijamanata, ali tako vještački "dotjerani" dijamanti, kao ni sintetički dijamanti, nemaju istu vrijednost kao oni koji su prirodno obojeni. Međutim, dugo se nije znalo odakle dolaze ovi dijamanti. U radu objavljenom u Nature pod naslovom " Blue boron-bearing diamonds from Earth’s lower mantle" , naučnici sa Instituta za drago kamenje u New Yorku su pružili odgovore u geološku zagonetku porijekla ovog tipa dragog kamenja.  Autori su analizirali 46 plavih dijamanta i zaključili da su se dragulji morali formirati u

Nauka u dobru i zlu

Slika
Alkatraz, unutrašnjost „To je teškoća ovih vremena: u nama se bude ideali, snovi i nade, da bi tek susreli groznu istinu i bili uništeni. Zbilja je čudo što nisam zaboravila sve svoje ideale jer se čine tako besmisleni i nemogući, a da bi bili ostvareni. Ipak ih čuvam, jer unatoč svemu još vjerujem da su ljudi u duši doista dobri.“ Piše: Bojan Šošić, psiholog  Ko god je makar na ekranu vidio San Francisco, među par neizostavnih asocijacija će mu se javiti čuveni zaljev i u njemu još čuveniji otok-zatvor Alcatraz. Oni su dio vidika sa skoro jednako tako poznatih strmih ulica, ispresijecanih onim što ih je bilo moguće prostrijeti po izohipsama. Na vrhu jedne od njih je dvospratna kuća jednog od najpoznatijih psihologa današnjice, Philipa Zimbarda. Philip Zimbardo Zim, kako ga oslovljavaju kolege, je postao poznat po jednom drugom zatvoru, što ga je improvizovao u podrumu Univerziteta Stanford 1971. godine. Grupa muških studenata, koji su preth

Tragedija: zaustavljen klinički test terapije fetusa

Slika
U Holandiji je prekinuto kliničko testiranje sildenafila u svrhu terapije usporenog rasta i napredovanja fetusa jer se pokazalo da je terapija štetna. U grupi koja je primala terapiju, a koju je činilo 90 trudnica, došlo je do smrti 11 fetusa. Sildenafil, nama svima poznatiji kao Viagra, je molekula iz porodice pirimidina, a daje su obliku citrata i naravno - najpoznatija joj je uloga u tretmanu erektilne disfunkcije. Dakle, zašto u prvom redu davati sildenafil trudnicama kako bi se poboljšao rast fetusa? Vratimo se mehanizmu djelovanja sildenafila: ova molekula relaksira krvne sudove i na taj način povećava protok krvi kroz njih, što je, logično, veoma korisno za erekciju, ali i za tretman još nekih stanja o kojima se rjeđe priča u kontekstu Viagre: plućne hipertenzije, tretman teške ishemije kod Rejnoovog sindroma (Raynaud syndrome) te kod plućnog edema izazvanog boravkom na velikim visinama (za šta se više ne preporučuje ). Sildenafil sprječava degradaciju cikličnog

Krunisanje gigantskih glava sa Uskršnjih ostrva

Slika
Statue sa Uskršnjih ostrva, Moai, koje su prosječno teške oko 12-13 tona, a neke su čak i veće i teže, već dugo vremena predstavljaju enigmu za naučnike: kako su stanovnici ovog dijela Polinezije uspjeli pomjeriti te statue i postaviti ih na njihova mjesta? Prema nedavnom radu objavljenom u Journal of Archeological Science pod naslovom " The colossal hats ( pukao ) of monumental statues on Rapa Nui (Easter Island, Chile): Analyses of   pukao   variability, transport, and emplacement" , to možda i nije tolika misterija. Neke od statua imaju neki vrstu kamenog "turbana", šešira na glavi, koji se zove "pukao", a kojeg i nije toliko teško transportirati i montirati, kako se to na prvi pogled čini.  Sama simbolika pukaoa nije sasvim jasna - postoje hipoteze da je to znak moći i vid krune, jer nisu sve glave imale ovo obilježje, ili da je to primitivna reprezentacija kose. Šeširi su izrađeni od jedne vrste vulkanske stijene, zvane scoria , sa

Bakterija koja jede meso

Slika
Streptococcus pyogenes (piogeni streptokok)  je još jedna koki bakterija od kliničkog značaja. Čest je uzročnik gnojnih infekcija, a kolonizira sluznice grla, rektuma, vagine i kože. Ukoliko se namnoži, najčešće usljed pada imuniteta domaćina, te nedostatka kompetitivnih bakterijskih vrsta na koži, može izazvati i teške infekcije kože. Pošto ove bakterije nagrizaju kožu i meka tkiva, ova vrsta gram pozitivne bakterije je dobila još i ime "bakterija koja jede meso" ("flesh-eating bacteria"). Ove infekcije kože su praćene jakim bolom i naučnici sa Harvard Medical School u Bostonu su pokušali istražiti da li možda upravo bol kod domaćina omogućava bakteriji da se širi. U radu objavljenom u Cell pod naslovom "" Blocking Neuronal Signaling to Immune Cells Treats Streptococcal Invasive Infection " pokazali su kako jedan od toksina koje piogeni streptokok proizvod, streptolizin S, stimulira neurone za bol, koji počinju "ispaljivati" v

Virusi u zatvoru

Slika
Vaccinia virus, TEM, SPL Borba ćelija i virusa je "borba neprestana". Čim jedna strana izmisli neki mehanizam na nadmudri onu drugu, ta druga evolira (za neko vrijeme, doduše) kako bi premostila taj mehanizam ili smislila nešto novo. Proučavajući mehanizme djelovanja vaccinia virusa,  "rođaka" virusa velikih boginja (variola vera) iz porodice Poxviridae , naučnici sa Francis Crick instituta u Londonu su otkrili nešto neobično: inficirane stanice privremeno mogu zarobiti virus u neku vrstu "zatvora". Rad je objavljen u časopisu Journal of Cell Biology u junu 2018. godine pod naslovom " Septins suppress the release of vaccinia virus from infected cells" .   godine   Nakon što ovaj tip virusa prodre u stanice i replicira se, virusne čestice izlaze iz inficiranih stanica tako što iskoriste neke komponenete same stanice i potaknu ih da formiraju neku vrsto repova-bušilica koji prodiru kroz stanicu iznutra prema vanjskoj sredini. T

Matične stanice imaju suncobran

Slika
Izgleda da matične stanice imaju određenu vrstu "suncobrana" koji ih štiti od negativnog djelovanja UV zračanja. Američko-njemački tim naučnika je u radu za Nature pod naslovom "Protection from UV light is an evolutionary conserved  feature of the haematopoietic niche" pokazao kako određene loze matičnih stanica, konkretno, hematopoetske stem i progenitor stanice (eng. haemopoetic stem and progenitor cells -HSPC) kod ribe zvane zebrica (zebrafish, Danio rerio ), inače popularnog modela u biologiji, zauzimaju određene "niše" tako da budu zaštićene od UV zraka.  Hematopoetske stem stanice su, zapravo, djelimično diferencirane matične stanice od kojih mogu nastati različite stanice krvi ili krvni elementi - limfociti, eritrociti, megakariociti (iz potonjih nastaju trombociti) itd. Dakle, iz ovih stanica u normalnim uslovima ne mogu nastati nervne, mišićne i druge stanice koje ne čine krv. Zebrica, izvor ilustracije:  www.yourgenome.org

Gerilska žaba

Slika
Već sam nekoliko puta pisala o neobičnim nazivima vrsta u biosistematici, ali dozvolite mi da napišem možda još koji tekstić na ovu temu.  Znam da većina vas nije pretjerano zainteresirana za tamo nekakve priče o nekavim žabama, ali ova, obećavam, ima da bude zanimljiva. Vidite, 1985. američki naučnik John Douglas Lynch je otkrio jednu vrste žabe iz porodice Bufonidae (krastače)   koju je imenovao kao Atelopus farci . Vrsta je endemična za Kolumbiju i to jedan specifičan region Cordillera,  Municipio de Alban,   na oko 2100 metara nadmorske visine. Žaba je 1993. priznata kao posebna vrsta što se vidi iz njene biosistematske dezignacije - Atelopus farci Lynch 1993. Ime žabe je kontroverzno i mnogima se ne sviđa - naime, žaba je dobila ime po skraćenici za Revolucionarne oružane snage Kolumbije -  Fuerzas Armadas Revolucionarias de Colombia—Ejército del Pueblo ,  FARC–EP  ili   FARC -  zbog zelene boje nalik onoj na uniformama ove vojske. FARC je gerilski pokret nastao

Novi načini uzimanja insulina - manje bolno

Slika
Terapija insulinom je jedan od najefikasnijih načina kontrole šećerne bolesti, bez obzira na postojanje lijekova poput metformina koji služe kao prva linija terapije. Međutim, ova terapija podrazumijeva injiciranje humulina (insulin dobiven od GMO) čak nekoliko puta dnevno, što je, naročito za mlađe pacijente, veoma strasno i često nepraktično. Tim sa japanskog Tokyo Medical and Dental University, predvođen Akirom Matsumotom, stvorio je uređaj koji se implantira i koji oslobađa adekvatnu količinu insulina. Sam uređaj se ponaša kao umjetni pankreas, koji ispušta insulin onda kada nivo glukoze u krvi postane visok, a prestaje sa ispuštanjem insulina onda kada se nivo glukoze normalizira. Uređaj se bazira na "pametnom gelu" koji detektuje nivo glukoze u krvi, a koji je smješten u jednom malom kateteru. Tim je testirao ovaj uređaj na miševima za scenarije dijabetes tip 1 i dijabetes tip 2 i u oba slučaja oboljenja, uređaj je bio funkcionalan 3 sedmice. Sam uređa

O jednom drugačijem programiranju

Slika
Autor: Bojan Šošić, psiholog Vivian Mary, kći Gertrude Mary Frances rođena je 5. novembra 1913. Neobična ljepota djeteta nije bila iznenađenje; Gertrude je po preporuci porodične guvernante znatan dio trudnoće provela gledajući snježne vrhove planine Kangchenjunga  [ 1]  ,  jedne od najviših u masivu Himalaja. Možda nije bilo na odmet slijediti lokalni običaj i vjerovanje, jer Vivian je kasnije proslavljena kao Vivien Leigh. Himalaji. Izvor: Bojan Šošić Kako se subjektivno iskustvo trudne žene može odraziti na osobine djeteta je vječito zanimljivo pitanje, ali pojedinačni slučajevi kao što je zvijezda filma Prohujalo s vihorom ne garantuju velike spoznaje. Nauka zahtijeva i podrazumijeva akumulaciju iskustva. Mi koji smo odrastali uz filmove Natalie Wood smo propustili taj voz, ali bi danas možda vrijedilo pitati majku Adriane Lime da li je njena trudnoća protekla na tragu izvanrednih očekivanja. Mnogi istraživači se danas ozbiljno bave ovakvim pit