Quantum of Science

Organoid mozga s optičkim čašicama, credit Elke Gabriel Organoidi su nekima slatki, a nekima jezivi. Naučnicima - to je alat za bolju spoznaju našeg organizma,  testiranje lijekova, shvatanja razvoja organa i bolji uvid u ekspresiju gena.  Šta su organoidi? To su minijaturne verzije organa, koji u laboratorijskim uslovima in vitro (tj. u petrijevkama) nastaju iz matičnih stanica. Naravno, ne nastaju spontano, nego ih naučnici razvijaju i usmjeravaju u takve organe. Naučnici su već razvili minijaturne organoide mozga koji imaju mogućnost stvarati moždane valove slične onima detektovanim kod nedonoščadi. Također, naučnici su razvili i minijaturno srce, a nedavno i organoide suznih žlijezdi - koji plaču.  Organoidi nisu "vjerne kopije" organa niti to mogu biti - to su nakupine matičnih stanica koje su se u laboratorijskim uslovima, koliko mogu, diferencirale i udružile u neke strukture.  Sada su naučnici dobili i organoide mozga koji imaju strukture-preteče očiju (opt...

Izgleda da matične stanice imaju određenu vrstu "suncobrana" koji ih štiti od negativnog djelovanja UV zračanja. Američko-njemački tim naučnika je u radu za Nature pod naslovom "Protection from UV light is an evolutionary conserved  feature of the haematopoietic niche" pokazao kako određene loze matičnih stanica, konkretno, hematopoetske stem i progenitor stanice (eng. haemopoetic stem and progenitor cells -HSPC) kod ribe zvane zebrica (zebrafish, Danio rerio ), inače popularnog modela u biologiji, zauzimaju određene "niše" tako da budu zaštićene od UV zraka.  Hematopoetske stem stanice su, zapravo, djelimično diferencirane matične stanice od kojih mogu nastati različite stanice krvi ili krvni elementi - limfociti, eritrociti, megakariociti (iz potonjih nastaju trombociti) itd. Dakle, iz ovih stanica u normalnim uslovima ne mogu nastati nervne, mišićne i druge stanice koje ne čine krv. Zebrica, izvor ilustracije:  www.yourgenome.org...

Stanice rastu, razvijaju se i specijaliziraju za određene posebne uloge u organizmu ako se radi o višestaničnim organizmima, a kada dođu do određenog stupnja rasta i razvoja, onda se dijele. Kada bi ćelije rasle, a ne bi se dijelile, onda bi to bio veliki pritisak na genetički materijal, jer bi se moralo sintetizirati više bjelančevina. Sem toga, transport tvari sa i prema staničnoj membrani ne bi bio tako efikasan ako bi došlo do velikih promjena u odnosu volumena i površine ćelija.  Stanična dioba je proces u kojem od jedne stanice nastaju dvije. Stanica koja se dijeli i daje nove stanice naziva se, uslovno rečeno, „stanica majka“, a stanice koje nastanu se nazivaju „kćerinske stanice“. Kod nekih prostijih organizama, kao što su jednostanični organizmi, dioba stanica je i način bespolnog razmnožavanja, dok je kod drugih složenijih organizama, dioba ili način na koji stanice omogućavaju rast i razvoj cjelokupnog organizma ili način na koji od određenih stanica na...

Mitohondrije (žuto), izvor:  BSIP/UIG/Getty Images Inducirane pluripotentne matične stanice (iPS) su sve bliže kliničkoj upotrebi. Dakle, to su matične stanice koje se ne dobivaju od tkiva pupkovine niti iz koštane srži, nego reprogramiranjem već diferenciranih, "odraslih" stanica. Upravo je dobivanje matičnih stanica na ovaj način veoma zanimljivo i upravo je za iPS vezan jedan od najvećih skandala u modernoj istoriji biomedicinskih istraživanja, o čemu (ali i o otkriću iPS) možete nešto više saznati ovdje i u ovom videu: Ipak, prema nalazima objavljenim u časopisu Cell Stem Cell, objavljenim 14.4.2016 ., još se mnogo toga mora učiniti kako bi potencijalne terapije iPS bile djelotvorne. Naime, pitanje je koliko bi terapija vlastitim iPS bila djelotvorna kod starijih pacijenata, a sve zbog akumuliranih mutacija na mitohondrijalnoj DNK. Dakle, na jednoj strani imamo embrionalne matične stanice, koje su efikasne, ali ih se mora uzeti prilikom porođaja iz...