Quantum of Science

  Bez obzira na sve pritiske kojima bivaju izloženi, naučnici moraju biti svjesni važnosti svog poziva, misije, znanja i doprinosa društvu te naći načine kako će svoje znanje i ideje, zasnovane na činjenicama koje se ne sviđaju političarima na bilo kojoj razini vlasti, prenijeti zainteresiranoj javnosti. Piše: Mladen Obrenović Priča o slobodama i pravima, obavezama i odgovornosti vezana je uz svakog čovjeka, jer su sloboda mišljenja, izražavanja i djelovanja bez opasnosti od sankcija, odgovornost za djelovanje po zakonu i ustavu, neugrožavanje ljudskih prava i sloboda drugih… univerzalna za svakog stanovnika planete Zemlje. I definirana brojnim deklaracijama. No, slična prava i obaveze vrijede i ako se ispred pojmova sloboda i odgovornost doda prefiks „akademska“. I definirana su dokumentima svih razina ljudskog djelovanja – od najvišeg kao što su Ujedinjeni narodi, odnosno njihove Organizacije za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO), preko ustava i zakona pojedinih država, niži

  Ova tri astronauta NASA je odabrala kao glavnu posadu misije slijetanja na Mjesec Apollo 16. Oni su, s lijeva na desno, Thomas K. Mattingly II, pilot zapovjednog modula; John W. Young, zapovjednik; i Charles M. Duke Jr., pilot lunarnog modula. Dok se astronauti Young i Duke spuštaju u lunarni modul (LM) kako bi istražili Mjesec, astronaut Mattingly će ostati sa zapovjednim i servisnim modulima (CSM) u lunarnoj orbiti. (Izvor slike: NASA) Ove godine se obilježava 50.-ta godišnjica svemirske misije Apollo 16, koja je deseta misija Apollo programa i peta ljudska misija na Mjesec sa ciljem spuštanja i izlaska na Mjesečevu površinu. Misija je trajala od 16. do 27. aprila 1972. godine i trajala je 11 dana, 1 sat i 51 minut. Apollo 16 je lansiran sa rakete Saturn V koja poletjela je s Launch Pada 39A u NASA-inom svemirskom centru Kennedy (KSC) na Floridi sa zapovjednikom Johnom W. Youngom, pilotom komandnog modula Thomasom Kennethom („Ken“) Mattinglyjem i pilotom lunarnog modula Charlesom

  Tim istraživača otkrio je da mišići 'obrva' koji mijenjaju izraz lica kod pasa ( i nas također) kako bi formirali „molećive“ izraze obično nisu prisutni u vukova, što sugeriše da su nastali nakon što smo pripitomili pse. Pokret obrva u podignutom unutarnjem dijelu kod pasa pokreće mišić koji ne postoji kod njihovog najbližeg „rođaka“, vuka. Unutrašnji sastav psećih mišića lica promijenio se kako bi izgledao nevjerovatno poput našeg. Obojeni preparati mišića oko usta (orbicularis oris) otkrivaju da psi i ljudi imaju više brzo-stežučih mišićnih vlakana (tamne mrlje) u odnosu na sporo-stežuća vlakna (svijetle mrlje), dok je kod vukova suprotno. Mišićna vlakna koja se brzo trzaju brzo reaguju, što je potrebno za podizanje obrva ili lajanje – ali se također brže zamaraju. Mišići koji se sporo trzaju duže zadržavaju uporne pokrete, poput onih potrebnih za vučji urlik. to, zato psi laju, a vukovi urliču. Ove razlike sugerišu da brža mišićna vlakna doprinose sposobnosti pasa da

Na vrućoj, divovskoj egzoplaneti, nazvanoj WASP-121b, moglo se dogoditi da nekada padaju kiše rubina i safira. Planeta spada u  „ vruće Jupitere" i nalazi se oko 850 svjetlosnih godina udaljena od Zemlje. Astronomi su razvili trodimenzionalni model planete na temelju promatranja putem spektroskopske kamere na svemirskom teleskopu Hubble. Ova egzoplaneta ima vruću dnevnu stranu koja je uvijek okrenuta prema svojoj zvijezdi i vrti se u orbiti od samo 30 sati. Vjetrovi bi mogli otpuhati ispareni titan i aluminij s vruće strane na noćnu stranu, gdje bi ovaj materijal padaoo kiša kao kapljice tekućeg metala, rubina i safira. Prema izvještavanju Physics Today , temperature na ovoj plateti iznose i 3500K, a vjetrovi koji nose metalni materijal dostižu i 18 000km/h. Međutim, temperature na planeti padaju nisko i na noćnoj strani je to dovoljno za "metalnu kišu" titanijuma i aluminijuma, pa i vanadijuma. Rubini i safiri nisu ništa drugo nego oblici minerala korunda, koji je po sv

Izvanredan fosil otkriva da su pterosauri, leteći gmazovi koji nisu bili dinosauri, mogli biti prekriveni perjem jarkih boja. Već znao da su dinosauri imali perje, i to vjerovatno isto obojeno, ali ovaj dokaz postojanja perja jarkih boja kod pterosaura daje novu dimenziju ovim bićima. Izuzetno očuvan  fosil vrste Tupandactylus imperator pokazuje meka tkiva grba životinje i strukture vlakana koje sugerišu da je imala pravo perje. Fosil također čuva melanosome: sićušne organele koje sadrže melanin i  u njima su pigmenti za veći dio boja u perju i koži. Naučnici su pronašli različite vrste melanosoma, što sugeriše da je ova vrsta imala različite boje - i da njihovo perje nije tu samo da bi ih grijalo. Perje im je služilo i za kamuflažu, ali moguće i za komunikaciju.  Rad je objavljen u Nature pod naslovom " Pterosaur melanosomes support signalling functions for early feathers ".  Prethodne studije melanosoma ko pterosaura su pronalazile samo melanosome jednake veličine i boje,

Ovdje bih htjela da skrenem pažnju na dvije stvari: na problematiku zaleđene hrane i problematiku naučno neukog izvještavanja o trovanjima hranom. First things first. Pariško tužiteljstvo je otvorilo istragu o nekoliko ozbiljnih slučajeva trovanja djece bakterijom Escherichia coli i dva smrtna slučaja za koje se sumnja da su povezani s   konzumiranjem smrznutih pizza Buitonijeve linije Fraîch’Up u vlasništvu Nestléa, proizvedene u Nestléovoj tvornici u Parizu. Jedan je osmogodišnjak preminuo u Parizu od hemolitičko-uremijskog sindroma (HUS), a 12-godišnja djevojčica završila je u vegetativnom stanju. Jednom je sedmogodišnjaku srce stalo više puta, a članovi jedne porodice završili su u kritičnom stanju. Troje djece bilo je hospitalizirano krajem januara i još uvijek ima zdravstvene posljedice, kako prenosi francuski  Le Monde . Istraga francuske agencije za javno zdravstvo, u saradnji s Institutom Pasteur, potvrdila je vezu između pojave HUS-a i Buitonijeve  pizze . Sveukupno su p

  Dok novinarstvo pokušava stvarnost sažeti, nauka/znanost radi upravo obratno – nastoji produbiti, proširiti, obuhvatiti i prevazići granice u sagledavanju stvarnosti. Kako pomiriti ta dva pristupa? Piše: Mladen Obrenović Sarajevskim Nadrealistima često se, osim izuzetnog smisla za humor, satiru i ironiju, pripisuje i da su mnoge stvari, u svom prepoznatljivom stilu znali predvidjeti. Vrlo često su skečeve bazirali na „javljanjima reportera“, anketama, oponašanju televizijskih dnevnika ili pozivanju u studio „gostiju“ koji bi pričali na određene teme. Jedan od gostiju predstavljen je kao „bog za elektrotehniku i kompjutere“, ali je uskoro upozoren da „isto k'o da je đak, a ne profesor“ i da „televizija ne trpi sporo“. Bez obzira jesu li tada, a riječ je o drugoj polovici ’80-ih, karikirali gostovanja intelektualaca na televiziji i najavili posvemašnju selebritizaciju , trivijalnost i ispraznost televizijskih programa, mnogo toga ustalilo se u programu mnogih TV-kuća i danas

Kada naučnici kažu da su genetički modifikovani organizmi oni "kod kojih je nasljedni materijal promijenjen na način koji ima malu vjerovatnoću da se dogodi u prirodi", oni zaista imaju dobre argumente za tu tvrdnju. Taj proces koji biotehnološke kompanije, poput Monsanta, Syngente i drugih koriste za proizvodnju GM usjeva se zaista događa u prirodi, i u GM biljkama i životinjama nema ništa neprirodno. Jedina je razlika to što se u prirodi ovo ugrađivanje strane DNK (tačnije, gena) dešava znatno rjeđe. Proučavajući gene slatkog krompira (batat, Ipomoea batatas ), naučnici sa Internacionalnog centra za krompir u Limi su "naletili" na nešto neobično - na gene porijeklom iz bakterija roda Agrobacterium. Ove bakterije su inficirale biljku i prenijele svoju DNK u DNK domaćina. Upravo to je isto ono što naučnici rade u laboratorijama kada prave GMO.  Utvrđeno je da se radi o dva "komada" bakterijske DNK i da postoji ekspresija ovih sekvenci u različ