Broj tipova virusa u oceanima znatno veći nego što se ranije mislilo

Da, virusi su svuda oko nas - u tlu, u vodi, u zraku. Obično ne mislimo na njih, osim do trenutka kada nas inficiraju i naprave neki problem ili nam se, poput virusa herpesa, akitviraju, ako smo bili zaraženi. I - obično ih doživljamo isključivo kao patogene, dok ima i virusa na koje ne reagujemo. Također, neki virusi su postali i dio našeg genoma, poput endogenih retrovirusa. 

Čak i kada se kupamo u moru - oko nas su virusi. Ne, ne mislim vas plašiti prije ljetovanja na moru, ali ipak je zanimljivo da čujete: kada progutate nešto morske vode, progutali ste količinu virusa koja brojčano odgovara populaciji Evrope! I to vas ne treba brinuti - zapravo velika većina ovih virusa nije infektivna po ljude, ali imaju značajnu ulogu u regulaciji ekosistema mora i oceana te ciklusu ugljika. 

Međutim, veoma je teško bilo procijeniti koliko se tipova virusa nalazi u oceanima. 

2015. su se pojavile procjene da ih ima negdje iznad 5000 vrsta...zatim se broj povećao na +15 000, da bi nedavna studija, objavljena u Cell otkrila da postoji oko 200 000 vrsta ovih malih čestica ni žive ni nežive materije u oceanima. 

Rad, po nazivom "Marine DNA Viral Macro- and Microdiversity from Pole to Pole" pokazao je kako vrsta virusa ima preko 12x više nego što se to mislilo, a oko 90% virusa iz ove studije je bilo novo nauci. Od te populacije nauci do danas nepoznatih virusa, oko 40% je bilo pronađeno u uzorcima sa Arktika.

U aprilu 2022. je objavljen rad koji pokazuje otkriće nekoliko hiljada novih virusa u oceanima. Na ovom radu su bili uključeni i vodeć naučnici iz prethodnog rada, Ahmed Zayed i Matthew Sullivan, pa je ovo neka vrsta nastavka prethodnog rada, skoncentrisana na RNK viruse. 

Više od 5000 novih vrsta virusa identificirano je u svjetskim oceanima, prema novoj studiji, objavljenoj u Science pod naslovom "Cryptic and abundant marine viruses at the evolutionary origins of Earth’s RNA virome".

Naučnici su tu analizirali desetke hiljada uzoraka vode iz cijelog svijeta, tražeći RNK viruse ili viruse koji koriste RNK kao svoj genetički materijal. Novi koronavirus, na primjer, vrsta je RNK virusa. Ovi virusi su nedovoljno proučavani u poređenju s DNK virusima, koji koriste DNK kao svoj genetički materijal.

Raznolikost novootkrivenih virusa bila je tolika da su istraživači predložili udvostručenje broja taksonomskih skupina potrebnih za klasifikaciju RNA virusa, s postojećih pet filuma na 10 tipova (filum je široka klasifikacija u biologiji odmah ispod "kraljevstva").

Najobimnija zbirka novoidentificiranih vrsta pripada predloženom filumu kojeg su naučnici nazvali Taraviricota, u čast  Konzorcija za istraživanje oceana Tara, stalne globalne studije na brodu Tara o utjecaju klime promjena na svjetskim oceanima koji je prikupio oko 35 000 uzoraka za analizu sa 121 lokacije.

Iako je istraživački tim identificirao stotine novih vrsta RNK virusa koje se uklapaju u te postojeće podjele, njihova je analiza identificirala još hiljade vrsta koje su grupirali u pet novih predloženih tipova: osim Taraviricota, tu su Pomiviricota, Paraxenoviricota, Wamoviricota i Arctiviricota, koje, kao i Taraviricota, imaju obilje vrsta – barem u vodama Arktičkog oceana kritičnim za klimu, području svijeta gdje uvjeti zatopljenja izazivaju najveći haos.

Vrste virusa u tipu Taraviricota posebno su rasprostranjene u umjerenim i tropskim vodama, dok su virusi u tipu Arctiviricota rasprostranjeni u Arktičkom oceanu.

Ovdje treba naglasiti i da su se naučnici mučili sa definisanjem pojma "vrsta virusa" a koji ja ovdje koristim tek da bih vam predočila da se radi o nekakvim različitim tipovima ovih čestica. Naime, s obzirom da se virusi ne mogu razmnožavati spolno, a za reprodukciju im je potrebna stanica - bilo da se radi o stanicama bakterija, biljaka, gljiva ili životinja, vrlo je kontroverzno definirati vrstu virusa. Zato su naučnici ovdje radije koristili termin "populacija" za one grupe virusa između kojih postoji veći "protok" i razmjena genetičkog materijala.

Bolji uvid u diverzitet virusa te način na koji oni imaju interakciju sa okolinom i kako su uključeni u kruženje ugljika u oceanima pruža jedan malo bolji uvid u ekologiju oceana.

Ne treba brinuti oko ovoh virusa - oni ne inficiraju ljudske stanice i stanice sisara.... žive na jedan potpuno drugačiji način i nisu potencijal za neku pandemiju.

Ovaj tekst, o radu iz Cell o DNK virusima objavljen je u maju 2019. pa je potom ,s novim radom proširen, refreširan i ponovno objavljen s novijim datumom.