Quantum of Science

Kako sjedilački način života i ishrana bogata masnoćama utječu na zdravlje pojedinca to već znamo - povećavajući rizik kardiovaskularnih obolenja i dijabetesa. Ali sada se sve više istražuje i otkriva kako ovakav način života i prehrane imaju utjecaja na potomstvo. Joslin Diabetes Center i Harvard Medical School zajedno su vodili studiju, objavljenu online u časopisu Diabetes , pod naslovom  " Maternal Exercise and Paternal Exercise Induce Distinct Metabolite Signatures in Offspring Tissues ".  U ovoj studiji, miševi su korišteni za procjenu kako njihov način života - jedenje masne u odnosu na zdravu hranu i vježbanje u odnosu na nevježbanje - utječe na metabolite njihovih potomaka. Metaboliti su supstance koje nastaju u organizmu prilikom digestivne obrade hrane (ali i lijekova) u digestivnom sistemu. Različiti enzimi djeluju tako da cijepaju sastojke hrane na manje molekule, koje ili mogu ostati takve (recimo aminokiseline) ili se pretvaraju u neke druge molekule. Neki meta...

Istraživanje na miševima identificiralo je specijaliziranu vrstu stem (matičnih) koštanih stanica u koštanoj srži, koja podržava stvaranje imunoloških stanica kao odgovor na kretanje. Sva tkiva i organi u našem, i organizmu kičmenjaka nastaju iz tri klicina listića - endoderma, mezoderma i ektoderma. Iz mezoderma nastaje vezivno tkivo, koštano tkivo te krv, koja nije ništa drugo do jedan vid tekućeg vezivnog tkiva. Zato i ne čudi duboka veza između koštanog tkiva i krvi te to da stanice krvi nastaju u koštanom tkivu. Mezenhimalne matične stanice mogu tvoriti stanice kosti, ali i hematopoetske stanice- one od koji nastaju različite stanice krvi. Utvrđeno je da kod miševa mezenhimalne stanice proizvode jednu signalnu molekulu, zvanu faktor matičnih stanica (SCF - stem cell factor) koji potpomaže stvaranje hematopoetskih matičnih stanica. Neke mezenhimalne stanice imaju na svojoj membrani i jedan protein-receptor koji se zove leptin-receptor. Upravo ove mezenhimalne stanice imaju važnu ul...

"U zdravom tijelu zdrav duh", nije samo poslovica, nego stvarnosti  i očitava se krzo mnogo stvari. U krvi individua koje vježbaju izgleda da se nalaze faktori koji imaju dobrobiti i po mozak.  Naučnici sa Univerziteta Kalifornija, San Francisco, otkrili su da transfuzija krvi aktivnih starijih miševa miševima koji vode sjedilački način života  može dati iste kognitivne koristi kao i redovita vježba. U radu, objavljenom u Science pod naslovom " Blood factors transfer beneficial effects of exercise on neurogenesis and cognition to the aged brain "  stari su miševi imali pristup vježbanju šest sedmica. Tim je analizirao mozak i kognitivne vještine životinja, kao i vještine starijih, ali neaktivnih miševa, uključujući i one koji su primili krvnu plazmu od aktivnih miševa. I vježbanje i prenos plazme poboljšali su kognitivnu funkciju starih miševa i potaknuli stvaranje novih neurona u području mozga koji su uključeni u učenje i pamćenje. Naučnici su ...

Sklonost pretilosti ima genetičku pozadinu, ali je već odavno jasno kako se na tu sklonost može prilično utjecati kako prehrambenim navikama, tako i fizičkom aktivnošću. Međutim, koje su vježbe najpodesnije? Čak i ljudi sa genetičkom sklonošću pretilosti, ovo stanje (po nekima bolest) mogu kontrolisati trčanjem, šetnjom ili penjanjem po planinama. To je zaključak  istraživanja na više od 18.000 stanovnika Tajvana, objavljenog nedavno u PLoS Genetics pod nazivom " Performing different kinds of physical exercise differentially attenuates the genetic effects on obesity measures: Evidence from 18,424 Taiwan Biobank participants ".  Ali, plivanje i vožnja biciklom možda nisu baš pravi izbor tj. nisu uspješni u ublažavanju tog genetičkog rizika. Godinama su istraživači naglašavali važnost redovitog vježbanja u borbi protiv genetičke predispozicije za pretilost. Da bi otkrili koje vrste vježbanja najefikasnije amortiziraju genetički efekat,  Wan-Yu Lin i Po-Hsiu...

Znate onaj osjećaj nakon treninga kada zapravo i niste toliko gladni? E, pa sad imamo i naučno objašnjenje za to. Prema radu objavljenom u PloS Biology, pod naslovom " Activation of temperature-sensitive TRPV1-like receptors in ARC POMC neurons reduces food intake " objavljenom ove godine, work-out supresira apetit tako što zagrijava hipotalamus, jedan dio našeg mozga, koji je, između ostalog, odgovoran i za apetit.  Naučnici sa Albert Einstein medicinskog koledža u New Yorku su u stanicama hipotalamusa pronašli receptore TRPV1-like ("receptori slični TRPV1", žao mi je, prilično je neprevodivo), koji reaguju na povećanje temperature.  Utvrđeno je da se kod miševa nakon  fizičke vježbe na pokretnoj traci podiže temperatura hipotalamusa, a  apetit smanjuje. Isto se dogodilo i pri stimulaciji neurona koji imaju spomenute receptore. Međutim kada su naučnici ugasili ekspresiju Trpv1 gena kod tih neurona, nije dolazilo do smanjenja apetita nakon vježbanja....