Quantum of Science

Ne vjerujem u koronu. Razlozi za to su vrlo jednostavni i nemaju veze s teorijama zavjere. 1.  U nauku se ne može vjerovati ili ne vjerovati. Nauka je sistem koji podržava činjenice, tumači prirodne i društvene pojave, a u činjenice se ne vjeruje. U ono što je dokazano ne možete reći da vjerujete ili ne vjerujete, ono je tu, bez obzira na našu vjeru - ili nevjeru. Vjerovati možemo u nešto za što ne postoje dokazi da postoji ili ne postoje dokazi da ne postoji. Možemo vjerovati ili ne vjerovati u život poslije smrti, Boga, život na planetama van Solarnog sistema. Naučne činjenice prihvatamo ili ne prihvatamo, ali one su tu. 2. Korona svakako ne postoji. To je samo simplificirani laički naziv za bolest koja se zove  COVID-19, nastao usljed toga što je neko bio lijen da izgovara " novi koronavirus " ili "nova koronavirusna bolest" kako smo u početku pandemije zvali virus i infekciju koju izaziva. Sad, godinu dana nakon toga, stvarno nema opravdanja da COVID-19 zovemo ...

Izvor: Pixabay Bojan Šošić, dipl. psiholog, član Odbora za psihijatrijska i neurološka istraživanja Odjeljenja medicinskih nauka Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine; član Stručnog odbora Udruženja za uzajamnu pomoć u duševnoj nevolji TK „Feniks“ i član Društva "Nauka i svijet". Razgovarala: Jelena Kalinić Krajem 2019. godine u Kini su zabilježeni prvi slučajevi zaraze virusom za koji se ispostavilo da spada u grupu koronavirusa te da, kao i njegovi „srodnici“ koji su se pojavili od 2002. godine, SARS i MERS, potencijalno izaziva teški akutni respiratorni sindrom (eng. SARS – Severe Acute Respiratory Syndrome). Virus je tako nazvan SARS-CoV-2 , a bolest prema godini kada se javila nazvana COVID-19 (eng. Coronavirus disease – 19). Ovaj virus spada u grupu tzv. RNK virusa i jednostavnost u njihovoj građi povećava vjerovatnoću mutiranja, odnosno javljanja u obliku koji do sada nije postojao. Prema raspoloživim genetičkim nalazima, genske sekvence...

Kada kažemo "infektivne" ili zarazne bolesti, mislimo na sve one bolesti izazvane nekim patogenom (virus, bakterija, protozoa, makroparaziti) koje se mogu prenositi sa jedne na drugu osobu.  Različite infektivne bolesti imaju i različite načine transmisije: kapljično, putem hrane, vode, seksualnim odnosom, vertikalno (sa majke na dijete preko posteljice ili u toku poroda), latrogenski (putem transplantata ili neke druge medicinske procedure), oralno( recimo, ljubljenjem), putem fecesa ili posredstvom vektora (vektor je organizam koji ne izaziva bolest, ali prenosi uzročnika, recimo nekoliko vrsta komaraca su vektori određenih bolesti). Kada mislimo o infektivnim bolestima, obično ih povezujemo sa nerazvijenim zemljama te stvaramo lažnu sliku da nas naš (relativno) visok standard življenja štiti od zarazih bolesti. Tačno je da su higijena, kao pratilac dobrog standarda te bolja uhranjenost i obrazovanje mnogo doprinijeli smanjenju infektivnih bolesti, ali uzročnici ...