Quantum of Science

Vijest je došla od proizvođača ovog lijeka, kompanije Biogen Idec iz Cambridgea, Massachusetts.  Aducanumab, po prirodi monoklonalno antitijelo,  djeluje tako što smanjuje količinu β amiloidnog plaka, nakupina koje su pronađene u sivoj tvari kod oboljelih od Altzheimerove bolesti.  Nakon 54 sedmice terapije, pacijenti koji su redovno primali Aducanumab su imali smanjeni nivo β amiloida. To je prvi put da neki lijek djeluje tako što smanjuje nivo plaka. Studija sprovedena na 166 ljudi je pokazala da je lijek siguran, mada su zapažene nus-pojava prilikom uzimanja veći doza.Jedna manja studija je pokazalo kako eksperimentalni lijek Aducanumab usporava smanjenje kognitivnih sposobnosti kod osoba pogođenih Altzheimerovom bolešću.  Stručnjaci kažu da su ovo preliminarni rezultati studije i da treba biti oprezan sa oduševljenjem. Oko 75% slučajeva demencije uzrokovano je upravo Altzheimerovom bolešću. Znanstvenici posmatraju ovu bolest kao rezultantu nekoliko faktora-genetike, ok

Astronomi po prvi put imaju jake  dokaze o postojanju jedne supermasivne crne rupe u veoma maloj galaksiji.Naučnici sa University of Utah iz Salt Lake Citya su posmatrali jednu "liliputansku" galaksiju i mjerenjima došli do zaključka da i ovakve galaksije u svom centru kriju nekad  supermasivne crne rupe. Ovo otkriće sugerira da bi crnih rupa u našem dijelu Univezuma moglo biti duplo više nego što se do sada pretpostavljalo.Mnoge od njih  se izgleda kriju u  centrima takozvanih patuljastih galaksija. Patuljaste galaksije imaju relativno mali proj zvijezda, oko milijardu, u odnosu na klasične galaksije poput Mliječnog puta ili Andromede, koje imaju  200-300 milijardi zvijezda. Ovakve patuljaste galaksije su često pratioci, sateliti, većih. Mliječni put ima 14 poznatih satelitnih patuljastih galaksija. Patuljasta galaksija koju su pratili astronomi sa Universitety of Utah, M60-UCD1  od Zemlje je udaljena nekih 54 miliona godina. Astronomi su primijetili neobičnu e

Foto ljubaznošću Almira Panjete Ne mogu ja da napišem jedan post o Anđi, kad se žena svako malo reže. Njena predispozicija za razvoj raka ovarija i dojke je rijedak slučaj. Ipak, to što ima toliku vjerovatnoću da dobije rak (50% za rak ovarija, 87% za rak dojke) zaiste jeste razlog za jedan ovako dramatičan potez. Njena majka, baka, prabaka i tetka su umrle o raka. Porodična istorija oboljenja je ono što je Angelinu Jolie Pitt alarmiralo da se testira, da ide na redovne kontrole i da, na prvi znak da se nešto događa, reaguje preventivnom bilateralanom sapingo-ooftorektomijom. Ali, to što je ona uradila ne bi trebalo biti model za sve druge žene. Vrlo malo članaka (koji uglavnom hvale ovaj potez) navodi koliko je česta mutacija na BRCA 1 genu koju nosi Anđelina.  Ako se ne uzme u obzir populacija aškenaskog etničkog porijekla, tek jedna od 400 osoba u generalnoj populaciji ima ovakvu mutaciju na BRCA 1. To znači 0.25% populacije ima ovako visok rizik da razviju rak

Obrazac rasta neuralnih veza u mozgu prestavlja parametar pomoću kojeg se može predvidjeti razvoj sposobnosti čitanja djece, tvrdi tim neurologa sa Stanford univerziteta. Pismenost zahtijeva integraciju onih regija u mozgu koje su uključene u procesuiranje vizuelnih infomacija, zvuka i jezika. Problem je u tome što često roditelji i nastavnici nemaju razumijevanja za individualne razlike u savladavanju čitanja kod djece i djeca koja sporije savladavaju ovu vještinu bivaju kažnjavana lošijim ocjenama i prijekorima. Ove regije se nalaze razbacane u mozgu i prično su udaljene te proces čitanja zahtijeva postojanje snažne i efikasne komunikacije između njih. Tim sa Stanforda je posmatrao razvoj sposobnosti čitanja paralelno sa razvojem bijele materije, koju zapravno predstavljaju dugi završeci nervnih stanica, čija je funkcija povezivanje. Testirali su sposobnost čitanja kod 55 djece, uzrasta od 7 do 12 godina u toku tri godine. Utvrđeno je da su ona djeca koja su slabije

21. marta došlo je do kratkog spoja , što će malo odgoditi puštanje u rad LHC-a. Ko o čemu, ja o CERN-u.  Zašto uopšte pričati o tamo nekakvim naučnicima koji sudaraju nekakve čestice koje ljudski um jedva može i zamisliti da bi dobili čestice koje ljudski um ni ne može zamisliti, i pri tom troše puno struje? Prvo-zato što znanost ne staje na jednoj spoznaji, na jednoj paradigmi, nego nastavlja dalje, provjerava i ispituje. Drugo-zato što na telefonu imate profesora Daniela Denegrija koji vam sve to sočno ispriča i objasni. Divni mediteranski džentlmen, g. Denegri, nije htio da intervju obavimo preko maila, nego se ponudio nazvati me o svom trošku  na telefon da ćaskamo i da ga tom prilikom pitam sve što me zanima vezano za LHC 2.0. Ja sam imala samo jedno pitanje-pa šta sad radite? O LHC 2.0. dosta sam rekla ovdje , ali je super kada doznate neku informaciju više, i to još iz prve ruke.  prof. Daniel Denegri, izvor: CERN Evo šta sam doznala od prof. Dene

Tačno je da je „pogonsko gorivo“ biljaka karbon dioksid, ali je više nego naivno nadati se da će povećanje koncentracije karbondioksida u atmosferi donijeti veći urod. Povećanje karbon dioksida utječe na globalnu klimu tako što utječe i na povećanje srednjih godišnjih vrijednosti temperature, što je praćeno ekstremnim vremenskim uslovima, kako sušama, tako i strahovitim nepogodama. A biljke jednostavno ne vole visoke temperature i proces fotosinteze tada nije optimalan. U posljednjoj od studija koje projiciraju utjecaj klimatskih promjena na usjeve i ekonomske trendove, a koju su vodili David Lobell sa Stanforda i ekonomski  analitičar Thomas Hertel, posmatrana je proizvodnja i potrošnja glavnih žitarica u svijetu-riže, pšenice i kukuruza. Studija se fokusirala na 15 zemalja u razvoju iz Azije, Afrike i Latinske Amerike. Analitičari su projicirali prognoze u odnosu na tri moguća modela klimatskih promjena, a analizu su bazirali na predviđanjima što bi se moglo desiti sa p

  Mislim da danas pišem jedan od najtežih postova. Nadam se da ću što je moguće racionalnije misliti o tome. Ipak, kako sam žena, unaprijed znam da ću biti emocionalno uključena u čitav problem, te se stoga unaprijed izvinjavam. Angelina Jolie (Pitt). Još prije nego što je postala mega-popularna, ja sam znala za nju. Furala sam se nju. Moja drugarica Vanja Dubljević i ja smo se nalazile da crtamo portrete Ejndži zajedno. Neko će reći da je prelijepa, neko da mu je užasna. Ima tri i po dobra filma, ostali nisu nešto. Napravila sam slavlje kada je objavljeno da su ona i Bred zajedno i jedva čekala njihovu djecu. Jeste. Nemojte se smijati. Ja je volim.  Eh, jučer smo saznali da je je Ejndži, dvije godine nakon obostrane masektomije, uklonila jajnike i jajovode. Uklonila je srž svoje ženstvenosti. Šta da mislimo o tome? Sada će opet medije preplaviti članci o tome kako je Ejndži pripadnica neke sekte ili lože i da to radi kako bi se druge žene povele njenim primjerom. Rizi

Prokrastinacija, odnosno, odlaganje obaveza ili zadataka je nešto što svako od nas čini bar s vremena na vrijeme. Ali, prema studiji objavljenoj u časopisu Psychological Science koju je sproveo tim sa Univerziteta Colorado Boulder, postoji umjerena i pozitivna korelacija između prokrastinacije i impulsivnosti. Testovima na jednojajčanim blizancima utvrđeno da su  i prokrastinacija i impulsivnost nasljedne osobine i da su međusobno povezane na genetičkom nivou, ali još nije jasno kako su povezane. Jasno je da svi odlažemo zadatke ponekad, ali znanstvenici pokušavaju shvatiti zašto su neke osobe sklonije prokrastinaciji. Istraživači smatraju da su osobe koje su prirodno impulsivne sklonije da odlažu zadatke jer su ujedino sklonije tome da im nešto odvuče pažnju. Međutim, to još uvijek nije racionaliziran odgovor na pitanje zašto odužavamo sa stvarima koje moramo učiniti. Svi oni koji su morali nešto uraditi u zadnji tren zbog toga što su odugovlačili sa obavezom bar su

Kada su Richard B. Freeman i Wei Huang, dvojica profesora ekonomije sa Harvarda analizirali prezimena 2.5 miliona autora naučnih radova iz SAD, došli su do veoma jasne kontatacije - diverzitet etničkog porijekla u grupi istraživača je usko povezan sa utjecajnošću i kvalitetom rada. Pokazalo se da autori sa engleskim prezimenima češće imaju koautore sa engleskim prezimenima, kineski koautore sa kineskim i tako dalje. Međutim upravo su naučni radovi sa 4 ili 5 autora različitog etničkog porijekla  u prosjeku imali jedan ili dva citata više od onih koje su pisali autori homogenog etničkog porijekla. Citat u naučnom radu jeste pozivanje na neku knjigu, monografiju ili drugi prethodno već objavljen naučni rad. Citati omogućavaju bolju prosudbu značaja, istinitosti i relevantnosti naučnog rada i na neki način broj citata koji neki rad ima predstavlja i jačinu utjecaja tog rada i njegovu važnost. Citirati neki rad znači i potkrijepiti novi rad dokazima i već prihvaćenim novim

Andreja Pejić, rođena Andrej Pejić  Izvor: The Guardian Dva spola su fizički različita i ovo je jasna stvar. To skontamo negdje u obdaništu, ili na plaži i drugačije, ali skontamo. Nadam se da još svi u školama uče (nikad mi nije dosta naglašavanja paleolitskog karaktera našeg obrazovnog sistema) da u svakoj stanici ljudskog organizma postoje 23 para hromosoma-22 autologna i jedan par spolnih hromosoma i da je spol određen spolnim hromosomima. Ako je par tih hromosoma XX, onda je spol individue ženski, a ako je XY, onda je muški. Spol individue je stvar slučaja-da li će jajnu stanicu oploditi spermij sa X ili ona sa Y hromosomom, jer svaka jajna stanica može sadržati samo X hromosom. Sve do 5.sedmice razvoja embrija, spol nije definiran, bez obzira što ima tačno određen set hromosoma, XX ili XY. Netačna je tvrdnja da svi život započinjemo kao žene. Život započinjemo kao nedefinisani, uslovno rečeno, hermafroditi na fiziološkom nivou, jer je na genetičkom već određeno da

Mora i oceani su zagađeni. Zapravo, zagađeniji su nego što mi smijemo otvoreno priznati. Stravične slike riba, ptica i morskih sisara koji su uginuli nakon što su progutali naše plastične otpatke ili postali taoci našeg smeća samo su jedan od užasa koje plastika čini vodenim ekosistemima.  Velika opasnost po živih svijet mora i oceana dolazi u obliku mikroplastike. Većina ljudi je svjesna opasnosti od vidljive plastike, ali upravo ova „mikroplastika“ predstavlja mnogo veću opasnost. Zagađenje je toliko rašireno da jedino radikalna akcija eliminacije zagađenje na početnoj tački može dati rezultate i spriječiti dalju štetu. U izvještaju koji su napisali američki oceanografi Kara Lavender i Richard Thompson , objavljenom u julu 2014. u časopisu Science navodi se da su čestice mikroplastike najčešći polutant u oceanima i morima, da se količina mikroplastike neprestano povećava  te da je svijest ovom problemu na vrlo niskom nivou. Što je mikroplastika i kako nastaje?

Postoje tako neke stvari i pojave na ovom dunjaluku koje niti su pseudoznanost niti su dovoljno efikasne da bi se mogle svrstati u kategoriju znanosti. Imam taj ružan običaj ismijavati pseudoznanost i lijepe dečkiće poput Kreše Mišaka ili Davida Ickea, ali ovaj post posvećujem nečemu što nije iracionalna šarena laža, ali opet nije dovoljno efikasno da bismo se tome divili. Jeste, psi imaju bolji njuh od ljudi i to je nepobitna činjenica. Naučnici kažu da je pseće čulo mirisa 10 000 do čak 100 000 x oštrije nego naše. Ali, da prafraziram profesora Ismeta Dizdarevića-činjenica nisu važne (ovo pravilo slijedi Tunjo Filipović kada napiše članak u kojem kaže da je čuvena utakmica na kojoj je Mladen Delić rekao još čuvenije " Ma je li to moguuuće ljudi moji " bila Jugoslavija-Rumunija). I onda počnete svako malo da nalijećete na članke ovakvog tipa. Psi koji imaju zanimanje dijagnostičara. Namirišu rak.  U redu je pisati o ovakvim stvarima jer je istina d