Nanotehnologija - primjena u terapiji raka

Hemoterapija je iscrpljujući proces liječenja tumora. Problem predstavlja to što hemoterapija uništava i zdrave stanice, umjesto da uništava samo maligne.

Nus-pojave terapije su vrlo neugodne-zapaljenja digestivnog trakta koja otežavaju ishranu, povraćanje, gubitak kose, smanjenje broja krvnih stanica te imunosupresija su neke od njih.

Ipak, moderna onkologija u saradnji sa nanotehnologijom obećava da će bolne, duge i iscrpljujuće seanse hemoterapije zamijeniti terapija nanočesticama, koja će biti  preciznija i efektivnija.

Nanočestice su čestice reda veličine tipično 3-200nm, dok veličina ljudskih stanica varira, srednja veličina iznosi oko 10µm. Nanočestice se mogu ubrizgati direktno u tumor, ako je riječ o nekom tumoru do kojeg je lako doći. Nanočestice koriste jednu od osobina tumora-bogat i haotičan sistem novonastalih krvnih žila koje donose hranljive materije tumoroznom tkivu. Otvori na kapilarima kod ovih krvnih sudova su iznose oko 300nm. Sve dok su nanočestice koje se koriste u terapiji manje od 300nm, one će moći doprijeti do tumora.

Nanotehnologija nalazi dva načina primjene u onkologiji-u terapiji i u dijagnostici.

Nanodijagnostika malignih stanica bi omogućila otkrivanje pre-kanceroznih stanica, daleko prije nego što se tumor raširi i metastazira.  Da bi se tumorozne stanice mogle vidjeti, potrebno je nešto što ih identificira i nešto što ih čini vidljivim, a sve to se može postići nanotehnološkim pristupom. Na primjer, antitijela koji identificiraju specifične receptore na malignim stanicama, a koja su povezana sa česticama nekog metalnog oksida. Nanočestice metalnih oksida proizvode visok stepen kontrasta na CT i MRI skenovima, odnosno, vizualiziraju tumor.

Nanoterapija kancera uključuje korištenje vodiča, aptamera, vezanih za lijek u formi nanočestice. Jednom kada ovaj „paket“ uđe u stanicu tumora, on se tu otapa i oslobađa aktivnu supstancu, recimo lijek za rak docetaksel.

Prednosti nanohemoterapije su višestruke.

Aktivna supstanca u nanopaketu se može impregnirati nekom supstancom koja će je zaštiti od degradacije u organizmu prije nego što dođe u ciljane stanice

Nanotehnologija poboljšava resorpciju lijeka, dozvoljava bolju kontrolu tajminga i distribucije lijeka kroz tkivo te sprječava interakciju lijeka sa zdravim tkivom.

Također, nanotehnologija otvara nove mogućnosti terapije. Testira se terapija nanočesticama oksida željeza koje bi se, jednom kada se ubace u tkivo raka, zagrijavale pomoću vanjskog magnetnog polja, ubijajući tumor sa vrlo malo kolateralne štete na okolnom zdravom tkivu.

Primjena nanotehnologije u onkologiji jeste nauka za sebe i nalazi se u povoju. Trenutna ispitivanja pokazuju najbolju efikasnost nanotehnologije u kombinaciji sa drugim terapijama. Ipak, ovo je pristup koji se brzo razvija i koji se ulaže dosta sredstava te se za nadati kako će što prije ovo postati standardni tretman.