Let's talk about... pssst... spol i rod

Andreja Pejić, rođena Andrej Pejić  Izvor: The Guardian

Dva spola su fizički različita i ovo je jasna stvar. To skontamo negdje u obdaništu, ili na plaži i drugačije, ali skontamo.

Nadam se da još svi u školama uče (nikad mi nije dosta naglašavanja paleolitskog karaktera našeg obrazovnog sistema) da u svakoj stanici ljudskog organizma postoje 23 para hromosoma-22 autologna i jedan par spolnih hromosoma i da je spol određen spolnim hromosomima. Ako je par tih hromosoma XX, onda je spol individue ženski, a ako je XY, onda je muški. Spol individue je stvar slučaja-da li će jajnu stanicu oploditi spermij sa X ili ona sa Y hromosomom, jer svaka jajna stanica može sadržati samo X hromosom. Sve do 5.sedmice razvoja embrija, spol nije definiran, bez obzira što ima tačno određen set hromosoma, XX ili XY. Netačna je tvrdnja da svi život započinjemo kao žene. Život započinjemo kao nedefinisani, uslovno rečeno, hermafroditi na fiziološkom nivou, jer je na genetičkom već određeno da li smo XX ili XY, kako se zalomilo i koji je spermić bio brži. Seks hromosoni su otkriveni 1921. ali je njihov utjecaj na determinaciju spola primijećen tek 60-tih godina observacijom individua sa Turnerovim (XO) i Klinefelterovim (XXY) sindromom.

X i Y hromosom

Međutim, gdje je ta linija koja razdvaja muški i ženski spol, nije baš jasno. Kada biste učili embriologiju i embrionalni razvoj urinarno-genitalnog trakta, pa uporedili kojem dijelu u anatomiji i fiziologiji ženskih organa odgovora koji muški (labia-skrotum, klitoris-glans penis i sl.), mnogo biste opreznije gledali na koncept spola. U početku, sve to izgleda isto, a onda se poslije 5. sedmice počne nešto mijenjati, nešto se uvlači, nešto izvlači, nešto produžava, nešto spaja, nešto razdvaja. Od istog embrionalnog tkiva  nastaju i Falopijevi odvodi i maternica, ali i epididimitis i vas deferentia. Oko 6. sedmice, gonade se reprogramiraju i postaju ili jajnici ili testisi. Ako se razviju testisi, oni počinju lučenje spolnih hormona koji uzrokuju da Falopijevi odvodi i maternica zakržljaju, a razviju se sjemevodi. Ako se razviju jajnici, onda usljed lučenja estrogena zakržljaju sjemevodi. Isti ti hormoni koji diriguju koji će se dijelovi razviti, a koji zakržljati, određuju i razvoj vanjskih spolnih organa te izađu na bis negdje oko puberteta kada upravljaju razvojem sekundarnih spolnih oznaka-facijalne dlakavosti kod muškarca, razvojem dojki kod žena i "okinu" znak za početak završetka razvoja spolnih organa koji tada postaju funkcionalni.

Moderna biologija ne podržava ideju spola kao seksualne dihotomije. Proces razvoja primarnih i sekundarnih spolnih karakterisitka ima tako mnogo stupnjeva i promjene u nekoj od ovih faza mogu imati dramatične posljedice na spolnost individue. U julu 1990. u časopisu Nature objavljen je jedan izuzetno značajan rad koji dokazuje postojanje gena SRY odgovornog za razvoj muških spolnih karakteristika na Y hromosomu. Taj gen zapravo pokreće razvoj gonada (spolnih žlijezda) u testise. Ako XX individua ima fragment Y hromosoma koji sadrži SRY gen, ona će se razviti u muškarca, bez obzira što bi prisustvo XX trebalo biti sinonim za ženski spol. Također, postoji i gen WNT4, koji potiskuje razvoj testisa, a promovira razvoj ženskih gonada, pa individue sa XY hromosomima koje imaju negdje i kopiju WNT4 mogu razviti atipične genitalije i gonade. Također, u medicini nije nepoznato stanje pravog hermafroditizma, koje se manifestuje prisustvom ovotestisa-organa koji ima i građu jajnika i građu testisa. Ovotestis je fenomen koji nastaje usljed postojanja disfunkcionalnog gena koji je ključan za razvoj ovarija - RSPO1.

Interesantni su slučajevi kada ljudi uopšte nisu svjesni svog stanja. 2009. je objavljena case study na primjeru 70-godišnjeg muškarca kojem su na operaciji hernije ustanovili da ima vaginu. Inače. čovjek je bio otac 4 djece.

Postoji nešto što nauka naziva "spektar poremećaja seksualnog razvoja"-DSD (eng. disorders of sexual development). Naravno, ovo "poremećaj" treba shvatiti strogo medicinski i fiziološki. Od blagih varijacija (recimo, smanjena produkcija spermija tj. plodnost  kod muškaraca ili sklonost policističnim jajnicima kod žena), preko umjerenih varijacija (nepravilno otvaranje uretre na penisu/hipospadija kod muškaraca ili preran prekid rada jajnika kod žena), sve do ozbiljnih odstupanja u razvoju (Swyerov sindrom ili 46, XY te ovotestis) pokazuju koliko je binarni model spolnosti štur i neodrživ.

Problem je što društvene nauke kaskaju za činjenicama o kojima govore prirodne nauke. Istina, LGBT zajednica je dosta poradila na tome da stavovi društva prema drugačijima od "normalnog"(obratiti pažnju na navodnike), budu nešto mekši. Ali, kako odgajati dijete koje ima DSD? U svijetu u kojem dijete ni ne progovori , a već je u određenoj shemi rodnih uloga? U društvu u kojem se ne smije govoriti o seksualnosti jer ćudoređe padne u nesvijest ili u prvi šaht kada se spomene ono između nogu? Koliko identiteta počiva na biološkoj predispoziciji, koliko na rodu i koliko je identiteta zaista inherentno jednoj jedinci? Registar realnog nije svjestan sebe, sve se odvija u registrima imaginarnog i simboličkog. Viđenog i kazanog. Onog što je van sebe, Drugo. Ja - to je Drugi. Prihvatiti Drugog znači prihvatiti sebe.