Razvoj sposobnosti čitanja kod djece

Obrazac rasta neuralnih veza u mozgu prestavlja parametar pomoću kojeg se može predvidjeti razvoj sposobnosti čitanja djece, tvrdi tim neurologa sa Stanford univerziteta.

Pismenost zahtijeva integraciju onih regija u mozgu koje su uključene u procesuiranje vizuelnih infomacija, zvuka i jezika.

Problem je u tome što često roditelji i nastavnici nemaju razumijevanja za individualne razlike u savladavanju čitanja kod djece i djeca koja sporije savladavaju ovu vještinu bivaju kažnjavana lošijim ocjenama i prijekorima.

Ove regije se nalaze razbacane u mozgu i prično su udaljene te proces čitanja zahtijeva postojanje snažne i efikasne komunikacije između njih.

Tim sa Stanforda je posmatrao razvoj sposobnosti čitanja paralelno sa razvojem bijele materije, koju zapravno predstavljaju dugi završeci nervnih stanica, čija je funkcija povezivanje.

Testirali su sposobnost čitanja kod 55 djece, uzrasta od 7 do 12 godina u toku tri godine. Utvrđeno je da su ona djeca koja su slabije čitala u odnosu na svoje vršnjake i nakon tri godine bila slabija. U istom periodu vršena su i skeniranja mozga metodom magnetne i funkcionalne magnetne rezonance 39 djece kako bi se vizualizirao rast konekcija u mozgu.Bila su predviđena 4 takva skeniranju u toku studije, 39 djece je bilo skenirano 3 puta, dok za 16 ispitanika nije bilo dovoljno podataka jer su ili iz nekog razloga gubili interes za studiju, ili su u međuvremenu počeli nositi fiksne aparatiće za zube, što je onemogućilo promjenu magnetne rezonance. Praćen je rast dva najveća trakta bijele materije- arcuate fasciculus , koji povezuje moždane centre za jezik/Brokino i Wernickovo područje, i donje longitudinalne fascikule, koji povezuje centre za jezik i vizuelne centre.

Razlike u rastu i razvoju ovih snopova nervnih vlakana jesu faktor koji predviđa individualnu razliku u razvoju vještine čitanja.

Rast konekcija je određen sa dva procesa-jedan je odumiranje suvišnih nervnih vlakana, a drugi je mijelizacija, proces u kojem se tzv. Švanove stanice, bogate supstancom zvanom mijelin obmotavaju oko nervnog vlakna. Mijelinizacija omogućava brži prenos signala duž vlakna. Kod djece koja brzo savladavaju čitanje, ova dva procesa teku sinhronizovano i ujednačeno, što nije slučaj kod djece koja pokazuju teškoće pri učenju čitanja.

Znanstvenici smatraju da djeca mogu imati koristiti od individualnih vježbi čitanja koje bi bile posebno prilagođene u ovisnosti od načina razvoja nervnog sistema. Također, predlažu da se vrši skeniranje djece u ranoj dobi ,kada je remodeliranje mozga moguće, kako bi se  procijenio razvoj nervnih veza.

Zvuči sjajno, ali ponekad se čini da znanstvenici ne vide šumu od drveće, a ta šuma su roditelji koji žele svoju djecu zaštititi od stresa prilikom skeniranja i društvo koje bi se protivilo segregaciji djece po osnovu njihove genetičke predisponiranosti za razvoj vještine čitanja.