DNK editovanje ljudskih embriona nije dobro, upozoravaju naučnici

Nedavno sam pisala o CRISPR metodi editovanja gena i o primjeni ove tehnologije u liječenju distrofije. Ipak, to je istraživanje vršeno na miševima, a sam Chengzu Long, jedan od autora, mi je rekao da još nemaju namjeru vršiti eksperimente na ljudskim stanicama. 

Međutim, prije nekoliko dana na adresu časopisa Nature došlo je pismo nekoliko uglednih naučnika u kojem oni upozoravaju na opasnost od editovanja gena ljudskih embriona. Pismo su potpisali Edward Lanphier, Fjodor Urnov, Sarah Ehlen Haecker, Michael Werner i Joanna Smolenski.

Kada o ovakvim stvarima pričaju portali a la Matrix, Natural News ili osobe tipa Zrinka K. i Krešo Mišak, ne obraćam pažnju. To su mjesta ili gdje nema istine ili se o realnim stvarima govori iracionalno i daju senzacionalističke poluistinite projekcije. Međutim, kada tako nešto objavi Nature ili MIT, ja tada naćulim uši. Sem toga, ja ću vam na uho šapnuti da je Fjodor Urnov bio u grupi naučnika koji su razvili jednu od prvih metoda editovanja DNK. Ostali su također visoko renomirani naučnici i rade po biotehnološkim kompanijama. Edward Lamphier je predsjednik Alijanse za regenerativnu medicinu u Washingtonu D.C.  Da naglasim, ovi ljudi rade u kompanijama, tako da stvarno ne želim slušati priče o korporacijskim teorijama zavjere. I smatram da na moj blog ipak ne dolazi takav profil ljudi. Vjerujem u svoje čitatelje.

Vidite, postoji taj neki moratorij na istraživanja ljudskih embrionalnih stanica i na eksperimente na embrijima. To znači da ili se eksperimenti ne smiju vršiti, ili voditelj istraživanja treba dobro da izmoli bioetički komitet svoje matične institucije i ubijedi te ljude tu da je istraživanje jaaako, jaaako važno. U većini zemalja čačkanje po ljudskim embrionalnim stanicama i gametima (spermatozoidi i jajne staice, ono što se inače naziva "germ line") je zabranjeno. SAD nisu zvanično proglasile zabranu, ali je NIH (National Institute of Health) preko svog Odbora za rekombinantnu DNK rekao da "neće prihvatati prijedloge projekata koji podrazumijevaju alternacije ljudskih germ line". Nema para-nema ni istraživanja.

Taj san o kreiranju rase superljudi, savršenog potomstva za sve one koji si to mogu priuštiti, još je jedna distopija. Ali, što je sa snom da jedan par dobije zdravo dijete?

Sad, stvari su prekomplikovane. S jedne strane, editovanje gena urušava proces prirodne selekcije, a, sa druge strane, liječi. Editovanje DNK bi, osim liječenja nasljednih bolesti, moglo biti i lijek protiv HIV-a (upravo se radi na tome, pomoću tehnike zink-finger) te liječiti neke oblike raka. Čak jedan od potpisanih naučnika (Urnov) vodi jedno takvo istraživanje. 

Zašto onda prekinuti istraživanja? Svi ti naučnici koji imaju običaj tvrditi kako je GMO hrana sasvim OK, odjednom nas upozorovaju na opasnost od GM beba?

Samo ono što je jednostrano, može biti posmatrano jednostrano. A to ovdje nije slučaj.Ova tema će trajati duže od jednog posta na blogu. Mislim da će preći u feljton.

Kada je riječ o GMO usjevima, ili o čak životinjama, poput onog AquaBounty lososa, ti organizmi su sterilni. Ne prenose svoje genetički modifikovane osovine na potomstvo jer ga nemaju. Zbog toga uzgajivači moraju svake godine kupovati sjeme od kompanija jer ne mogu uzgojiti svoje. Ali, čekajte, uzgajivači već decenijama ne siju svoje vlastito sjeme, nego kupuju od proizvođača sjemena! Ali,to je sad priča za neki drugi post.

Šta će se desiti kada genetički editovano dijete odraste i ima djecu i svoju "laboratorijsku" osobinu prenese na potomstvo? Efekti editovanja genetičkog materijala mogu imati nepredviđene posljedice za buduće generacija i s tim se nije igrati. Ipak, ono što je najgore od svega, ovakva istraživanja mogu dignuti javnost i protiv onih primjena editovanja gena u kojim se stvaraju promjene koje nisu nasljedne. Ova rečenica zvuči nezgrapno i kao oksimoron, ali shvatićete o čemu govorim. Dizanje panike u ovoj oblasti može obeshrabiti i zabraniti i ona istraživanja koja bi mogla imati veliku terapeutsku primjenu bez negativnih SF elemenata.

DNK editovanje se vrši pomoću posebnih enzima-bjelančevina koje "izrezuju" DNK na određenom mjestu.  Enzimi koji djeluju na DNK se zovu nukleaze. To što piše "određeno mjesto" znači da enzim prepoznaje određenu sekvencu, redoslijed onih slova (A,C,G,T) u DNK. To, opet, znači da taj enzim može izrezati jedno "falš" mjesto, ali nehotično "pokvariti" neko mjesto na DNK koje je bilo sasvim ok. I ta promjena se onda prenosi na generacije. Kada se takve stvari rade na biljkama ili životinjama, ne samo što naučnici kreiraju starilne sorte, nego se pažljivo posmatraju koje to linije "produkta" imaju željenu osobinu bez neželjenih. Takve se nastavljaju uzgajati, dok se sve ostale-one sa neželjenim osobinama i one kod kojih editovanje nije uspjelo uklanjaju. Također, one životinje koje za potrebe eksperimenta nisu sterilisane, poput miševa (jel, to su najčešće laboratorijske životinje), vrlo se brzo razmnožavaju i za svega nekoliko mjeseci moguće je primijetiti ako je došlo do neželjene promjene. Ljudima je potrebno mnogo više vremena za rast i razvoj i potencijalnih negativnih efekata ne bismo bili svjesni decenijama. Šta onda, ako bismo imali neželjene editovane ljude? Odvući ih u konc-logor?

Ipak, izgleda da po svijetu, naročito u Kini, postoje kojekakve divlje klinike za in vitro oplodnju i neuatorizovane klinike za istraživanja matičnih stanica. Također, naučnici upozoravaju da nije jedino Kina ta koja je problem. U SAD ima slučajeva zaobilaženja regulativa u ovoj oblasti. Neka korozija.