Mikroplastika uništava mora i oceane

Mora i oceani su zagađeni.

Zapravo, zagađeniji su nego što mi smijemo otvoreno priznati. Stravične slike riba, ptica i morskih sisara koji su uginuli nakon što su progutali naše plastične otpatke ili postali taoci našeg smeća samo su jedan od užasa koje plastika čini vodenim ekosistemima. 

Velika opasnost po živih svijet mora i oceana dolazi u obliku mikroplastike. Većina ljudi je svjesna opasnosti od vidljive plastike, ali upravo ova „mikroplastika“ predstavlja mnogo veću opasnost. Zagađenje je toliko rašireno da jedino radikalna akcija eliminacije zagađenje na početnoj tački može dati rezultate i spriječiti dalju štetu.

U izvještaju koji su napisali američki oceanografi Kara Lavender i Richard Thompson, objavljenom u julu 2014. u časopisu Science navodi se da su čestice mikroplastike najčešći polutant u oceanima i morima, da se količina mikroplastike neprestano povećava  te da je svijest ovom problemu na vrlo niskom nivou.

Što je mikroplastika i kako nastaje?

sadržaj mikroplastike u pojedinim kozmetičkim proizvodima, po pakovanju 

Pod ovim pojmom podrazumijevaju se čestice plastike koje su ili nevidljive golom oku ili su vidljive, ali im prečnik dostiže svega nekoliko milimetara, maksimalno 5 mm. Mikroskopske  granule plankton može vrlo lako absorbovati, dok one nešto većeg prečnika mogu pojesti drugi morski organizmi, naprimjer, školjke ili račići. Jednom kada se mikroplastika uključi u lanac ishrane, ona prelazi na više nivoe lanca, sa plijena na predatora i vrlo brzo se može skrivena naći i na našem tanjiru. Čestice mikroplastike mogu nastati raspadanjem većih plastičnih predmeta koji dospiju u mora i oceana pod dejstvom UV zraka ili dospijevaju tamo kao sastavne komponente nekih kozmetičkih proizvoda. Najčešće su to razni piling proizvodi, kupke, kreme za brijanje te paste za zube koji u svom opisu sadrže pojmove „mikrogranule“ ili „mikroperle“.

Pogledajte i ovaj animirani video o mikroplastici:

Mikroplastika, zbog toga što je prečnik čestica mali, može proći i kroz postojeće sisteme za prečiščavanje voda.

Trenutak kada shvatite da je čišćenje lica možda akt zagađenja prvi je korak u pristupu problemu. No, prije nego pojurite u kupatilo baciti kozmetičke proizvode treba reći da ne sadrže svi proizvodi ove štetne čestice. Kada je kozmetička industrija shvatila da je mnogo jeftinije koristiti mikroplastiku u raznim sredstvima za mehanički piling, počelo se sa dodavanjem ovog otpada u sve i svašta. 

Ako u sastavu vašeg proizvoda piše da sadrži polietilen, polipropilen, polipropilen tereftalat, najlon, polimetil metakrilat ili akrilate, onda moćete biti sigurni da imate u rukama zagađivača. Postoje i proizvodi koji tvrde da sadrže biorazgradljive mikročestice (npr. mljevenu ljusku badema ili morsku sol), ali također sadrže i plastične granule. Mikroplastika nekad može iznositi i oko 10% volumena proizvoda.

Kompanije koje proizvode ovakve proizvode ispočetka su odbacivale optužbe nevladinih udruženja, no vremenom su se obavezale da napuste korištenje mikroplastike u proizvodima. Nažalost, neke top kompanije i pored obećanja, još nisu povukle sporne proizvode no tvrde da će to ubrzo učiniti.