Neonikotinoidni pesticidi uništavaju populacije ptica

Pčelarica (lat. Merops apiaster)

Kada je 1962. Rachel Carson objavila knjigu „Nijemo proljeće“ u kojoj sa visokim stupnjem znanstvene objektivnosti govori o ekološkoj prijetnji koju predstavljaju tadašnji oblici kemijske borbe sa poljoprivrednim štetočinama, nije se mnogo razmišljalo o utjecaju  pesticida na živi svijet.

Danas, preko 50 godina nakon objavljivanja ove knjige, debata o utjecaju pesticida na okoliš postaje sve intenzivnija. U centru pažnje su neonikotinoidski insekticidi.

Rachel Carson

1990. francuski pčelari su počeli optuživati ekstenzivno korištenje ovih insekticida na poljoprivrednim površinama za pomore pčela. Fokus debate o insekticidima je dugo vremena bio njihov utjecaj na zajednice pčela, no nedavno je grupa nizozemskih objavila rad u časopisu Nature u kojem iznose jake dokaze da ova debata ostala slijepa za cjelokupnu sliku situacije.

Naime, Caspar Hallmann i njegov tim ekologa sa Radboud univeziteta su analizirali podatke o populacijama  15 vrsta ptica Nizozemske i utvrdili drastično smanjenje broja insektivornih ptica na područjima gdje je zagađenje spomenutim insekticidima veće.

2013. zvanično je i prepoznata opasnost od neonikotinoida, kada je Evropska Agencija za sigurnost hrane objavila da ovi insekticidi predstavljaju „neprihvatljiv rizik“ za insekte. Vrlo brzo nakon toga, Evropska Unija je glasala za stavljanje dvogodišnjeg moratorija na uporabu neonikotinoida pri uzgoju biljaka koje cvjetaju. Već tada je bilo sugerirano da štetan utjecaj ovih insekticida nadilazi pčelinje populacije, za što su Hallman i ekipa našli dokaze. Ono što je logično, moralo se i egzaktno dokazati.

Neonikotinoidi su neurotoksini koji su izuzetno toksični za insekte, ali ne toliko i na ptice. Zbog toga autori zaključuju da je smanjenje populacije ptica uzrokovano nestašicom hrane, odnosno, insekata.  

Ovi insekticidi se primjenjuju i  kao zaštita sjemena. Zbog toga, veliki procenat aktivne tvari, 80 do 98% završava u tlu i dospijeva u vodu. Poluvijek molekule ovih insekticida ovisi o vrsti tla, ali se procjenjuje na 1000 dana.  Kako se sporo razgrađuju i kako su topivi u vodi, mogu dospjeti, ne samo u tlo, već i u vodene tokove, akumulirati se. Svega 5% insekticida završava u usjevima.